Da se kojom srećom ili slučajem ili namjerom na subotnjoj komemoraciji kod jame Jazovka, malo poviše Sošica u Žumberku pojavio i Siniša Hajdaš Dončić, šef SDP-a, bio bi to pravi potez u pravo vrijeme političara koji samog sebe proglašava budućim premijerom RH. No, nije bilo takve sreće, slučaja ni namjere. Propustio je tu priliku. A da se pojavio, trenutačno bi se smanjila i dramatika oko uzvikivanja ZDS-a, kao i priča o svekolikoj ustašizaciji Hrvatske. Jednostavno, smanjio bi se prostor za inat. Nije se on trebao tamo doći ispričavati zbog poslijeratnih zločina nad poraženim neprijateljima, ali bi ipak kao sljednik komunističke partije i svojim dolaskom pokazao žaljenje zbog žrtava i svi bi to shvatili kao čin ozbiljnog političara kojem je stalo da se zakopaju ratne sjekire otprije 80 godina. Do komemoracije je inače došlo čak 35 godina nakon što je javnosti otkrivena priča o Jazovki, što samo po sebi pokazuje s koliko se muke ti bauci prošlosti kod nas rješavaju.
814 pobijenih Hrvata je jučer pokopano. Niti jedne riječi. Tri riječi starog hrvatskog pozdrava, partija bi Goli otok otvarala. Neljudi. Neljudi.