“Ne brini se, bit će sve OK. Doma sam”, bile su posljednje riječi mog bratića Nasera Al Hassana, koji je živio u gradu Jablehu na obali Mediterana, a s kojim sam zadnji telefonski razgovor obavio u petak, 7. veljače u 14 sati. Samo dva sata poslije teroristička džihadistička horda Hay’at Tahrir al-Sham (HTS), koja je preuzela vlast u Siriji, a kojoj je na čelu Ahmad al-Shar’a – poznat po ratnom imenu Abu Muhammad al-Golani, rehabilitirani terorist, danas miljenik Zapada, kojeg će uskoro primiti i francuski predsjednik Emmanuel Macron – izvukla ga je na ulicu s obitelji, ženom i četvero djece, pitajući ga je li sunit ili alavit.
“Je li to bitno? Alavit sam!”
Ne dopuštaju pokop
Čim je izgovorio da je alavit, ispalili su u njega rafal, pred ženom i djecom, usmrtivši ga na licu mjesta. Okrenuli su se prema djeci i rekli: “Neka vam ovo bude pouka kako ćete se ubuduće ponašati! Samo Allahovi zakoni vladat će u Siriji, a ne zakoni nevjernika!” Ispričala mi je to njegova žena kada sam ga navečer nazvao da ga pitam je li sve u redu i jesu li živi. Čim se na telefon javila njegova žena, znao sam da više nema Nasera, s kojim sam odrastao u istoj kući u Beirutu. Njegovi su se roditelji rastali kada je imao samo tri godine, a moja mama ga je odgojila. Bili smo kao braća.
Nasera sam posljednji put vidio prije godinu dana, kada sam zadnji put posjetio Siriju. Bio je jako sretan što je rat završio, a on preživio. Nikada nije ni slutio da će njegov život biti okončan na takav način. Nasera više nema i postao je još jedan od mnogih nedužnih ljudi koji su stradali u dugom, okrutnom ratu u Siriji. Kao čovjek koji već gotovo pola stoljeća živi u Hrvatskoj, ne mogu se pomiriti s tim da danas, u 21. stoljeću netko može biti ubijen zbog “krvnih zrnaca” ili vjerske pripadnosti. To je zastrašujuće. Iako su prošla četiri dana od njegova ubojstva, kako mi je rekla njegova žena, njegovo je tijelo još uvijek u kući s cijelom obitelji jer ubojice ne dozvoljavaju da ga se pokopa.
Puno sam ratova prošao, izvještavao sa svih ratišta svijeta, ali ovakvu okrutnost, nehumanost, još nisam vidio. Naserova sudbina zadesila je mnoge Sirijce iz alavitske sekte i kršćana. Prema službenim statistikama, do sada je mučki ubijeno više od 1200 civila, većinom žena i djeca, što je učinila teroristička horda kojoj je svijet dao legitimitet da vlada Sirijom.
Neslužbeno se govori da je više od četiri tisuće civila ubijeno, a još njih 10 tisuća vodi se nestalima. Tijela civila i dalje leže na ulicama, svjedočeći o masovnim pogubljenjima koja su počinile džihadističke skupine. Militanti, sastavljeni od čečenskih, ujgurskih, turkestanskih i uzbekistanskih boraca te onih iz zemalja bivše Jugoslavije odnosno Balkana, kao i Islamska stranka Turkestana, napali su sirijske alavitske obitelji u Jablehu i okolnim područjima sirijske obale.
Islamska stranka Turkestana izvela je sektaško čišćenje u Baniyasu, bez poštede za žene, djecu i starce. Masakri su zabilježeni u selima Al-Sanobar, Bustan al-Bashi, Harisoun te u pokrajinama Latakija i Hama, gdje tijela ubijenih i dalje leže na ulicama, dok preživjeli strahuju od novih napada. Prema dostupnim izvorima, operaciju likvidacije predvodio je Abdul Jashari, poznat kao Abu Qatada al-Albani, etnički Albanac iz Sjeverne Makedonije.
Njegovo imenovanje za pukovnika unutar islamističkih snaga u Siriji izazvalo je ozbiljnu zabrinutost među sigurnosnim službama na Balkanu. Vlasti Kosova, Albanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije godinama pokušavaju suzbiti širenje radikalnog islama i spriječiti povratak džihadista. Raste strah da bi Sirija mogla postati baza za buduće operacije, s izravnim posljedicama za Europu. Abu Qatada al-Albani postao je ključna figura unutar islamističke vlasti u Siriji, blizak Abu Muhammadu al-Golaniju, vođi terorističke skupine Hayat Tahrir al-Sham. Kao osnivač “Jhemati Albana”, militantne skupine sastavljene isključivo od etničkih Albanaca, sada vodi jednu od najopasnijih džihadističkih frakcija u Siriji. Povezanost s globalnim terorističkim mrežama dodatno povećava sigurnosni rizik za Balkan i Europu, postavljajući pitanje hoće li se ovi borci jednog dana vratiti u matične zemlje ili nastaviti širiti svoju ideologiju iz Sirije. Dok notorni terorist i samoproglašeni predsjednik Sirije Abu Muhammad al-Golani tvrdi kako njegova horda likvidira isključivo ostatke Assadova režima, ubojice i kriminalce, a međunarodna zajednica šuti, Sirijski opservatorij za ljudska prava izvijestio je o brutalnim masakrima koji su pogodili alavitsku zajednicu u obalnim regijama zemlje. Prema riječima ravnatelja Opservatorija Ramija Abdul Rahmana, broj ubijenih alavitskih civila mogao bi premašiti nekoliko tisuća.
