Šeks: Sanader i ja uzeli smo transkripte koji pripadaju HDZ-u

. „E jebi ga ... moram sad još ovo. Nismo mi Francuska. Mi smo guzoljuban narod. Volimo im reci da im je najveci (na nevideno). I ne možeš to promijenit. Skloni smo ideologijama. Sad cu malo da mudrujem, ali Vaclav Havel, Miloševic, Tudman, svi su oni okarakterisani kao disidenti u komunistickom režimu. Razlika; kod nas masovne grobnice kod njih civilizovan razvod braka. Havel je uistinu bio protiv tog režima, a ovi „naši“ su komunisticku zamijenili nacionalistickom ideologijom“, kaže Sanela komentirauci moj tekst prije nego što sam ga odlucio objaviti. U pravu si Sanela, iza naših nezavisnosti, iza naših sloboda, iza naših ratova za nezavisnosti, ostale su masovne grobnice. I onda su to nazvali državama i demokracijama! „Kada Hrvati shvate da je nacionalnost papuca koja se naprosto mora potrošiti možda se pretvore u normalne ljude koji treba da rade, stvaraju, a ne da žive od mahanja zastavicama i od prošlosti, jebote to stoljece sedmo, ujebalo cijeli hrvatski narod“, dodala je svoj komentar na to Lela. U svakom slucaju, vrijeme je za diferencijaciju pameti. Stanje ovog društva pokazuje da ne možeš biti covjek dvadeset i prvog stoljeca i istovremeno pripadati ovakvoj hrvatskoj. Vrijeme je za jasno gradansko samoodredenje: ili si Hrvat u ovakvoj hrvatskoj i pripadaš ovom i ovakvom društvu, ili si covjek suvremenog, modernog društva, zasnovanog na demokraciji, ljudskim pravima, vladavini zakona i osudi fašizma, rasizma i svih oblika jednoumlja. Jer ovako, hrvatsko je društvo i kultura, jednostavno, bez buducnosti, osudeno na propast. ! .

riiiiiibniiiiiiik ribniiiiiiiiiiik ....javi se...riiiiibniiiiiik......tudjman je jedan obican komunistickoudbaski izdajnik....riiiiiibniiiiiik ......jesi li i ovo iskopirao ?....riiiibniiiiik \"Hrvatska obrana popuštala je zbog izdaje koju je, uz Tuđmanov pristanak, počinio ministar obrane RH Gojko Šušak, uz svoje suradnike iz hercegovačke komunističko-udbaške skupine okoko Ivana Brizića i Ivana Čuljka, koji su uspostavili dvostruku liniju zapovijedanja kojom je zaobiđen zapovjednik Slavonskog bojišta, general Karlo Gorinšek, koji je koordinirao Operativnu zonu Osijek i Operativnu grupu Istočna Posavina. Kako bi zavjerenička skupina oko Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana uspjela ispuniti obećanje i dogovor s vođom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem o prepuštanju Srbima važnog koridora kroz Bosansku posavinu koji je spajao okupirano područje u Hrvatskoj (tzv. «Republika Srpska Krajina») i okupirano područje u BiH (tzv. «Republika Srpska»), morala je biti zaustavljena hrvatska obrana Bosanske Posavine, tako da se pristupilo likvidaciji dragovoljačkih jedinica HOS-a i neutralizaciji jedinica Hrvatskog vijeća obrane (hrvatske 101. brigade iz Bosanskog Broda, i 103. brigada iz Dervente) i Hrvatske vojske u Bosanskoj Posavini.\"........

