Bivši Realov kapetan i dojučerašnji najbolji strijelac završit će karijeru krajem listopada zbog istrošenosti treninzima i putovanjima kao i želje da se uskoro vrati u Madrid.
Raúl se pridružio momčadi New York Cosmosa prošlog prosinca po okončanju dvogodišnje pustolovine u katarskom Al Saddu. Za manje od 10 mjeseci ojačao je medijski i komercijalni profil Cosmosa i NASL-a, druge po snazi američke nogometne lige. Realova živuća legenda trebala je biti Atléticova. Ili možda ne? Raúl González Blanco rođen je prije 38 godina u obitelji strastvenih navijača madridskih crveno-bijelih, no tko zna bi li stasao u velikana da je ostao na kaotičnom Vicente Calderónu? Prugasti su se to pitali tisuće puta u više od dva desetljeća Raúlove karijere, dok je punio trofejnu riznicu omraženog kluba i vodio reprezentaciju na svjetskim i europskim prvenstvima, a Atlético se "smucao" po drugoj ligi. Raúl je sin Pedra Gonzáleza, električara, i Maríje Luise, domaćice. Odrastao je u skromnoj četvrti Colonia Marconi, većina čijih žitelja podržava Atlético. Takva je bila i obitelj Gonzálezovih. Kad mu je bilo 10 godina, upisali su ga u pionire San Cristóbala, malog kvartovskog kluba, u kojemu je nastupao pod sportskim pseudonimom Dani. Dvije godine poslije tata ga je odveo u Atlético, čiji su ga stručnjaci već uočili u San Cristóbalu. U prvoj je sezoni za starije pionire zabio 65 golova igrajući lijevu spojku, poguravši crveno-bijele do državnog naslova bez poraza. Sljedeće je godine promaknut u kadete, s kojima je također osvojio prvenstvo. Na Calderónu je stasao momčić koji je imao obilježiti Atléticovu budućnost!
Možda i bi, da se nije umiješala jedna od najvećih elementarnih nepogoda u povijesti kluba – predsjednik Jesús Gil. Potezom pera, antipatični je debeljko 1992. ukinuo cjelokupan Atléticov pomladak, tvrdeći da će tako uštedjeti. Madridisti nisu mogli vjerovati osmijehu sreće, jer Raúl nije imao druge nego pokucati na vrata Santiago Bernabéua.
Njegov je napredak bio strelovit. U ljeto 1994. igrao je za treću momčad, postigavši 16 golova u sedam utakmica. Prebačen je u drugu momčad, gdje ga je vidio trener seniora Jorge Valdano. Deset dana poslije već je bio član prve momčadi. Valdano, prije Realov igrač, poslije direktor, odmah ga je gurnuo u vatru i poveo ga s momčadi na gostovanje u Zaragozi.
– Tijekom putovanja pogledao sam prema Raúlu. Zavaljen u sjedalo, spavao je kao beba. Znao sam da je to znak savršenog samopouzdanja. Nije bio ni najmanje zabrinut – ispričao je Valdano.
Sljedeće je večeri Raúl sa 17 godina i četiri mjeseca postao najmlađi Realov debitant u Primeri. Tjedan poslije, na dodavanje Michaela Laudrupa, postigao je sjajan gol protiv Atlética.
– Kad je debitirao u prvoj momčadi, bio je potpuno uvjeren da će postati ono što je postao. Nikad nisam vidio 17-godišnjaka toliko sigurnog u svoje sposobnosti – rekao je Angel Cappa, Realov pomoćni trener u Valdanovo vrijeme.
Stvari su se odvijale munjevito: zaštitni znak kluba proteklog desetljeća, Emilio Butragueño, izgubio je mjesto u sastavu – čuvena je "sedmica" dobila novog vlasnika! Upitan za najljepše trenutke u karijeri, Raúl je proteklih dana označio upravo one otprije 21 godine.
– Uvijek ću izabrati svoj debi sa 17 godina na Romaredi i gol Atléticu u mom drugom nastupu. Moji su roditelji, brat i rodbina bili na tribinama i gledali me kako ostvarujem svoj san.
Glad za pokalima
Raúl je nedvojbeno sjajan strijelac, ali i mnogo više od toga. On je namještao golove i besprijekorno služio na svim ofenzivnim pozicijama: koliko igrača podjednako uspješno igra kao krilo, spojka, prva i druga špica? Kad je Fabio Capello 1996. doveo Davora Šukera i Predraga Mijatovića, pomaknuo je Raúla na lijevog veznog, no on je ipak završio prvenstvo kao drugi strijelac bijelih sa 21 golom.
Prošlog je vikenda izgubio rekord u broju golova za Real. Cristiano Ronaldo protiv Levantea "prešišao" je njegova 323 pogotka. Znao je da je Portugalac 2009. doveden kao njegov nasljednik. Nakon jedne zajedničke sezone, stari je kapetan proslijeđen Schalkeu, dok je CR odbacio privremenu "devetku" i preuzeo svoju karakterističnu "sedmicu".
Iako se u Realu okitio sa šest prvenstava, tri Lige prvaka i dva Interkontinentalna kupa, nije izgubio apetit za pobjedama ni u mnogo manje blještavom, radničkom Schalkeu. U dvije sezone pomogao mu je da dohvati njemački kup i superkup te polufinale Lige prvaka. S Al Saddom se domogao katarskog prvenstva i kupa. Čak je i s Cosmosom osvojio titulu – proljetno prvenstvo 2015. – i osigurao mu nastup u doigravanju NASL-a.
Jedina momčad s kojom nije ponio trofej bila je španjolska Crvena furija, što mu je uskratio Luis Aragonés. Tadašnji ga je izbornik prestao zvati u reprezentaciju nedugo poslije SP-a 2006. u Njemačkoj, zamijenivši ga s Fernandom Torresom i Davidom Villom.
Prerano izbačen iz Furije
Iako je i dalje naveliko zabijao za Real, propustio je španjolski pobjednički ciklus između 2008. i 2012., dok mu je Villa srušio rekord od 44 pogodaka za reprezentaciju. S obzirom na titule, Aragonésu i njegovu nasljedniku Vicenteu del Bosqueu navijači nisu mogli ništa prigovoriti na odabiru, no s Raúlom Furija zacijelo ne bi bila slabija.
Kad se sljedećih dana umirovi, iza Raúla će biti puna 21 godina profesionalnog nogometa. Tajna njegove dugovječnosti, osim u genima, počiva u sobi u kojoj je godinama spavao kao realovac. Soba je bila opremljena tehnologijom koja ispušta dušik i smanjuje udio kisika, stvarajući atmosferu koja vlada na visinama. Spavanje u sobi siromašnoj kisikom povećava broj crvenih krvnih zrnaca i podiže otpornost na napore.
U Cosmosu nagovaraju Raúla da ostane kao nadzornik nogometne akademije, koju je klub otvorio ove godine. Španjolac je izrazio spremnost da ostane umiješan u rad s mladima prije vjerojatnog povratka u Real. Supruga María Carmen i njihovo petoro djece sretni su u New Yorku, kaže.
– Ovo je spektakularan grad. Djeca su se navikla na američku školu i izvanškolske aktivnosti. Žele još neko vrijeme živjeti u New Yorku.
