Repovi nekadašnje sisačke teške industrije, po kojoj je taj grad bio poznat, sada se otkrivaju u nepropisno odlaganom otpadu iz tvornica. Prilikom gradnje Termi Jodno, čiji je investitor Sisačko-moslavačka županija, naišlo se na opasni otpad. Siščani kažu da je to bilo očekivano jer su se na toj lokaciji nekoć nalazile grabe od bivše ciglane, a u koje se ubacivao i tehnološki otpad iz nekadašnje kemijske industrije Radonja. Tim povodom u studiju Večernjeg lista, gošća emisije „Rezolucija Zemlja“ je bila Snježana Sužnjević Vago, iz građanske inicijative „Siščani ne žele biti smetlišćani“, koja aktivno upozorava na ekološko opterećenje sisačkog područja.
„Ta je tvrtka tu radila od kraja 40-ih do propasti prije desetak godina. Puno je ljudi tamo radilo i uvijek se pričalo da se na takav način zbrinjavao tehnološki otpad. Odbacivao se u grabe koje su tu bile jer se iz njih vadio materijal za sisačke ciglane. I zatim se zakapao. Takva je praksa tada bila česta, naročito jer su se te grabe nalazile na području tih tvrtki. Ljudi koji su radili tamo su znali za to. Ostali građani su nagađali jer se uvijek pričalo tamo o nekim zakopanim herbosovim bačvama i svemu. I kad se za bivše gradske vlasti radila rekreacijska zona nedaleko lokacije ljudi su se svašta pitali, a tako i sada. Ali, nikad se tu nije vodila istraga o tome gdje se i što zakapalo.“ – rekla je voditeljici emisije Petri Baliji Snježana Sužnjević Vago. Ona je dodala kako to u vrijeme odlaganja nije shvaćano kao problem i da su ljudi tada radili ono što im je u tvrtki rečeno. Uz to Radonja je tada sasvim normalno radio s materijalima, herbicidima i fungicidima koji nekoć nisu bili klasificirani kao opasni za zdravlje te su zabranjivani tek desetljećima kasnije.
„Za ovaj otpad se pretpostavlja da je zatrpavan 70-ih i 80-ih, kad je i cijela ta graba zatrpana. Je li kasnije još netko tu dodatno ubacivao otpad ne znamo. Ali da se tu zakopavao otpad iz Radonje je stvarno javna tajna o kojoj svi znaju, ali nitko ništa ne zna.“ - rekla je Sužnjević Vago koja je rekla da to područje ima neku svoju tradiciju lječilišta, ali da se od vremena Teslića koji je osnovao terme u razdoblju između 2. svjetska rata pa do dan danas s tim područjem, i okolnim zemljištem puno toga izmijenilo.
„Tu su terme postojale prije, u vrijeme Petra Teslića, poduzetnika koji je imao poznato lječilište i izvor jodne vode. I ima neku svoju tradiciju, iako na tom jodnom sada više nema jodne vode. Ali, pokraj toga je bila kemijska industrija i sada su tu, na susjednim česticama, tvrtke koje se bave obradom opasnog i neopasnog otpada, koje su na zemlji nekadašnjeg herbosa koji je završio u stečaju. Sada se tu neće koristiti jodna voda, nego obična, i ako se ne koristi ta jodna voda ljudi se pitaju zašto se Terme nisu mogle negdje drugdje graditi. Ali, kažu da su tu lokaciju odabrali radi tradicije.“ – rekla je Snježana Sužnjević Vago.
Vlasnik zemlje je Opća bolnica Sisak, a investitor projekta Sisačko-moslavačka županija te će vjerojatno sanaciju pronađenog otpada oni snositi. „Mislim a će se te terme izgraditi, ali tko će platiti trošak sanacije tla ne znam. Mislim da se nikakav nastavak gradnje ne može početi prije kompletne sanacije, a hoće li se morati sanirati i tlo van tih čestica ne znam. No, očito se sve to mora ukloniti. „ – dodala je Sužnjević Vago istaknuvši da područje bivšeg Radonje, tj. Herbosa, kako se tvrtka zvala nakon 1991. godine, nije jedino tako kontaminirano područje u Sisku.
„Ljudi govore da se na tom području i drugdje zakopalo, unutar samog dvorišta tvrtke, uz savski nasip, a ovo pokazuje da se išlo van dvorišta tvrtke, u te grabe, što se i pričalo. No, mi u Sisku imamo i u drugim industrijskim zonama takva područja. U krugu rafinerije imate tehnološku jamu punu njihovog otpada koja nije sanirana, jedna je takva u krugu bivše željezare. Sve su te tvrtke privatizirane, mijenjale vlasnike, ali nikada ti problemi nisu sanirani. Recimo, INA je rastavila dosta svojih pogona, ali zemlja nije sanirana. Obveza bi bila sanacija tla, ali su oni na dijelu samo stavili solarne panele, a ispod je tlo ostalo isto, naravno. To je doslovce guranje glave u pijesak s tim problemom. Puno tvrtki sada na području gdje su nekad bila industrija radi sa otpadom. Njima nije toliko ni bitno je li ta zemlja sanirana.“ – ističe Snježana Sužnjević Vago koja smatra kako će se u to morati sigurno uključiti država. „Pokušavamo sa institucijama to potaknuti. S novim gradonačelnikom imamo ipak bolju komunikaciju nego s ranijom gradonačelnicom, no sigurno da Grad Sisak to ne može sam. To su ogromne površine gdje su bili ti giganti i to Grad sigurno ne može tu učiniti puno oko sanacije, a naročito jer je puno toga privatizirano. „ – zaključuje Snježana Sužnjević Vago iz Građanske inicijative „Siščani ne žele biti smetlišćani“.
Otvori KEKS Pay
Pa šta nisi podnjela kaznenu prijavu ili medijski alarmirala. Odjednom su svi sada pametni