. ..Spasiti od vecine, spasiti od HDZ-ovog režima koji proizlazi iz zlocinacke ratnoprofiterske elite, elite ubojica, elite kriminalaca, elite pljackaša, elite zlocinaca. Nažalost, u ovoj njihovoj hrvatskoj malo je Toncija Majica. Oni drugi su znatno brojniji. Oni drugi su znatnotno mocniji. Oni drugi su znatno opasniji. Ti drugi su svoje pozicije moci izgradili na masovnim grobnicama, pobijenom i opljackanom narodu, spaljenim selima i porušenim gradovima na svim stranama, iza njih su ostali samo zlokobni spomenici jednog krvolocnog sukoba u kojemu smo bili prisiljeni biti statisti. Tonci Majic je u pravu. Bilo je besmisleno ratovati za ovakvu nezavisnost, bilo je suludo ratovati za ovakvu slobodu, jer ti su ratovi bili logistika njihovih zlocina, ti su ratovi bili logistika njihovih ubijanja i pljackanja u ime nacionalnih svetinja i simbola na koje smo se palili kao kakvi pijuni na nekakvim mapama na kojima su se naši gospodari tek u pauzi izmedu dva viskija i dvije kurve igrali rata. Bili smo njihove kurve, a sada vecina nastavlja glumiti u tom apsurdnom tranzicijskom igrokazu i nastavlja drugim sredstvima, tobože demokratskim braniti sve one iste simbole i one iste svetinje, pod kojima smo se tek nedavno ubijali, i pod kojima smo tek jucer jedni drugima palili kuce i rušili gradove. j***m ti takvu državu i takve svetinje. j***m ti narod koji se klanja simbolima pod kojima su pocinjeni neki od najkrvavijih zlocina u europi 20. Stoljeca. Meni se sve to gadi. I sam zbog sebe, zbog vlastite savjesti ja se moram odreci takve hrvatske, ja se moram samoizolirati od takvog društva. Kada sam zapoceo pisanje ovog komentara, jer sam kao njegov sugradanin želio jasno reci: Tonci podržavam te! Tonci nisi sam! Tonci ako treba bit cemo sami protiv njih!, zamolio sam ipak i nekoliko prijatelja na fejsu za mišljenje o sadržaju ovog komentara. .

Evo linka s večernjeg lista: http://www.vecernji.hr/vijesti/gadafijevi-vojnici-siluju-zene-djecu-kako-bi-sijali-strah-clanak-280313 I sad će opet ovi komunistički talibani, koji peru lik i djelo najvećeg lažova i lopova u novijoj hrvatskoj povijesti, S. Mesića, opet nama tupiti kako je Mesić govorio istinu kad je rekao dada Gadafi nije zločinac. Isto kao što je govorio istinu kad je 1992. u Australiji govorio da u Jasenovcu nije bilo zločina. Isto kao što je 2002. rekao da na Bleiburgu nije bilo zločina. Isto kao što je pred kraj mandata rekao da je 10 godina gledao u Tuđmanov sef pa ga nije uspio otvoriti, isto kao što danas govori o tome tko je predao dokumente Haagu. Ali ono što nije rekao jest koliko koštaju ona dva stana i dvije garaže koje je kupio i tko su oni od kojih je posudio novac? Gdje je nestalo onih 150 milijuna kuna koje je naredio direktoru HPB-a Protegi da pošalje u firmu KIO-Orahovica. Istina je da je HDZ napravio puno loših stvari i da ne više nikako ne zaslužuju povjerenje razumnog i normalnog čovjeka. Ali je strašno da se zbog toga svaki lopov, lažov ili izdajnik može izvući od vlastite odgovornosti na način da je dovoljno da upre prstom u nekog iz HDZ-a, i odmah kreće pogrom u kojem nema razuma ni argumenata, sve se svodi na harangu i vikanje, i uporno ponavljanje recikliranih i prožvakanih teza.