“Tijela i dalje leže na ulicama, dok članovi obitelji žrtava ne smiju ni prići jer bi i sami mogli biti ubijeni”, izjavio je Abdul Rahman.
Ono što se dogodilo, prema njegovim riječima, nije bila posljedica sukoba, već sustavno istrebljenje. “Svi civili su pogubljeni. Neki su ubijeni na ulicama, drugi u vlastitim domovima, a treći su izvučeni iz kuća i smaknuti pred očima prestravljenih svjedoka.” Prema izjavama preživjelih, njihove su kuće opljačkane, imovina spaljena, a cijele obitelji izbrisane u krvavom pohodu snaga odanih režimu i njihovih stranih saveznika. Abdul Rahman upozorava da je cilj ovog pokolja prisilno raseljavanje alavita s njihovih povijesnih teritorija. “Ova ubojstva dio su šire strategije sektaškog čišćenja”, naglašava. Društvene mreže preplavljene su svjedočanstvima o masakrima. Objavljeni su snimci desetaka leševa u civilnoj odjeći, nagomilanih na ulicama, u lokvama krvi. U jednom od najužasnijih videa borci u vojnim uniformama naređuju trojici civila da pužu po zemlji prije nego što ih hladnokrvno likvidiraju rafalom iz automatskog oružja. Drugi snimak prikazuje smaknuće mladića na ulazu u zgradu – metkom u glavu, iz neposredne blizine. Mnogi civili pokušali su pobjeći u rusku vojnu bazu Hmeimim, očajnički tražeći zaštitu, no ruske snage su ih ignorirale. “Sada spavaju pod vedrim nebom, bez hrane i osnovnih potrepština”, tvrdi Abdul Rahman. Istovremeno, Latakija je ostala bez električne energije i pitke vode, pekarnice su zatvorene, a tržnice opustošene. Svjedoci iz Latakije potvrđuju da su ubojstva bila selektivna i da su mete bili isključivo alaviti. Mlada žena koja je uspjela pobjeći opisala je pokolje kao “sustavno uništenje” svoje zajednice. “Ubili su muškarce, žene i djecu, bez obzira na dob ili status. Njihov jedini ‘zločin’ bio je što su alaviti”, izjavila je za BBC.
Alaviti na rubu istrebljenja
Sirijska obala već danima svjedoči žestokim sukobima između sirijskih sigurnosnih snaga i naoružanih skupina koje podržavaju režim Bashara al-Assada. Sukobi su eskalirali nakon zasjede postavljene sirijskim snagama kod sela Beit Ana. Za odmazdu su režimske snage, uz podršku stranih boraca, pokrenule kampanju brutalnih egzekucija civila, optužujući ih za povezanost s pobunjeničkim frakcijama. Međunarodna zajednica i dalje ne reagira iako broj ubijenih raste. “Ako svijet ne intervenira, alaviti će postati meta istrebljenja”, upozorava Abdul Rahman. Masakri nad alavitima u Latakiji još su jedan podsjetnik na brutalnost sirijskog rata – i nemoć međunarodne zajednice da spriječi etničko čišćenje u 21. stoljeću.
GALERIJA Tajkuni rata: Pogledajte koje su tvrtke najveći proizvođači oružja na svijetu
Možda je to još jedan dobar primjer. Jedan od 100.000. Muslimani imaju vjeru koja potiče agresivnost i netrepljivost u čovjeku. Aleviti su isto muslimani ali su otvoreni i daleko blizi kršćanskoj tolerantnosti. Islamska vjera je na drugoj strani takva da samo funkcionira i siri se agresivnoscu. Sjetimo se kako se islam širio od 7og stoljeća. Uvijek mačem i ognjem. Zbog toga su se ogromnom brzinom širili preko sjeverne Afrike, jer tamošnji kršćani nisu bili spremni na takvu brutalnu agresivnost. Reakcija su bili križarski ratovi. Samo istovjetnom grubosti se može obuzdati islam. U tome su najuspjesniji bili Spanjolci sa svojom reconquistom. Danas zbog naše naivnosti se djelomicno sami pokoravamo u korist tih primitivnih agresivaca. Pustamo agresivne muslimane da nam dolaze da koriste socijalu i da opet zlostavljaju domicilno stanovnistvo. I kod nas je vec pocelo kao sto znamo iz zagreba i zadra. Nasa djeca ce zbog toga ispaštati.