Na današnji dan prije 25 godina na hrvatsku je stranu preletio prvi helikopter iz sastava bivše JNA. Bio je to MI-8, a na aerodrom Lučko u dramatičnoj noćnoj akciji dovezao ga je pilot Vlado Bagarić, koji će kasnije biti imenovan zapovjednikom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane RH. Danas je general HV-a u mirovini i govori o događajima iz Domovinskog rata, ali i aktualnoj situaciji u Oružanim snagama.
U kojim ste okolnostima dopremili prvi hrvatski helikopter?
U lipnju 1991. dezertirao sam iz JNA, gdje sam radio kao pilot u činu kapetana, i istog trenutka pristupio ZNG-a. Prvih mjeseci bavio sam se slušanjem tajnih frekvencija i kanala bivše vojske, kada je stigla informacija da su naše postrojbe blizu Petrinje srušile jedan helikopter. Našli smo ga u polju kukuruza, izrešetanog pješačkim naoružanjem, sa stotinu rupa, probušenim rezervoarima iz kojih je curilo gorivo, ali nijedan vitalni dio helikoptera nije bio oštećen. Dok smo mi stigli, mještani su s njega poskidali dijelove, ali i akumulator pa nismo mogli uključiti nijedan uređaj i pogledati što je u funkciji. Istodobno su naši dečki na aerodromu Plesu koji je držala JNA uspjeli ukrasti dva agregata kojima smo uspjeli pokrenuti motore. Nismo znali koliko goriva imamo jer je iscurilo iz rezervoara, ali smo rupe začepili krpama i krenuli prema Zagrebu. U kabini nije bilo struje, a vanjsku signalizaciju isključili smo da nas ne bi srušili jer smo letjeli preko Plesa koji je držala JNA. K tome, u Zagrebu je bila uzbuna, dakle, bez svjetla, a i padala je jaka kiša.
Pa kako ste uspjeli sletjeti?
Vozili smo kroz crnu rupu po sjećanju, a ekipa na Lučkom upalila je farove automobila koji su se u jednom trenutku ugasili. Ostajali smo bez goriva pa smo odlučili upaliti sva svjetla i blizu Lučkog postati vidljivi, u suprotnom naš ostanak u zraku značio bi sigurnu smrt. Uspjeli smo. U helikopteru su bili i Vladimir Bezuk i Ivan Kolenković koji su preminuli pa ja imam obavezu i privilegij o tome svjedočiti.
Što je to značilo za mladu hrvatsku vojsku?
Do tog trenutka raspolagali smo malim avionima tipa Cessna ili Utva te Antonovom 2, tako da je naš MI-8 bila prva ozbiljna letjelica koja je ušla u sastav ZNG-a, uvertira za Rudolfa Perešina i druge, pa i okosnica budućeg zrakoplovstva. Strahovito je to puno značilo za moral naših vojnika jer se brzo proširilo putem medija da Hrvatska ima svoj helikopter. Kasnije je služio za obuku prvih hrvatskih pilota, a i krenuo je borbeno djelovati u Vukovar no na žalost je ubrzo srušen iznad Šestina. Ali i to je “preživio”. Branio je Hrvatsku ukupno deset godina, a danas je izložen na Plesu. Nazvali smo ga “Stara frajla”.
Nakon toga obnašali ste cijeli niz visokih dužnosti u Oružanim snagama, imenovani ste i zapovjednikom HRZ-a i PZO-a sve do sudara dvaju MiG-ova na poligonu u Slunju 2010., kada ste umirovljeni. Kako to da je utvrđena vaša zapovjedna odgovornost kada ste prethodno upravo vi upozoravali na propuste?