juda mesic - proklet bio izdajica svoje domovine- pravac remetinac-pravda-

.. ...Ovo, zapravo, i nije država, nego sustav kriminalom premreženih institucija, koje kontrolira paralelni upravljacki sustav HDZ-a uspostavljen još pod Tudmanom, Šuškom i Greguricem 1990.-ih godina, a koji se do danas održao kao jedina stvarna vlast u ovoj paradržavi. Upravovo je iz tih razloga potpuno razumljiv i najnoviji gradanski prosvjed Toncija Majica, predsjednika Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, poznatog civilnog aktiviste, koji je prosvjedujuci zbog korumpiranog pravosuda, Predsjedniku Republike poslao prosvjedno pismo, kojem je priložio poderanu državnu zastavu Republike Hrvatske. Pretpostavljam da ce se u danima koji slijede mnogi domoljubni dušobrižnici skandalizirati nad onim što je ucinio Tonci Majic, ali ce pritom svi ti kriticari, inace pripadnici ovog istog krda o kojem sam maloprije govorio, zaboraviti jednu jedinu stvar. Ta je da je Tonci Majic za Hrvatsku ucinio više od bilo kojeg „velikog domoljuba“ i tzv. „velikog Hrvata“. Majic je u teškim i mucnim tranzicijskim godinama dao sve od sebe kako bi spasio obraz ovoj državi, ali i svakom njezinom gradaninu, on je bio jedina nada u to da je nekakva drugacija Hrvatska ipak moguca. Ali, poput mnogih drugih, nažalost ipak malobrojnih, Tonci Majic je ostao usamljen u svojem nastojanju da promijeni ovu zemlju, da promijeni njezine ljude, u svojem nastojanju da bude covjek u vrijeme kada se nisu tražili ljudi. Zato je Majicev cin slanja prosvjednog pisma i poderane hrvatske zastave predsjedniku države, zapravo zadnji pokušaj da se cinom gradanskog revolta i osobne ljudske hrabrosti, ukaže na nefunkcioniranje formalno proklamiranog ustavnog poretka ove države. Ma koliko apsurdno to moglo zvucati, upravo je Majicevo deranje hrvatske zastave zadnji pokušaj da on kao gradanin upozori institucije da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora poštivati, da se ustavni poredak u ovoj zemlji mora spasiti. .

Type Vladimir Dedijer, Titov suborac i biograf i sam bio zabilježio 1978.: “Po povratku iz Teherana u Beograd rekao sam M. Miniću i J. Vrhovcu: ‘Ali drugovi, mi moramo da se osvrnemo što smo i mi radili na kraju rata.. Jednom sam zajedno sa drugom Titom i Rankovićem računao kakva je bila osveta naše revolucije... Mi smo posljednje godine rata, kao i prvih nekoliko mjeseci posle pobede streljali oko 150.000 ljudi’”.

. .... .Ovakve se hrvatske jednostavno moramo odreci! . Jednostavno, nema nam druge. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih pocetnih 34 milijarde nepostojecih americkih dolara,a, na kojima pociva cijeli ovaj raspadajuci ekonomski sistem. Ova zemlja pociva na sustavnoj kradi novca iz državne blagajne koji se vraca u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumcarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu politicke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapoliticki sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaceg stanovništva putem kontroliranih medija i uopce jednom introvertiranom, autisticnom, bolesnom nacinu življenja. Ne možemo biti dio društva koje slavi ratne zlocine i ratne zlocince. Ne možemo biti dio društva koje i danas mržnjom zbija svoje redove protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja, a to su pritom svi oni koji su drugaciji od tog velikog nacionalnog krda, koje zadovoljno gacka do koljena u g***ima, dok istovremeno svoje glupe govede njuške zabijaju u toplu stražnjicu prvog goveda ispred sebe. To je današnje hrvatsko društvo, koje nam jasno porucuje: ili si s nama ili si protiv nas. Ili želiš biti dio tog usranog krda, ili nisi dobrodošao u naš tor. Takve se hrvatske moramo odreci! To više nema veze ni sa cim, to je naprosto civilizacijsko pitanje. To je, zapravo, diferencijacija pameti: ili smo dio krda, ili s krdom nemamo nikakve veze. Ovakvoj hrvatskoj više ne smijemo davati nikakav legitimitet. Ja se odricem hrvatske! Mi imamo pravo izabrati ne biti gradani jedne sumanute države, lopovske, mafijaške, kriminalne, zlocinacke države. Ja imam pravo kao covjek izabrati da više s takvom hrvatskom nemam ništa. Jer sutra cemo se morati sramiti cinjenice da smo bili dio mase koja je bila demokratska kulisa bande lopovske na vlasti. Ja se odricem njihove hrvatske! Ova je država izgradena na velicanju fašizma, ustašizma, jednoumlja, na ideji spajanja jednoumlja i demokracije, na lopovskim kadrovima, na negiranju zlocina iz Drugog svjetskog rata (tocnije negiranju genocida nad Srbima, Židovima, Romima, te zlocina nad neistomišljenicima ustaškog režima), na negiranju ratnih zlocina iz 1990.-ih godina, posebno ratnih zlocina u Sisku, Slavonskom Brodu, ali i drugim mjestima širom Hrvatske, od Gospica, Splita, Vukovara, Pakracke poljane, Karlovca i drugih gradova i mjesta. Ova je država nastala na sustavnom krivotvorenju ekonomskih bilanci, tako da cijela njezina ekonomija postoji kao virtualna ekonomija, sa lažno knjiženih pocetnih 34 milijarde nepostojecih americkih dolara, na kojima pociva cijeli ovaj raspadajuci ekonomski sistem. Ova zemlja pociva na sustavnoj kradi novca iz državne blagajne koji se vraca u zemlju kao fiktivni vanjski dug, na sustavnom pranju novca za mafiju, na sustavnom organiziranju špedicije za drogu, te logistike za sve druge oblike krijumcarenja preko Hrvatske za zemlje Europske unije. Ova zemlja je nastala na partitokratskoj koruptokraciji, dobro organiziranom sistemu politicke korupcije, koji je sam po sebi postao neka vrsta neovisnog entiteta, paralelni parapoliticki sistem sam za sebe, koji funkcionira kao paralelna vlast, mimo ustavom i zakonima propisanih državnih isntitucija. Ova država je nastala na sustavnom pranju mozga domaceg stanovništva putem kontroliranih medija i uopce jednom introvertiranom, autisticnom, bolesnom nacinu življenja.

