Samo je jedan čovjek kojem Aleksandar Vučić nikada ne odbija telefonski poziv. Prema dobro upućenim izvorima, čuju se telefonom najmanje desetak puta dnevno. Utjecaj Andreja Vučića (52) na dvije godine starijeg Aleksandra odnosi se na činjenicu da su braća toliko vezana jedan za drugog da predsjednik svojim prijateljima ne krije da ne može živjeti bez brata. I obrnuto, sam Andrej često govori da živi zbog svog djeteta i zbog svog brata. Naposljetku, ni Srbija više ne može živjeti bez njegova brata, no ne svojim izborom, već stezanjem pipaka nepotističke, klijentelističko-koruptivne hobotnice koja je ovu zemlju dovela na rub ponora, a građane na ulice.
Andrej Vučić obnaša najutjecajniju funkciju u Srbiji, a to je funkcija premijerova brata koji, zahvaljujući utjecaju, kadrovira po cijeloj državi, no glavninu interesa uperio je upravo prema sjevernoj srpskoj pokrajini, gdje figurira kao neformalni šef vladajuće Srpske napredne stranke. I puno više od toga. Formalno zaposlenik Narodne banke Srbije i samo "običan član" SNS-a, mlađi Vučić u stvarnosti je neslužbeni guverner Vojvodine, gospodar života i smrti, ali doslovno. Najmasovniji i najorganiziraniji prosvjedi protiv Vučićeva režima počeli su upravo u Novom Sadu, ne bez razloga. Potaknuto tragedijom na Željezničkog stanici kada je pri padu betonske nadstrešnice poginulo 15 ljudi, nezadovoljstvo se generira i na drugim osnovama, ponajviše sprezi politike i kriminala, poprilično jakoj u čitavoj Srbiji, no upravo je u Novom Sadu, čini se, metastazirala.
Ključni eksponent te sprege, prema opsežnoj istrazi tamošnje neprofitne nevladine organizacije Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), upravo je Andrej Vučić. Na njihovim stranicama proteklih su dana objavljene poruke važnog člana narkokartela Darka Šarića koje otkrivaju odnose političkih, tajkunskih i kriminalnih snaga u Novom Sadu. Ove poruke pružaju uvid u načine sklapanja višemilijunskih poslova, objelodanjuju utjecaj podzemlja na kadroviranje u energetici i policiji kao i relacije između zavađenih stranačkih struja te dojučerašnjeg srpskog premijera i nekadašnjeg gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića s različitim kriminalnim klanovima i nasilnim huliganskim grupama, u borbi za naklonost – Andreja Vučića.
Postoji stanovita razlika u načinu vladavine naprednjaka u raznim gradovima i općinama, premda je svugdje izbrisana granica između politike, policije, institucija i kriminala, no u oštroj konkurenciji Novi Sad je izgleda najgore prošao. Otkako su 2012. došli na vlast nasilnim putem, glavni grad Vojvodine prepoznat je kao zlatna koka naprednjačkog režima, stoga je ubrzo predan u ruke organizacijama koje vodi Andrej Vučić. Na svom putu do najvažnijeg igrača iz sjene, "prvi brat Srbije" vuče repove brojnih afera, no ni jedna nikada neće dobiti sudski epilog.
Aleksandar i Andrej klasični su primjerci braće koja su u vrijeme zalaska socijalističkog sunca odrastala u novobeogradskim blokovima. Zbog samo dvije godine razlike, rasli su ne razdvajajući se u istoj ekipi, kaleći se na basketaškim terenima gdje se košarka igra kao u crnačkim getima. Kao sljedeća faza odrastanja, uslijedio je odlazak na Marakanu. Andrej je "haklao" bolje od brata, pa je aktivno zaigrao kao krilni centar za IMT, Beopetrol, Radnički i Mladost iz Zemuna, a jedno vrijeme je bio košarkaški gastarbajter, igrajući na Cipru i u Grčkoj.
