Kaže se: riba smrdi od glave. Ljudi koji koriste taj izraz vole pretpostaviti da su oni rep... jer rep nikada nije kriv. Zapravo, riba smrdi iz crijeva – iz najvećeg dijela tijela, gdje truljenje započinje – slično kao i kod društva. Ponekad trula riba ne izgleda kao riba. Ponekad izgleda kao 65-godišnjak koji ulazi u vašu kuću i piše kolumnu za vas.
Najgora trulež često ne smrdi sve dok je ne upoznate bolje. Kao dio procesa nasljeđivanja u Kanadi, kuća mojega pokojnog oca mora biti vrijednosno procijenjena. Kanada ne zahtijeva sudsku procjenu, već agenta za nekretnine koji poznaje tržište i može dati pisano mišljenje o vrijednosti kuće. Ljudi koji poznaju hrvatsko tržište nekretnina rekli su mi da uzmem službenog sudskog procjenitelja. Mislio sam da je to pretjerivanje, ali pristao sam.
Istraživanje je pokazalo da je prosječna cijena te usluge 2000-2500 kuna. Prvi kandidat je rekao da je ovo radio za ljude koji žive u Njemačkoj, Švicarskoj i drugdje. Mogao je to učiniti za 3-4 dana, ali je htio 4500-5000 kuna. Odbio sam tu cijenu za “bogate, glupe autsajdere” i zahvalio se. Drugi se kandidat činio razumnijim. Dogovorili smo se za cijenu od 2500 kuna i sastanak u kući. Spakirao sam trogodišnju i petogodišnju kćer za putovanje, da bi me zaskočila snježna oluja.
Nazvao sam čovjeka tijekom puta – dogovorili smo se da se sastanemo sat i pol kasnije. Stigli smo taman na vrijeme da čujemo zvono na vratima i tada je ušetala riba. Izgledao je dovoljno pristojno, premda arogantno. Parkirao je Audi A6 na prilazu mog susjeda. Nisam bio svjestan te činjenice dok se susjed nije požalio. Gledajući unatrag, ovo je bio uvod u stvari koje su slijedile.
Već je posjedovao dokumente koje sam poslao e-mailom, pokazujući čisto vlasništvo i legalizaciju proširenja terase. On je zatražio kopiju starog projekta legalizacije. Rekao sam da ću mu je dati ako je uspijem pronaći u kući, no nisam. “Ne mogu to onda obaviti!”, rekao je. Bio sam potpuno zbunjen – sve što je trebao učiniti bilo je izmjeriti kuću, usporediti veličinu i stanje s onim što se nudi na tržištu – i izdati izjavu s trenutnom cijenom.
Ponudio sam mu svoju mjernu vrpcu. “Trebam svoj laserski mjerač”, rekao je. Predložio sam da ga uzme iz auta. Tada mi je dao do znanja da će mjerenje koštati mnogo više, a osim toga, on je zaboravio svoju aktovku gdje je bio laser jer sam ja kasnio (nisam razumio tu vezu). Tada sam shvatio da je ovaj čovjek trula riba koja je namjeravala obaviti minimalan posao, a maksimalno me opelješiti. Puhao je, grintao i prijetio da će otići znajući da nemam izbora.
– Upravo sam vozio kroz mećavu s dvoje djece, a sutra moram natrag. Molim vas, napravite posao za koji smo se dogovorili. Sve što trebate učiniti jest izmjeriti malu kuću. U čemu je problem? – preklinjao sam.
Ušao je u svoj Audi i otišao. Bio sam zapanjen. Ovo nije prvi put da sam naišao na sociopata koji je provodio svoje vrijeme na zemlji radeći minimum dok izvlači maksimum od svih oko sebe – ali me šokira svaki put kad to vidim. Uskoro će ova riba otići u mirovinu, ali budite uvjereni da će biti i drugih koji će hrliti kako bi zauzeli njegovo mjesto; sami sebi važni kao kraljevi, a korisni kao smrdljiva, trula riba.