26.04.2011. u 16:45h nidza je napisao/la: @ orlando Ma propala je rvatska kao drzava... ______________________________________ HAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHA Pa mora se srbadija sa nečim tješiti. Izgubili oko u glavi Crnu Goru. Izgubili svoju koljevku Kosovo. Izgubiti će uskoro Sandžak. Izgubiti će Metohiju.ju. Izgubiti će Vojvodinu. I što ostade? Beogradski pašaluk.

Oj, Mesiću, izdajnički sine, kada dođeš iz daleke Kine, što je tebi uraditi prvo...? Nađi staro i debelo drvo! Ako imaš barem zrno časti ...ti konopac na njemu omasti... Samo nemoj visiti k\'o Juda već se jado, objesi za muda!!!!uda!!!! Koje je narodnosti zena Mesara iz Orahovice ?!....Kako ono rece Franjo o zenama? Koje su ono narodnosti Puhovski ,Goldstein, Pusicka, Paraga,Rohatinski... Itd, ….Samo pitam !........... ha,ha,ha HRVATINA Vladimir Bakaric koji je Slovencima( ha,ha Kardelju, on je toliko Slovenac kao i moj kur**) predao dio hrvatske Istre.......Bez brige budite ,danas ce Komisipovic i Vlaisavljevicka zastiti hrvatski interes......Pljuc!!!

26.04.2011. u 16:43h kamocemo17 je napisao/la: -Hrvatska pod vodstvom Tudmana pomaže u spašavanju Bihaca skupa s 5. korpusom. >>Niti hrvatska Vlada niti Sjedinjene Države nisu mogle dopustiti da srbske snage u velikom napadu u ljeto 1995. zauzmu Bihac. Odlucili smo da ne cemo sprjecavati Tudmana da pokrene Oluju, a ja sam dobio upute da mu o tomu ne dam nikakvu mislitbu -------------------------------------------- cini mi se da je sam Tudjman, po onome sto pise u \"brijunskim transkriptima\", srusio mit o \"spasavanju\" Bihaca od neke srpske okupacije. zar vec u samom uvodu ne govori o tome kako treba naci neki drugi izgovor posto je sa Srbima postignut sporazum sto se Bihaca tice......nece mi se sada traziti citate, ali to je ukratko smisao njegovog izlaganja o stanju na terenu.

