Gino Hamidović (21), dečko s Trešnjevke, trenutačno se nalazi iza remetinečkih zidina jer je osumnjičen da je prije desetak dana na križanju u Dubravi hicem iz pištolja na semaforu smaknuo Hašima Osmanovića (33).
Tijekom ispitivanja u tužiteljstvu mladić se branio šutnjom, a neslužbeno se može čuti da su dokazi kojima policija raspolaže protiv njega prilično tanki: snimka nadzornih kamera s okolnih zgrada na križanju prilično je loše kvalitete. Likvidacija u Dubravi, čini se, vrhunac je nesnošljivosti između dviju obitelji, Hamidovića i Osmanovića. Rasplet ove priče tek se očekuje.
“Hašim je bio nevin i pošten”
Osumnjičeni Hamidović, prema nekim dokumentima, rođen je u Palermu, a prema drugima u Firenci. Život ga nije mazio: petero braće i sestara napustila je majka Vera Osmanović kada je bio mali, a otac Raif (koji se inače koristi i imenom Rajko, op. a) kasnije se oženio Vesnom Hamidović s kojom je dobio još troje djece. Svi su živjeli u kući na Trešnjevci, udaljenoj nekoliko metara od policijske postaje.
Roditelji uhićenog mladića nisu nepoznati represivnom aparatu. Otac mu izdržava kaznu u Lepoglavi zbog ubojstva u Italiji, a pomajka je također bila iza rešetaka zbog sitnijih kaznenih djela. Na koji je način mladić bio povezan s ubijenim, još se pouzdano ne zna, a nije još precizno utvrđen ni pravi motiv ubojstva. Ojađeni Osmanovići već su na početku istrage prstom upirali u Hamidoviće kao krivce, a kada su ih istražitelji pitali zašto su tako sigurni da oni stoje iza ubojstva, Osmanovići su se samo kiselo podsmjehnuli.
Čini se da je ovo pitanje za njih bilo previše naivno. Istodobno šute o pravim razlozima svojih obračuna i ne otkrivaju zašto su s Hamidovićima u zavadi. Iz nekog razloga ne žele otkrivati stvarnu pozadinu nemilog događaja.
– Nije važno, sad je važan samo Hašim. A on s krvlju prolivenom u prošlosti nema veze – zaštitnički priča majka ubijenog. Muški dio Osmanovića ponavlja samo jednu rečenicu: “Želimo samo pravdu, Hašim je bio pošten, ubiše ga nevina.” Osmanovići žive od prodaje odjeće na okretištima tramvaja i bježe čim vide plave uniforme. Za Hašima, iza kojeg su ostali žena i četvero djece, dvije djevojčice i dva dječaka, neslužbeno se govori da je švercao sve i svašta, da je dugo bio u inozemstvu, ali da policijski dosje nije imao. Pokazalo se da je pištolj, koji mu je ispao iz auta kada je ranjen izišao potražiti pomoć, legalan, ali barem službeno nije bio i njegov. Usto, pronađena mu je i vrećica kokaina. Osmanovići tvrde da mu je sve podmetnuto i prozivaju Hamidoviće. A oni svakako nisu med i mlijeko. Prema neslužbenim informacijama, riječ je o jednom od najmoćnijih romskih klanova u Hrvatskoj i regiji koji se, prema tvrdnjama njima bliskih ljudi, obogatio preprodajući drogu u Hrvatskoj i Italiji. Trgovina kokainom i heroinom glavna im je, govore naši izvori, preokupacija, a navodno zarađuju i švercom oružja te prostitucijom.
Vrijedne nekretnine u Zagrebu
Da je riječ o osobama koje poprilično odskaču od prosječnih građana, možda najbolje govore nekretnine kojima raspolažu, poput dviju kuća na uglu Vukovarske i Držićeve u Zagrebu, inače poprišta krvavog obračuna 2008. godine kada je policija ondje intervenirala zbog navodne iznude. Prema policijskoj verziji priče, trojica muškaraca tada su bila došla na spomenutu adresu na kojoj inače živi Veljko Hamidović, bratić uhićenog Gina, kako bi utjerali dug od nekoliko tisuća eura. Napala ih je skupina muškaraca, a potegnuli su bili i oružje.
Nakon pucnjave, svi su dali petama vjetra, a susjedi su tada govorili kako su pobjegli u Italiju. Inače ovakvo ponašanje tipično je za članove ove obitelji čiji je poglavar, neslužbeno doznajemo, Fehid Hamidović, stric mladića uhićenog zbog ubojstva u Dubravi, koji živi u živopisnom zagrebačkom naselju Kozari boku. Koliko je poznato, Hamidovići, kada osjete da su ugroženi – a to se u prvom redu odnosi na policiju – imaju naviku promijeniti identitet cijeloj obitelji, a to se odnosi na njihova imena, prezimena te datume i mjesta rođenja.
Zbog toga je poprilična zbrka u njihovim osobnim dokumentima, a nije neobično da djeca istih roditelja nose različita prezimena. Pa i pomajka uhićenog Gine, Vesna Hamidović, rođena je kao Hasnija Osmanović. Također, kada imaju problema sa zakonom u Hrvatskoj, jednostavno napuste zemlju i ne dolaze po nekoliko mjeseci. Osmanovići tvrde da Hamidoviće zapravo dobro i ne poznaju, no ovu njihovu tvrdnju treba uzeti s rezervom s obzirom na to da smo na društvenoj mreži YouTube pronašli brojne filmove koje su snimale i jedna i druga obitelj, a zapravo je riječ o porukama koje jedni drugima šalju putem interneta, što je u neku ruku praktično i jeftino jer veći dio klana Hamidović često boravi u inozemstvu zbog svojih poslova.
