Riječki nadbiskup Mate Uzinić učinio je, kad je riječ o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, povijesni presedan. Istupio je pred javnost s iscrpnim izvještajem o svim slučajevima seksualnog zlostavljanja koje su počinili svećenici njegove nadbiskupije za koje zna i koji su predmet istraga što crkvenih, što hrvatskih pravosudnih organa. Reakcije iz same Crkve, a pogotovo u katoličkim medijima su, najblaže rečeno, suzdržane. No nadbiskup Uzinić zato se ovih dana spremno odazivao na mnoge upite za intervju, pa je tako u vrlo kratkom roku prihvatio i priliku za razgovor u Obzoru. Način na koji je pisanim putem odgovorio na naša pitanja također je, u kontekstu komunikacije Katoličke crkve u Hrvatskoj s javnošću, neuobičajeno otvoren, osobito kad je riječ, primjerice, o samoj unutarcrkvenoj javnosti. Težinu i značaj istupu nadbiskupa Uzinića o najbolnijem pitanju za Katoličku crkvu dodatno daje činjenica da on u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnaša dužnost predsjednika Povjerenstva HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. No u ovom razgovoru progovorio je i o seksualnom zlostavljanju punoljetnih osoba kakvo se događa, kao i u mnogim drugim institucijama i slično ustrojenim organizacijama, i unutar Katoličke crkve.
Došao je trenutak kad se više nisu mogli zataškati skandali nestašnih svećenika pa je delegiran nadbiskup Uznić, ne da nešto popravi već da pričinjenu štetu učini što manjom. Zapala ga je vrlo neugodna dužnost da poliže nečist kojom su drugi zagadili crkvenu ustanovu, tj da pokuša zaustaviti inicijalnu grudu sablazni prije nego što se pretvori u razornu lavinu koja lomi sve pred sobom. Poznato je da se u svim krim pojavama (droga, korupcija, pljačka....) uglavno nazire tek vrh sante dok ogroman broj zlodjela izmiče pravosuđu u čemu Uznić vidi potencijalnu pogibelj kojoj se suprotstavlja svojim hrabrim istupom u javnosti. Bolje ikada nego nikada.