. ...odlicno komentatore......odlicno..!!! .. ------------------------------------------------------------------ ....26.04.2011. u 16:46h plavomore je napisao/la: riiiiiibniiiiiiik ribniiiiiiiiiiik ....javi se...riiiiibniiiiiik......tudjman je jedan obican komunistickoudbaski izdajnik....riiiiiibniiiiiik ......jesi li i ovo iskopirao ?....riiiibniiiiik . \"Hrvatska obrana popuštala je zbog izdaje koju je, uz Tuđmanov pristanak, počinio ministar obrane RH Gojko Šušak, uz svoje suradnike iz hercegovačke komunističko-udbaške skupine oko Ivana Brizića i Ivana Čuljka, koji su uspostavili dvostruku liniju zapovijedanja kojom je zaobiđen zapovjednik Slavonskog bojišta, general Karlo Gorinšek, koji je koordinirao Operativnu zonu Osijek i Operativnu grupu Istočna Posavina. . Kako bi zavjerenička skupina oko Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana uspjela ispuniti obećanje i dogovor s vođom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem o prepuštanju Srbima važnog koridora kroz Bosansku posavinu koji je spajao okupirano područje u Hrvatskoj (tzv. «Republika Srpska Krajina») i okupirano područje u BiH (tzv. «Republika Srpska»), morala je biti zaustavljena hrvatska obrana Bosanske Posavine, . tako da se pristupilo likvidaciji dragovoljačkih jedinica HOS-a i neutralizaciji jedinica Hrvatskog vijeća obrane (hrvatske 101. brigade iz Bosanskog Broda, i 103. brigada iz Dervente) i Hrvatske vojske u Bosanskoj Posavini.\"........ .

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:30h Falconer je napisao/la: Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala jee fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Stvarno nemam pojma! Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine. Do tada, živi bili pa vidili!

Ajde pametnjakovići recite,tko je zamjenio pokojnog F.Tuđmana nakon smrti u predsjedničkim dvorima???

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:26h Falconer je napisao/la: Politika od 2000.e naovamo ,politika detuđmanizacije ,politika Mesića ,Račana i Sanadera je postigla ove reultate : - rasprodaja i pljačka najvrjednih firmi (tek nakon 2000.e se prodaje ono najvrijednije - Za vrijememe 90-ih od \"obiteljskog srebra\" prodana je samo trećina telekoma uz pokoju banku) - skretanje na \"Zapadni Balkan\"(West Balkan) ,jer za svo vrijeme 90-ih ,a do Zagrebačkog summita bili smo \"Jugoistočna Europa\" (SEE) - izjednačavnje s agresorom u ratu (\"Oluja udruženi zločinački pothvat\") - bespoštedno zaduživanje - Tuđman nam je ostavio oko 7.5 milijardi eura duga, danas, samo 10 godina nakon njega taj dug iznosi oko 40 milijardi eura - nestanak političkih elita koje su bile sposobne obraniti zemlju ,ostvariti njeno međunarodno priznanje ,ustrojiti vojsku koja se može suočiti i s najjačima u Europi - i nastajanje upravljačkih elita koje služe interesima svojih EU šefova - zamjena \"pomirbe Hrvata\" s raspravama o \"Ustašama i Partizanima\" ,90-ih se ni izbliza nije ovoliko pričalo o tome gdje je kome did ili ćaća bio 1941.e - zamjena ponosa s podaništvom - beskonačne blokade na putu za EU (Gotovina ,topnički dnevnici ,Piranski zaljev...itd - a u EU su istovremeno ulazile države koje su po mnogim stvarima i godinama iza nas) Tko ovu istinu ne voli čuti sada može napasti ili mene osobno ili koga ili što već želi. Ali nitko ne može osporiti da su se sve ove grde stvari događale od 2000.e naovamo. No tko želi nek pokuša.