Moj je stav da su zapovjednici odgovorni za sve, to je nedvojbeno. Predsjednik Josipović rekao mi je da je o meni čuo sve najbolje, ali da razmislim o zapovjednoj odgovornosti. Ja sam rekao da se slažem i to sam prihvatio kao činjenicu. Međutim, očito je riječ o dvostrukim mjerilima jer za pad MiG-a kod Velike Gorice na Dan pobjede 2014. utvrđeno je da ne postoji nikakva zapovjedna odgovornost. Istina je, ja sam upozoravao na probleme u borbenom zrakoplovstvu, stanje s pričuvnim dijelovima, potrebu za rješenjem pitanja borbenog zrakoplova za RH i s tim su bila upoznata oba predsjednika, Stjepan Mesić i Ivo Josipović.
Kako je moguće da od Domovinskog rata RH nije nabavila nijedan borbeni zrakoplov?
Ja sam uvijek tvrdio da Hrvatska treba i mora imati borbeno zrakoplovstvo. Moramo imati zaštitu suvereniteta u svom zračnom prostoru jer, ako toga nema, onda nismo suverena država onako kako to stoji u našem Ustavu. Tvrdim da RH ima sposobnost riješiti problem, ali ne onako kako se dosad pristupalo toj tematici, nego na ozbiljan i studiozan način. To nije tako silan novac kako to tvrde protivnici takve teorije koji govore o milijardu i pol dolara. Hrvatska mora imati borbeni avion i štititi svoj zračni prostor.
Kako biste vi riješili nabavu borbenog zrakoplova?
Postojao je niz mogućnosti, možda upravo tu leži ključ moje smjene, jer smo s Njemačkom dogovarali 40 Phantoma za 40 eura. Jedan avion za jedan euro!
Kome je bilo u interesu da se ne realizira taj ugovor?
Predsjednik Josipović pitao me ima li pritisaka i ja sam mu rekao da ima. Određene strukture sustavno i planski rade na tome da se ugasi ratno zrakoplovstvo. Nijedna politička opcija ne želi donijeti odluku da nam borbeni zrakoplov ne treba, nitko to ne želi decidirano reći. Istodobno, mi smo u vrlo kritičnoj fazi jer su nam najprije mlade ljude otjerali u mirovinu, a danas ih nemamo čime zadržati jer nemaju na čemu raditi. Mi smo trebali naći modus kako se riješiti MiG-a 21 i nabaviti nove zrakoplove. Smatram da je nužno obrazložiti široj hrvatskoj javnosti što to znači ako imamo, a što znači ako nemamo borbeni avion pa, ako ne ide drukčije, neka narod odluči na referendumu.
Protivili ste se remontu MiG-ova, kojim argumentima?
Svim tim avionima životni je vijek istjecao 2013. godine. Njihova nadogradnja za današnje potrebe bila bi preskupa pa je bilo najlogičnije nabavljati novi, a i vrijeme je pokazalo da su nakon generalnog remonta 12 aviona tek tri-četiri u uporabnom stanju.
Ima li RH uopće sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora?
Nije da nemamo, ali zbog situacije s MiG-ovima ni približno u mjeri u kojoj bi zaštite trebalo biti. A to je ključno jer mi jako dobro znamo iz 90-ih kako je bilo kad je naše nebo kontrolirao netko drugi. Smatram da nikad više ne smijemo doći u situaciju da naše nebo ne bude zaštićeno. Ovo stanje nije dugoročno održivo. Ne smijemo izgubiti sposobnost nadzora i zaštite jer je više nikada nećemo vratiti. Preskupo je kretati od nule, trebat će nam deset godina da se vratimo.
Letite li i danas?
Posljednji sam put letio uoči umirovljenja i otada ne letim. Ponekad osjetim miris kerozina i onda me zaboli u duši i vuče da poletim, ali realan sam čovjek i smatram da sam svoje odradio. No, s druge strane, stojim na raspolaganju sustavu sa svim svojim znanjem i iskustvom, ma tko god moju pomoć zatraži.
>> Digao ruku na sebe jer mu vojnička čast nije dopustila da ubija Hrvate
Kaže da je dezertirao iz JNA, meni nisu jasni ljudi koji se hvale da dezertiraju. To je najsramotnije i bez imalo morala. Lijepo skineš odoru i napustiš vojsku uzdigneš glavu časno i ponosno.