Nakon erupcije oduševljenja, pri čemu ni suze radosnice nisu izostale, Klepetanovim povratkom u gnijezdo svojoj Malenoj, u dvorištu škole u Brodskom Varošu konačno je zavladao mir koji zaljubljenim rodama najviše godi.
Ljubav traje devet godina
– Vole biti sami, smeta im previše ljudi, pa i djece, koji ih sada obilaze, gledaju i dovikuju im. Oni su sada sebi sami sasvim dovoljni – kaže školski domar Stipo Vokić, koji se o Malenoj skrbi 18 godina, a o ljubavi Malene i Klepetana svjedoči devet godina.
Nakon što se odmorio od 13.000 km duga puta, mužjak će za koji dan krenuti u potragu za hranom.
Prijatelji ribiči Stipe Vokića ovih dana pohode kanale i love ribu za zaljubljene rode. Za sada im ne treba mnogo ribe, ali hoće već za nekoliko tjedana, kada im se mladi izlegu.
– Mladi moraju jesti da odrastu i nauče letjeti, ali i Malena dok sjedi na jajima, a sve će to Klepetan odraditi – ponosno kaže Stipo Vokić.
Za Klepetanovo osmodnevno kašnjenje, koji je godinama običavao dolaziti 24. ožujka, postoje razlozi, jer ptice lete kroz zračna magnetska polja, vjetrove, a i najnoviji ratni sukobi u Africi u visine su odnijeli štošta što je pticama selicama otežalo let.
Posebna su priča
Kasniji Klepetanov povratak nije iznenadio ornitologa Mirka Šetinu, vrsnog poznavatelja ptičjeg svijeta.
– Bijele rode obično dolaze oko 23. ožujka, ali i koji tjedan poslije. Nije neobično da se jedan par zajedno vraća u isto gnijezdo jer se iste ptice vraćaju u ista gnijezda godinama – kaže M. Šetina objašnjavajući zašto je ljubav dvije rode posebna.
– U slučaju Malene i Klepetana neobično je, a to cijelu priču i čini prekrasnom, što je jedna ptica zdrava i odlazi, a druga zbog oštećena krila ostaje – dodaje brodski orintolog.
Sretni par iz Brodskog Varoša do sada je iz svog gnijezda u svijet ispratio 35 mladunaca, što je jedinstveni primjer uzgoja mladih roda na hrvatskim prostorima.
– Da se čovjek nije “umiješao”, ta se lijepa priča ne bi dogodila – zaključio je Mirko Šetina.
Ajd i neka lijepa vijest,prekrasno :)))