. . ... .sa SAD-om, voden u vrijeme NATO-va bombardiranja Srbije, dotice se problema suradnje s Haaškim sudom, konkretno sudenja generalu Tihomiru Blaškicu. Sudionici razgovora su u dilemi da li i na koji nacin dopustiti svjedocenje nekadašnjega nacelnika Glavnog stožera HVO-a generala Milivoja Petkovica. Strategija Blaškiceve obrane prebacivanja krivnje za ratne zlocine na paralelne vojne strukture zabrinjavala je Tudmana i njegove sugovornike, jer ako je takva strategija i mogla spasiti Blaškica, ona je mogla biti optužujuca za Hrvatsku. Svjedocenje generala Petkovica kao najvišeg zapovjednika HVO-a koji mnogo toga zna, moglo je dodatno zakomplicirati problem. Iz toga je proizašao zakljucak da se s Haaškim sudom mora dogovoriti nacin svjedocenja po uzoru na vojne svjedoke iz drugih zemalja, kako se ne bi ugrozila nacionalna sigurnost. Nakon svih stenograma slijedi pogovor Ivana Lovrenovica Memento jednoga politickog somnambulizma. U njemu Lovrenovic istice, po njemu, zasad neobjašnjivu potrebu Franje Tudmana za snimanjem i cuvanjem svih svojih razgovora, pa i onih najkompromitirajucega sadržaja. Nasuprot Tudmanu, iza Slobodana Miloševica ostali su samo leševi koje je pokušavao sakriti njihovim uklanjanjem i preseljavanjem s mjesta zlocina, dok tonskih i pisanih tragova zasad nema. Alija Izetbegovic išao je srednjim putem, objavljujuci memoare uz selektivno korištenje dokumenata. Iz ove Lovrenoviceve konstatacije može se uociti problem u rasvjetljavanju Tudmanove politike u BiH. Naime, pokušaji dokazivanja ili opovrgavanja postojanja Tudmanove politike podjele Bosne svode se iskljucivo na pronalaženje odgovora na pitanje jesu li se Tudman i Miloševic u Karadordevu ili bilo gdje drugdje, osobno ili preko posrednika, dogovorili o podjeli Bosne. Dok bi potvrdan odgovor trebao dokazati postojanje politike podjele, negativan odgovor navodno bi je trebao opovrgnuti. Svi dokumenti ili bilo kakvi podaci, provjereni ili neprovjereni, dolaze gotovo iskljucivo s hrvatske strane, dok na srpskoj vlada gotovo potpuna šutnja. Trenutni nedostatak srpskih izvora ili svjedocanstava može se tumaciti dvojako: ili dogovora o podjeli Bosne s Hrvatskom nije bilo ili se on ne želi potvrditi zbog cinjenice da bi njegovo potvrdivanje, osim kompromitacije tadašnje hrvatske politike, zapravo istovremeno znacilo i priznanje Srbije za agresiju na BiH. U ovoj knjizi objavljeni stenogram razgovora s Nikolom Koljevicem pokazuje da su hrvatsko-srpski razgovori o podjeli Bosne vodeni, ali ne i s kakvim konacnim rezultatom, što objema stranama daje manevarskog prostora da o njima govore kao o kratkoj predratnoj epizodi bez ikakva znacenja za kasnije ratne dogadaje. Pojedinacni primjeri hrvatsko-srpske vojne suradnje u BiH, spomenuti u ovim stenogramima, više izgledaju kao odraz lokalnog pragmatizma pojedinih podrucja, negoli kao opce hrvatskosrpske suradnje. Priredivacima ovaj problem za njihov stav o Tudmanovoj bosanskoj politici ocito nije presudan, a iz ovdje objavljenih stenograma vidljivo je i zašto. Citanjem ovih stenograma može se uociti da je Franjo Tudman imao želju Hrvatskoj pripojiti dijelove BiH i prije izbijanja rata u toj zemlji. Dakle, ne radi se o politici kao posljedici teških ratnih politickih okolnosti za bosanske Hrvate, vec o prije definiranoj politici koja se pokušavala ostvariti stvaranjem i iskorištavanjem datih okolnosti. U tom slucaju, potvrdivanje eventualnog hrvatsko-srpskog dogovora o podjeli Bosne može se smatrati tek kao pitanje faktografskog utvrdivanja jedne od metoda ostvarenja te podjele. Nakon analiziranja po njemu kljucnih momenata iz ovih stenograma, Lovrenovic pesimisticki zakljucuje svoj pogovor mišljenjem kako se i nakon njihova objavljivanja u javnosti nece pojaviti \"opce prosvjetljenje u vezi s grijehom u Bosni\", buduci da cjelokupna hrvatska politicka scena, pa i prema Tudmanu 1990-ih kriticna oporba i Crkva, nastoje relativizirati Tudmanovu politiku u Bosni, medu ostalim i naprijed spomenutom saborskom deklaracijom. .

