Google kaže da je bio "najsretniji čovjek na svijetu", a za tu ga prestižnu, laskavu titulu kvalificira njegova nevjerojatna životna priča. Za neke je potpuna suprotnost, "najnesretniji čovjek na svijetu", iz identičnih razloga, ovisno o točki gledišta. No iz koje je god perspektive promatrali, biografija Frane Selaka, koji je u svojih 87 godina života prevario smrt sedam puta prije nego što je pogodio sedmicu na lotu i osvojio sedam milijuna kuna, pa gotovo sav dobitak razdijelio obitelji i prijateljima, dostojna je filmskog scenarija.
Premda, nažalost, nikada nije ekranizirana na velikom platnu, ta je istinita životna priča profesora glazbe iz Dubrovnika prije 11 godina inspirirala autora animiranog filma Davida Ransoma, čiji je uradak do danas na YouTubeu pogledalo tri i pol milijuna ljudi, a proteklih dana, u obliku kratkog, ali dojmljivog filmića, ponovno ju je oživio hrvatski filmski redatelj i umjetnik Filip Filković. Njegovu objavu na društvenim mrežama "lajkalo" je već gotovo 50 tisuća ljudi, većina obuzeta samo jednim jedinim pitanjem: tko je, zapravo, bio Frane Selak?
Život mu je od samog početka bio test hrabrosti. Rođen je 1929. u Dubrovniku, točnije, u tamošnjem arhipelagu, u čamcu na putu za Lokrum, gdje su njegovu majku uhvatili trudovi u sedmom mjesecu trudnoće. Otac je pomogao majci i u moru oprao tek rođenog sina, nedonošče koje je uspjelo preživjeti u ono doba.
No već s jedanaest mjeseci imao je ozbiljne probleme s crijevima, ali majčina vjera, kako je jednom ispričao, bila je njegova snaga. Pred kipom svete male Terezije molila je za život svog sina dok su mu liječnici davali injekciju kalcij bromata – i Frane se spasio. Kad je s 11 godina gotovo oslijepio, majčina molitva i ljekovite trave časnih sestara vratile su mu zdravlje.
Sedam puta izbjegao smrt, pa osvojio sedam milijuna kuna na lotu
Život u odrasloj dobi nije bio ništa manje dramatičan. Selak se 1957., u to doba učitelj na službi u Modriči, s djecom uputio na izlet autobusom koji je tijekom vožnje sletio u rijeku Bosnu. Na sreću, rijeka nije bila duboka, a Frane se izvukao s tek nekoliko ogrebotina.
Potom je izbjegao smrt 1962. godine, kada je vlak kojim je putovao iz Sarajeva prema rodnom Dubrovniku iskočio iz tračnica i survao se u zamrznutu Neretvu. Sedamnaest putnika se utopilo, a Frane je uspio razbiti prozor i isplivati. Godinu kasnije putovao je prema riječkoj bolnici, gdje je u agoniji ležala njegova majka. Ukrcao se na aerodromu u Lučkom na DC-8. Bio je to prvi, probni let toga zrakoplova. Na put je krenulo 17 putnika i četiri člana posade. Negdje iznad Čabra Frane je pomislio da se povijest ponavlja.
– Tresak, eksplozija, vrata se otvorila, a onda je podtlak isisao i mene. Padao sam s 800 metara. Sva sreća da sam se onesvijestio – ispričao je Frane za Večernji list 2006. godine. Našli su ga zabijenog u plast sijena. Četiri je dana bio u komi, a onda se probudio. Sudbina drugih putnika, osim preživjele stjuardese, bila je strašna – avion je udario repom o vrh brda Parg, zapalio se i pao. Nesretnike su pronašli karbonizirane.
Tri godine kasnije, 1966., vozio se prema Splitu autobusom koji je izletio s ceste i završio u rijeci. Četvero ljudi se utopilo, a on je prošao samo s nekoliko modrica. Tijekom 70-ih godina dva puta je u posljednji trenutak izbjegao smrti za volanom. Najprije se njegova Lada zapalila u vožnji, a drugi put je u njegovu Škodu na serpentinama prema Karlobagu udarila prikolica UNPROFOR-ova kamiona i odbacila ga u ponor dubok 150 metara, odakle su ga s krošnje drveta izvukli vatrogasci i policajci.
Nakon što je tijekom Domovinskog rata uništen njegov dom u Dubrovniku, doselio se u Petrinju, gdje je živio sa svojom petom (!) suprugom Katarinom. Ondje su ih posjećivali brojni domaći i strani novinari, kada je 2002. otkriven identitet srećkovića koji je osvojio sedmicu na lotu. Tada je novinarima ispričao svoju dramatičnu životnu priču, dokazujući svaku epizodu isječcima iz novina, pozirajući uz kapelicu posvećenu Djevici Mariji koju je sagradio uz svoju kuću. – Sve sam preživio jer me čuvala Gospa – rekao je Frane.
Znajući da novac ne jamči sreću, razdijelio ga je rodbini, kumovima, prijateljima i poznanicima, kupovao im automobile, krave, namještaj, instrumente za orkestre. Svoje posljednje dane proveo je u mirovini koja je iznosila nešto više od 3000 kuna. Umro je 2016. godine, u 87. godini života – posve mirno.
Otvori KEKS Pay
Ne zove se to srica nego vjera u Boga...