Dva uhićenja na Trešnjevci
Njihov sadržaj teško je razumjeti jer su sve snimljene na romskom jeziku, ali po tonu kojim govore, može se naslutiti da je riječ o međusobnim žestokim prepucavanjima.
Također kažu da se nisu međusobno ženili, no zbunjuje podatak da se kod članova obitelji Hamidović vrlo često pojavljuje prezime Osmanović koje nose, primjerice, i Ginova mlađa braća i sestre iako imaju istog oca. Kako bilo, Osmanovići tvrde da Fehid Hamidović dirigira ovim romskim klanom te da zna zašto je njihov rođak ubijen. Želeći čuti i njihovu stranu priče, pokušali smo u Zagrebu pronaći i prozvane Hamidoviće, no uspjeha nije bilo. Nakon ubojstva u Dubravi, kako smo doznali, nestali su iz metropole. Vrata na njihovoj velikoj kući u blizini Autobusnog kolodvora zapečaćena su jer je policija ondje obavila pretragu, a nekoliko su dana pred kućom policajci i stražarili u automobilima misleći da će se netko od članova obitelji ipak pojaviti. No, od njih ni traga ni glasa.
U međuvremenu je međimurska policija uhitila 45-godišnjeg muškarca koji se povezuje s ubojstvom u Dubravi jer je za njim bila raspisana i tjeralica.
Kada je policija zaustavila njegov automobil, pokušao je pobjeći, probio je barikadu na cesti, ali su mu na kraju lisičine ipak stavljene na ruke. Uhićenja su ovaj tjedan bila nastavljena i na Trešnjevci. Prema neslužbenim informacijama, kojima raspolažemo, ondje je uhićen i Amir Čizmić, mladić koji bi također mogao nešto znati o motivima i naručiteljima Osmanovićeve likvidacije.
Kako se može čuti, obitelj Čizmić je tijesno povezana s Hamidovićima. Prema našim informacijama, obitelj Čizmić, koja se u Hrvatsku devedesetih godina doselila iz Bosne i Hercegovine, pomaže im kod sređivanja osobnih dokumenata, poput domovnica, putovnica i drugih isprava, ali i promjene njihovih osobnih podataka, što ovi, kako smo već rekli, počesto čine.
Prema neslužbenim informacijama, policija traga i za Fehidom i Veljkom Hamidovićem, dvojicom bliskih rođaka uhićenog Gina za koje se čak može čuti da su od zatvaranja njegova oca Raifa zbog ubojstva Razije Hamidović prije desetak godina u romskom kampu u Padovi (žena je bila oteta i nekoliko dana mučena, op. a) uz njegovu sestru Rasemu preuzeli brigu o devetero Raifove djece. S druge strane tvrdi se da je nekima Fehid zapravo pravi biološki otac. Osmanovići tvrde da do sada nisu čuli za Gina te da mladića ne poznaju jer je jako mlad.
Da je odrastao u prilično teškim uvjetima, kažu, nije im poznato. A činjenica jest da su mu roditelji bili prijavljeni zbog zlostavljanja i zanemarivanja djece, ali je prijava 2003. godine odbačena.
S braćom i pomajkom živio je u 80 kvadrata bez osnovnih higijenskih uvjeta, struje, vode i grijanja, spavao na podu jer nisu imali kreveta i ostalog namještaja, na što je upozoravao i Centar za socijalnu skrb u čijem je tretmanu bila cijela obitelj. Ginu i njegovom tri godine mlađem bratu bio je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju, no pomajka, odnosno skrbnica, odbila je poslati dječake u dom za djecu s takvim problemima. Na inzistiranje Centra za socijalnu skrb, Gino i brat krenuli su u obližnju OŠ Julija Klovića, no kratko je trajalo obrazovanje.
Žalili su se da ih druga djeca maltretiraju jer su Romi, a u školi su pak govorili da oni muče druge učenike. Kako bilo, Gino je na kraju završio u Odgojnom zavodu Turopolje gdje je svladao četiri razreda osnovne škole. A kada je izišao, omilila mu kocka. I tako je mladić počeo okretati i poveći novac, no prebivalište na Trešnjevci nikad nije mijenjao.
A upravo se kockom, neslužbeno se govori, bavio i ubijeni Hašim Osmanović.
Prijam kod premijera i ministra
Takve tvrdnje Osmanovići odlučno odbacuju. Upitani kamo je njihov rođak išao prije negoli je u njega ispaljen metak na križanju u Dubravi, odgovaraju da mu je plan bio ići u teretanu.
Isto tako Osmanovići nerado govore o incidentu prije nekoliko mjeseci koji se također dogodio u Dubravi.
Potkraj kolovoza, naime, nepoznati počinitelji stigli su u mercedesu pa ispalili nekoliko hitaca na kuću jednog od braće ubijenog Hašima Osmanovića. U ovoj pucnjavi, na svu sreću, nije bilo žrtava, iako je u kući bilo nekoliko članova obitelji, među kojima i mala djeca. Osmanovići su tada bili na obavijesnom razgovoru, a policija je danima stražarila pred kućom u kojoj su ostali samo maloljetnici.
Što je prethodilo ovom događaju, Osmanovići ne žele govoriti upućujući na policiju za koju nemaju riječi hvale pa čak traže da ih zbog toga primi premijer i ministar policije.
MISLIM ozbiljno ovih dana da je svet ADOLF HITLER