Marsijanac/ hheheehe neznam njih nema 1.5% posto u Srbiji da im damo republiku to bi stvarno bio presedan.............

Sandžaklije traže Republiku Јedan od lidera \"Bošnjačke liste\" Esad Džudžević kaže da su Bošnjaci u Srbiji već hiljadama godina (moj op.Potpuno tocno. Sandzaklije su predominantno ilirskog podrijetla kao \"bosnjaci\" i Hrvati i na ovim se prostorima nalaze preko 8,000 godina)zbogg čega traže od države da se ispoštuju međunarodni standardi prema kojima je Sandžak posebna administrativna cjelina. \"Mi smo Bošnjaci u Sandžaku autohtono stanovništvo, nismo ni emigranti, ni iseljenici, niti ekonomska emigracija. Mi nismo došli u Srbiju ni iz Bosne, niti ko zna odakle nego smo ovdje hiljadama godina. Zato i tražimo da budu ispoštovani međunarodni standardi prema kojima je Sandžak posebna administrativna cjelina u Srbiji\", izjavio je Džudžević za jučerašnji broj novosadskog „Dnevnika“.

Vrijedno ponoviti: Evo što je netko kopirao sa nekog srpskog portala. Valjda se ponose sa ovim kako ih po svijetu smatraju. „Srbi su narod bez zakona i bez vere. To je narod razbojnika i terorista”. (Izjava Žaka Širaka, predsednika Francuske,ke, za ručkom, juna 1995. povodom sastanka Šefova vlada država članica EU) ”Nema mira dok Srbija ne bude vojno poražena„. (Srđa Popović, advokat, potpisnik zahteva svetskih intelektualaca za bombardovanje Beograda, u izjavi za zagrebački ”Globus„, oktobra 1994) „Srbi nisu naročito pametni”... „Srpska deca se više neće smejati”. (Lorens Inglberger, bivši državni sekretar SAD) ”Srbi su dvodimenzionalan narod sa težnjom ka prostakluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju„. (Sir Piter Justinov, glumac, ambasador UNESCO, The European:, 10. jun 1993) ”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica„. (Johan Fric, direktor bečkog dnevnika Di Prese, direktor Međunarodnog Instituta za štampu) „Rat protiv Srba nije viče samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva”. (Toni Bler, britanski premijer, tokom NATO agresije na Srbiju 1999) ”Srbe treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti„. (Džejms Šej, portparol NATO, marta 1999)

