Kao autor teksta "Motociklom do Zanzibara" koji je objavljen u nedjelju, 29. prosinca u Večernjem listu, ostao sam šokiran reakcijom Davora Rostuhara. U dobrom novinarskom raspoloženju htio sam promovirati njega jer je prošao jednu zanimljivu avanturu kojoj je dao i humanitarni karakter. Nakon što je on reagirao na svom Facebook profilu i popljuvao moj tekst, shvatio sam da on isključivo radi na svojoj promociji. I sam sam avanturist, prošao sam svijeta, što na konju sa Željkom Malnarom (o čemu sam nedavno objavio malu knjigu), a posljednjih godina prolazim najgora svjetska ratišta. Glava mi je bila više puta u torbi, na mene su pucali u Siriji, u Damasku su mene i moju suprugu izudarali i oteli mi fotoaparat, u istom su me gradu pokrali pa nisam imao nekoliko dana ni za kruh.
U Kairu su me zasuli kamenjem, u Misrati sam danima bio opkoljen i bez kontakta sa svijetom. Ali nikada mi nije palo na pamet da promoviram sebe, već sam svaki puta radio u dobrom novinarskom duhu kako bi istina i dobra priča stigli do naših čitatelja. Niti jedan taj udarac ili kamen u glavi niti smrtne opasnosti nisu me zaboljeli kao ovo vrijeđanje i omalovažavanje kolege Rostuhara. Stoga ću iznijeti par činjenica vezanih za stvaranje teksta koji je objavljen u Večernjem listu.
S Rostuharom sam se sastao 24.prosinca i obavili smo razgovor kojeg sam i snimio. Međutim, nakon što smo završili razgovor, gospodin Rostuhar mi je rekao kako će mi poslati svoje tekstove u kojima ima sve što mi je on upravo i govorio, te da mi na taj način olakša da ne moram skidati s diktafona, što je naposljetku i učinio. I zaista, sve što je govorio u diktafon bilo je u tekstovima koje je on napisao o svojim putovanjima. Niti jednu riječ nisam izmijenio već sam prenio njegove citate koje je sam
napisao i govorio. Rostuhar nas optužuje kako je u našem tekstu ostatak kolonijalnog, rasističkog pogleda na Afriku protiv kojeg se on bori svojim radom, a ovako ispada da smo i mi dio njega, zaboravljajući pri tome da su to citati izvučeni iz njegovih reportaža i tekstova.
Ako je, gospodin Rostuhar zaboravio što je govorio i napisao, neka ponovno pročita svoje tekstove ili dopusti da ih mi objavimo, pa da se čitatelji uvjere tko laže i manipulira i žudi za senzacijom. Što se tiče njegove djevojke Maje, nije istina da je nismo spomenuli jer je spomenuta već u samom velikom nadnaslovu teksta i nekoliko puta u tekstu, a stavljene su i njezine fotografije. Gospodin Rostuhar nikada mi nije rekao da je humanitarna akcija ideja njegove djevojke, već je na moje pitanje kako to da je s njim išla i djevojka odgovorio da se to tako poklopilo i kako se zbog svog studija odlučila poći na taj put.
Nije istina da sam gospodina Rostuhara upitao da li je čitao knjigu Željka Malnara "U potrazi za staklenim gradom“ već sam ga upitao godi li mu što ga neki uspoređuju sa Željkom Malnarom. Rostuhar je odgovorio od riječi do riječi kako je u tekstu i navedeno što se može potkrijepiti i audio snimkama. Sad mi je žao što sam ga uopće stavljao u kontekst Željka Malnara, moga pokojnog prijatelja. Jer Željko je ipak frajer. Senzicionalizma, o kojem govori Rostuhar, u tekstu nema već je napisana jedna topla priča o dvoje mladih ljudi koji su putovali motorom i istraživali nove kulture, običaje…zanimljivosti.
Kao autor teksta, koji je do sada proputovao cijeli svijet i uvijek svoj zadatak obavio profesionalno, fer i objektivno, bio tamo gdje možda gospodin Rostuhar nikada neće doći, ne težim za nikakvim senzacijama, a pogotovo ne zbog podizanja ugleda na račun teksta o Rostuharu. Za mene je Rostuhar jedna obična priča kakve ću sresti u svojoj karijeri još tisuću puta. Jedini tko ovdje žudi za senzacijom je upravo Rostuhar koji se, znajući što je govorio, nije obratio meni kao autoru niti redakciji Večernjeg lista, već je svoje nezadovoljstvo izrazio na svom profilu facebooka na uvredljiv način, tražeći senzaciju među svojim Facebook prijateljima. Ono što je žalosno i tragično, što gospodin Rostuhar s lažima, manipulacijama, bahatošću i arogancijom želi novinare prikazati neznalicama i nepismenima, a medije senzacionalističkima.
Od samog početka njegovog izlaganja na facebooku ističe svoju frustracije prema medijima općenito, a posebice dnevnim novinama. Moj dojam je da Davor Rostuhar svoje intervjue, koje ponekad daje, koristi kako bi imao izgovor za svoje hirove, te na svojoj stranici facebooka vrijeđa i omalovažava novinare i urednike, ističući pri tome kako je dobro samo ono što on napiše.
A rostuhar je ko!?!