Bilo je jasno već nakon što SAD i Izrael u prva tri tjedna nisu uspjeli slomiti iranski režim da će rat u Zaljevu imati dalekosežne posljedice na globalnu ekonomiju. Mijenja se svjetski energetski poredak, ali ne onako kako je to zamišljao Donald Trump kada je, nakon venezuelske, naumio kontrolirati i iransku naftu. Promijenit će se i globalni lanci opskrbe jer se sada na najplastičniji način uvidjelo koliko su nesigurna uska grla poput Hormuškog tjesnaca, ali i Sueskog kanala.
Ugljen opet u igri
Već je i zbog ruske invazije na Ukrajinu došlo do promjena u uobičajenoj paradigmi opskrbe energentima, a sada su se neki opskrbni lanci gotovo ugasili. To je pojačalo napore glavnih dobavljača da zadrže svoje dominantne pozicije, ali i potaknulo kupce energenata na veću diversifikaciju, budući da ovisnost o ključnim dobavljačima, poput Rusije, a u nekim slučajevima i Kine, Irana i Venezuele, može donijeti ozbiljne probleme. Tu su i pozadinske priče o povratku zaboravljenih energenata poput ugljena koji se sada ponovo upotrebljava u Japanu i Sjevernoj Koreji, pa onda i nuklearne energije kojoj bi se pak rado vratila Njemačka. The New York Times u analizi na tu temu podsjeća kako je razvoj baterija počeo znatno prije sukoba u Iranu te su danas baterije znatno efikasnije i održivije nego na početku ruske invazije na Ukrajinu.
Doista, sve je više zemalja u kojima broj električnih vozila premašuje broj onih na konvencionalni pogon. Isto je i s obnovljivim izvorima energije pa sada sve veći broj zemalja, ponajviše u Europi, u kojima oni generiraju više električne energije od konvencionalnih energenata. The New York Times podsjeća kako je došlo i do strukturnih promjena jer su Ujedinjeni Arapski Emirati napustili OPEC podvlačeći tako tihi sukob sa Saudijskom Arabijom, a sve to moglo bi unijeti nemir u buduću svjetsku trgovinu naftom. No lako za visoku politiku, puno je važnije to što posljedice sukoba u Iranu osjećamo mi, kao i građani diljem svijeta, pri čemu The Guardian smjelo tvrdi da ne postoji osoba na Zemlji koja tim ratom nije pogođena. I nisu daleko od istine.
Ionako već intenzivan poremećaj u cijenama, započet tijekom pandemije, nastavljen ruskom invazijom na Ukrajinu, a ubrzan ratom u Iranu, uz povremene prekide u obliku Trumpovih carina, doveo je do toga da se gotovo posvuda plaća više i za gorivo i za hranu. Londonski medij navodi studiju dvojice ekonomista američke Federal Reserve, u kojoj se zaključuje da je iranski rat imao znatno destabilizirajući učinak od pandemije, ali da je on bio usporediv s učinkom rata Rusije protiv Ukrajine te invazije na Irak 2003. godine koju je predvodila Koalicija voljnih. Ona je, pak, bila posljedica rušenja tornjeva Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 2001. godine. Ekonomisti su možda zapravo željeli reći kako posljednjih 25 godina svijet živi u krizi. Jer, nakon invazije na Irak nastupila je financijska kriza, od koje se nismo još oporavili, a nastupila je pandemija, i tako redom do danas. U Guardianu plemenito iznose kako je neke od posljedica tih događaja teško kvantificirati, prije svega kada se govori o ljudskim životima. Tek potom dolazi mjerenje štete na infrastrukturi, a zatim treba vidjeti kolika će biti šteta izazvana usporavanjem globalnog ekonomskog rasta.
Kriza umjetnih goriva
Živjeli smo u dobu kada je praktično sve bilo podređeno rastu, i to univerzalnom, da bi se danas to pretvorilo u rast samo nekih, a na račun nekih drugih. Može se reći da su ovi posljednji ratovi upravo posljedica toga. Čak se sve više govori o nadolazećoj krizi umjetnih gnojiva, čiji su glavni proizvođači neke zemlje Bliskog istoka te Rusija, a bez plina kao ključnog energenta njihova proizvodnja praktički nije moguća. Računa se kako će umjetna gnojiva poskupjeti 31 posto ove godine, urea čak 60 posto. Bez umjetnog gnojiva nema ni hrane, barem one jeftinije. Naravno, posljedica svega toga je inflacija koju do sada nije izbjegao gotovo nitko, a smatra se da bi 45 milijuna ljudi mogla pogoditi akutna nestašica hrane.
Otvori KEKS Pay
