Kao i 60-ih godina prošlog stoljeća, i 20-ih godina ovoga intenzivira se utrka za premoć u svemiru. Danas je podjednako zahtjevna kao i nekada, ali i bitno drugačija.
Čovjek je zastao na Mjesecu
Kako je svemirska utrka efektivno prestala postojati 80-ih godina, od tada nisu ostvarena pretjerano bitna dostignuća. Čovjek se zaustavio na Mjesecu i svoju stopu nije ostavio ni na jednome drugom planetu, niti se na tome nešto ozbiljno i radilo. Istina, zamijenila ga je uvelike tehnologija u kojoj danas vlada minijaturizacija, pa drugom stranom Mjeseca i Crvenim planetom, Marsom, tumaraju mala, gomilom različitih gadgeta opremljena robotizirana vozila – roveri. A oni su i dalje plave i crvene boje, samo što crvena više ne označava vozila SSSR-a, nego Kine, koja snažno nastoji ostvariti znatnu prednost u prostranstvima izvan Zemljine orbite.
Nedavno je nakon devet godina čovjek ponovno poletio s Cape Canaverala. Robert Behnken i Douglas Hurley uspješno su pristali na Međunarodnu svemirsku postaju u sklopu NASA-ina programa. No, ne i koristeći se opremom američke svemirske agencije. U orbitu ih je u kapsuli Dragon Crew ponijela raketa Falcon 9, oboje proizvode privatne kompanije SpaceX. Elon Musk, kontroverzni poduzetnik, tako je došao u prednost čak i u odnosu na samu Rusiju, kojoj sada svemirski program ometa i pandemija bolesti COVID-19. Ipak, njegov Starship kojim namjerava čovjeka odbaciti i do Marsa, raspao se i četvrti put neposredno prije povijesnog leta s Cape Canaverala. Rusi i Putinov intimus, Dmitrij Rogozin, šef Roscosmosa, pandana NASA-i, čudili su se općem uzbuđenju oko američkog uspjeha, a dodatno ih je podbadao sam Musk.
– Trampolina radi – rekao je na tiskovnoj konferenciji nakon uspjelog leta. Bio je komentar na Rogozinovu izjavu otprije šest godina kako bi u nekom trenutku Amerikanci astronaute na Mir mogli slati upravo – trampolinom. Toliko su bili ovisni o ruskom Sojuzu, koji je do sada jedini prevozio astronaute na Međunarodnu svemirsku postaju. I još su Rusiji uveli sankcije, pa si je Rogozin mogao dopustiti da bude sarkastičan.
Sada je, međutim, čestitao te se nada nastavku suradnje. I to vjerojatno nije sasvim kurtoazno. Jer, svako je mjesto na Sojuzu Rusija naplaćivala 90 milijuna dolara te je imala glavnu riječ u odlučivanju kada je o Međunarodnoj svemirskoj postaji riječ. Bilo je tu i malo psihologije jer američki su astronauti prije dolaska na Bajkonur i puta na ISS morali naučiti nešto ruskog. Sada Amerikanci mogu nastaviti raditi pritisak da se Mir otvori za više komercijalne primjene, a sasvim sigurno će se ohrabriti i drugi poduzetnici s mokrim svemirskim željama.
– Sagradit ćemo cestu prema svemiru – izjavio je lani Jeff Bezos, najbogatiji čovjek svijeta, koji sa svojom tvrtkom Blue Origin namjerava dronom Blue Moon započeti gradnju infrastrukture na Mjesecu.
Srpanj idealan za Mars
Sve spomenute strane imaju vrlo ambiciozne rokove za ostvarenje svojih zamisli. Američki potpredsjednik Mike Pence lani je NASA-i zadao rok da čovjeka na Mjesec ponovno pošalje do 2024. godine. Malo je izvjesno da će se to postići. Uopće, vidjet ćemo hoće li NASA uspjeti stići uhvatiti idealna tri tjedna srpnja za lansiranje rovera Perseverance, kada su najbolje šanse da se dohvati Mars. U svakom slučaju, novinare su već pozvali. Unatoč tome, bitka za prevlast u svemiru postaje globalnopolitičko pitanje. Tako je Kina to što je američki Crew Dragon na ruski Mir pristao iznad njihova teritorija javno protumačio kao “čisto tehničku, a ne političku stvar”.
Bilo je ideja kako je to zapravo poziv Kini na suradnju. I za to je odmah stigao odgovor – takvo što teško je moguće zbog brojnih američkih zakona koji to onemogućavaju. A Kinezi neće sjediti prekriženih ruku, to više što su prvog čovjeka u orbitu poslali tek 2003. godine, a već imaju dron na drugoj strani Mjeseca. Zato će ipak biti potrebno ozbiljno podebljati budžet Kineske nacionalne svemirske agencije, CNSA, koji iznosi tek 8,3 milijarde dolara. Malo u usporedbi s NASA-om, čiji je budžet od 21,5 milijardi Trump podebljao za 1,6 milijardi.
Sve se čini kako bi se Kineze omelo u nastojanju da do 2030. godine uspostave postaju na Mjesecu te Sunčevom energijom napajanu orbitalnu postaju do 2050. Rusija tu ima malo toga reći, budžet je Roscosmosa još skresan na tri milijarde dolara. S oživljenim američkim programom i privatnim investitorima nema više tolike potrebe ni za njihovim raketama RD-180, koje su proteklih 20-ak godina aktivno sudjelovale u američkom svemirskom programu.
Europska svemirska agencija surađuje s japanskom i kanadskom svemirskom agencijom kako bi poslala svoj dron Heracles na Mjesec. No, odavno je počela – militarizacija svemira. I Amerika i Francuska već su utemeljile svoje svemirske snage.
– Nema greške, u svemirskoj smo utrci, kao što smo bili i 60-ih, a ulozi su mnogo veći – sažeo je još lani Mike Pence.
MIR nije isto što i ISS.