“Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo”, jedan od popularnih hitova Dine Merlina u kojem pjevač propituje je l’ se u tom gradu što promijenilo. Možda će neki drugi pjevač pjesmom odgovoriti da to više nije onaj isti prijeratni veseli, duhoviti, tolerantni multietnički glavni grad koji se danas namrgođen hermetički zatvorio u centralističku, jednonacionalnu ljušturu. Postao je isključiv prema svima koji misle, a osobito govore drukčije. Danas većinski bošnjački grad zbog ratnih trauma i strahota koje je preživio s nepovjerenjem gleda na susjede. Tri prošlotjedne priče iz Sarajeva zorno ilustriraju netolerantnost Sarajeva prema Hrvatima i Srbima koji “misle drukčije”.
Priča br. 1; (glavni junak Hrvat iz Zagreba) Gradonačelnik hrvatske metropole Milan Bandić predložen za titulu počasnoga građanina Sarajeva. Zagrepčanin iz Hercegovine u međuvremenu za balkansku Al Jazeeru daje izjavu kako je jedno od rješenja za obespravljene Hrvate u BiH i treći entitet. Ekspresno mu oduzimaju nagradu koja mu još nije bila ni uručena.
Priča br. 2; (glavni junak Srbin iz Beograda) Na kormilu nogometnog kluba Sarajevo umjesto Roberta Jarnija izabran je Ljupko Petrović, nekadašnji trener Crvene zvezde. Upravo kada je stigao u klupske prostorije potpisati ugovor na portalima se pojavila fotografija na kojoj je s ratnim zločincem Arkanom. Uzalud su bile tvrdnje Beograđanina iz Bosne da je riječ o fotomontaži, a da se s Arkanom susretao jer je devedesetih godina bio moćan čovjek, vođa navijača u Zvezdi. Ekspresno mu daju otkaz na mjesto trenera koje još nije bio ni preuzeo.
Priča br. 3; (glavni junak Bošnjak, premijer iz Sarajeva) Procurio tajni transkript sa sjednice federalne Vlade koja je uspostavljena bez legitimnih Hrvata. Premijer Nermin Nikšić je na zatvorenoj sjednici Hrvate zapadne Hercegovine brutalno i primitivno vrijeđao. “Halo, ba, oni su banda, ne priznaju državu i na njih treba slati federalnu policiju”. On neće ekspresno dobiti otkaz. Jer, on je zapravo izrekao ono što većina u Sarajevu misli. Medijski indoktrinirani, mnogi su građani uvjereni u takvu istinu kakvu je primitivno izrekao premijer Federacije BiH.
Zbog ovakvog animoziteta, većina Hrvata i Srba ne doživljavaju Sarajevo svojim glavnim gradom, a Sarajevo, pak, na njih uglavnom gleda kao na podstanare u “svojoj” državi.
Svaki dan nepodnošljivost postaje sve veća. Optužbe su sve teže. Nitko ne nudi kompromis i ruku pomirenja. Teško je povjerovati u iskrenu pomirbu. Osobito jer se mediji, političari, intelektualci..., svi, ama baš svi tuku samo za bolju prošlost. Brane se tri dijametralno suprotne istine.
>>Nakon ulaska RH u EU izvoz hrane u BiH pao 45%. Koga to brine!?
Sarajevo je u ratu bilo 1335 dana u potpunom okruženju, što je najdulja opsada u povijesti suvremenog ratovanja. Tri je puta dulje Sarajevo bilo u obruču od Staljingrada. To je ujedno i najdulja opsada jednoga glavnoga grada dosad. Završetkom rata nisu izbrisana sjećanja na 14 tisuća ubijenih, 50 tisuća tona na njih ispaljenih topničkih projektila, na strah, glad... Nemoguće je zaboraviti, a još teže oprostiti. Nakon deblokade, Sarajevo je postalo glavni grad i svog agresora. Današnje Sarajlije frustrira da su baš oni koji su ih držali pod opsadom i terorom nakon svega nagrađeni tako što su u BiH dobili pola države. Hrvati su im, pak, krivi zbog sukoba s Bošnjacima. Medijski stalno podsjećaju na njihove zločine. Postupno su ih pretvorili u agresore i tamo gdje su bili žrtve.
Sarajevo je i nakon 44 mjeseca ratnog okruženja ostalo u svojevrsnoj izolaciji. Svih ovih 18 godina je neka vrsta mirnodopske enklave. U nju su se zatvorili i zbog nepravedne odluke kojom je u Daytonu prekinut rat. Koji je završio bez pobjednika i s kompliciranim, skupim i diskriminirajućim ustrojem kakav nema nitko na svijetu. Sarajevo sada u miru želi ostvariti ono što nije u ratu. Pod krinkom građanske države pokušavaju stvoriti bošnjačku državu. Srbi i Hrvati to nikada neće prihvatiti.
Jedino je pošteno rješenje da se BiH uredi po mjeri svih naroda i građana. Kada se to dogodi, vratit će se međusobno povjerenje. Tek tada će se glavni grad i njegovi stanovnici biti potpuno deblokirani. Vjerojatno će u takvom Sarajevu Milan Bandić primiti nagradu za “treći entitet”, a Ljupko Petrović pehar za nogometnog prvaka države koji je osvojio sa Sarajevom. Cijela će država tada razumjeti poruku Harijeve pjesme “Poletjela golubica s Baščaršije...”.
Dio medjunarodne zajednice, koji se zalaze za obnovu Jugoslavije, podgrijava tezu o muslimanima kao mucenicima ovoga rata, iako su nad Hrvatima provodili slican teror kakvi su Srbi radili nad njima. Koja je razlika izmedju onoga sto je tzv Armija BiH uradila u Bugojnu i onoga sto su Srbi napravili u Prijedoru?! Sarajevo je danas jedini etnicki cist glavni grad u Europi. Na zalost, ovoj kampanji se pridruzio i jugokomunisticki dio hrvatskog drustva, radeci protiv vlastitog naroda i drzave, ali ujedno i protiv odrzive BiH.