. .pokroviteljstvom medunarodne zajednice. Teme razgovora bile su i vojna pomoc HVO-u mobiliziranjem izbjeglih vojnih obveznika, slanjem opreme i ljudstva kao casnika ili vojnika, službeno kao dobrovoljaca, pa cak i snaga Hrvatske vojske. Neizbježno se pojavilo i pitanje ratnih zlocinaa (Stupni Do, rušenje starog mosta u Mostaru) koje je Tudman ocjenjivao politicki štetnima te zahtijevao njihovo rješavanje. U provodenju svoje politike Tudman je naišao na otpor i medu nekim hrvatskim politickim strukturama u BiH, pa i tamošnjoj Katolickoj crkvi. Iako im osporava pravo da se pokušaju postaviti kao alternativna opcija medu bosanskim Hrvatima, Tudman ih ne želi sasvim odbaciti, vec ih pokušava dijelom i pridobiti za sebe odnosno nudi im da svoje politicke ambicije ostvare medu Hrvatima u onim dijelovima BiH koji ce ostati izvan hrvatskog utjecaja. Službeni Zagreb imao je veliki utjecaj na kadrovsku politiku u hrvatskim politickim i vojnim strukturama u BiH. Tako se na ovim sastancima odlucivalo koji ce ljudi biti ministri u Vladi te drugi dužnosnici u upravnim strukturama Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a Tudman je osobno odlucio o odlasku Mate Bobana s dužnosti predsjednika Herceg-Bosne i HDZ-a BiH. Stenogrami iz razdoblja od 14. ožujka 1994. do 24. studenoga 1995. sadrže razgovore Franje Tudmana s uglavnom istim sugovornicima (vodstvo HDZ-a BiH i Herceg-Bosne) nakon hrvatsko-bošnjackog rata te stvaranja Federacije Bosne i Hercegovine. Ovdje objavljeni stenogrami odražavaju drugu fazu Tudmanove politike u BiH. Izravnim angažmanom SAD-a prekinut je hrvatsko-bošnjacki rat te je sklopljen Washingtonski sporazum prema kojemu je na teritoriju pod nadzorom dviju strana stvorena Federacija BiH, a koja je trebala stupiti u konfederaciju s Hrvatskom. Medutim, stvaranje Federacije nije išlo glatko. Nepovjerenje medu dotad zaracenim stranama bilo je još veliko, a i sklopljeni sporazum razlicito se tumacio. Po mišljenu Tudmana i njegovih suradnika, bošnjacka je strana u Federaciji vidjela etapu u reintegraciji cjelovite BiH u gradansku i unitarnu, a možda i islamsku državu. S druge strane, Tudman u stvaranju Federacije ne vidi poraz i zaokret u dotadašnjoj politici, vec je pokušava iskoristiti kao novo takticko sredstvo u nastavku te politike. Tudman je svoje sugovornike uvjeravao kako je medunarodna zajednica, iako ne baš sklona Hrvatskoj, ali još više nesklona postojanju muslimanske države u Europi, dala Hrvatskoj polovicu Bosne kao svojevrsni protektorat. Po Tudmanu, zadaca Hrvatske je privesti bosanske Muslimane Zapadu te ih osloboditi otomanskoga naslijeda. Zbog teškoca u izgradnji Federacije, Tudman je inzistirao na daljnjem, doduše tišem djelovanju Herceg- Bosne nasuprot još uvijek postojecoj Republici Bosni i Hercegovini, dok se stvarno ne uspostavi Federacija, a ciju je uspostavu Tudman uvjetovao njezinim ulaskom u konfederaciju s Hrvatskom. Od svojih suradnika Tudman je zahtijevao stvarno zalaganje za izgradnju Federacije ulaženjem u sve njezine strukture, kako bi ona funkcionirala u hrvatskom interesu. Poistovjecujuci europeizaciju Bošnjaka s kroatizacijom, Tudman je zahtijevao da se u hrvatskim kantonima i na razini Federacije što više koristi hrvatski jezik, otvaraju škole s hrvatskim obrazovnim programom, da se Bošnjacima daje hrvatsko državljanstvo, da se gdje god je moguce koristi kuna kao valuta, pa cak i da se konfederacija s Hrvatskom promice vremenskom prognozom na televiziji. I u ovim stenogramima teme razgovora su kadrovska politika te otpor Tudmanovoj politici iz hrvatskih oporbenih struktura i Katolicke crkve u BiH. Nove teme su pojava otpora naoko promijenjenoj Tudmanovoj politici i u vlastitim redovima, suzbijanje organiziranog kriminala nastalog u ratu, ali i iseljavanje Hrvata koje unatoc prestanku ratnih sukoba nije zaustavljeno, nego je cak i pojacano. Iako to iseljavanje dovodi u pitanje opravdanost njegove politike (jedan od proklamiranih motiva bio je demografski opstanak Hrvata u BiH), Tudman to ne smatra u potpunosti tragicnim, vec u . tome vidi mogucnost da se ti Hrvati nasele, bilo u hrvatskim kantonima u BiH, bilo u Hrvatskoj radi ostvarivanja za Hrvatsku povoljnije demografske situacije. Posljednji stenogram Nemamo razloga da se pravdamo za rat u BiH od 13. travnja 1999. možemo smatrati svojevrsnim epilogom. Razgovor posvecen pitanjima vojne suradnje