Aleksandar je crna ovca u obitelji, jedini pravnik. Andrej i roditelji završili su Ekonomski fakultet u Beogradu. Mlađi Vučić diplomirao je na državnom fakultetu s prosječnom ocjenom devet, a prvo radno mjesto pronašao je u Zavodu za izradu novčanica. Postoji još jedna, geopolitička, podjela u obitelji Vučić. Aleksandar i majka su negdje između Zapada i Rusije. Tu vučićevsku statusnu neutralnost narušavaju Andrej i otac. Oni su rusofili i prilično su isključivi.
Prva epizoda serije "Zakon braće – na srpski način" otpočinje 2008. kada je vjerojatno prvi put u javnom prostoru spomenut Andrej Vučić, doduše ne imenom i prezimenom, kada je političar u usponu Aleksandar Vučić neposredno nakon osnivanja SNS-a novinarima spomenuo da će "pomagati bratu u vođenju firme". Kasnije će se ispostaviti da je riječ o zloglasnoj, fantomskoj firmi za pranje novca čiji je račun u blokadi zbog 22 milijuna dinara duga, čiji je Andrej vlasnik i osnivač. Kada je ovo pitanje pokrenuto na skupštinskom zasjedanju, Aleksandar Vučić će tvrditi da je njegovu bratu ukraden identitet, falsificiranom osobnom kartom.
Ubrzo, Andrej se našao u središtu još jedne afere u kojoj je ulogu imala ista ta osobna karta. Tijekom Parade ponosa 2014. mlađi Vučić i Predrag Mali, njegov školski prijatelj i brat gradonačelnika Beograda, pokušali su nasilno probiti kordon policije u centru grada. Kada su se odbili legitimirati, žandari su prebili i njih i dvojicu osobnih tjelohranitelja koji su, nota bene, bili pripadnici aktivnog sastava vojne policije. U to vrijeme, Andrej Vučić napustio je Upravu KK Crvena zvezda. – On očigledno ne smije biti nigdje jer je moj brat – izjavio je tadašnji premijer. Naime, Andrej je tijekom dvogodišnjeg mandata nerijetko bio na udaru kritike trenera Partizana Duška Vujoševića koji ga je optuživao da je, koristeći utjecaj svoga brata, osiguravao novac za klub od sponzora i privatnih firmi na razne sumnjive načine.
Iste 2014., mediji počinju učestalo izvještavati o aktivnom učešću brata premijera u predizbornoj kampanji. Rijetki neovisni mediji pišu da po Srbiji kadrovira nasiljem i batinama, za što ga je optužio tadašnji kandidat DS-a Milan Gavrilović, naglašavajući da policija nije adekvatno reagirala tijekom niza incidenata u režiji, kako je tvrdio, SNS-a i Andreja Vučića.
Dogodine, 2015., naprednjaci su ga javno pozvali da se na aktivniji i formalniji način uključi u rad stranke "jer je završio Ekonomski fakultet", a on se od početka odlučio za nelegitimnu političku borbu. "Brat premijera kada ulazi, recimo, u selo Kljajićevo kod Sombora, ide akcija podjele paketa, ne bi li dobili glasove na izborima. To znaju svi iz tog sela, samo policije ni za lijek", čulo se iz redova opozicije. Istodobno, pet članova američkog Kongresa – Edie Bernice Johnson, Carlos Curbelo, Scott Perry, Adam Kinzinger i Zoe Lofgren – u vrijeme Vučićeva posjeta Joeu Bidenu navode da su prava novinara u Srbiji "spala na najnižu točku od tiranije Slobodana Miloševića" te da "medijske kuće kontroliraju izravno premijer, njegova obitelj i bliski poslovni suradnici".
No, tek 2019. stiže "majka svih afera", Jovanjica, gdje je na istoimenom poljoprivrednom imanju kod Stare Pazove u Vojvodini pronađena najveća plantaža marihuane u Europi. Uhićeno je devet osoba, među kojima i vlasnik imanja Predrag Koluvija, a kako se moglo čuti u javnosti, Koluvija je prvi poziv nakon uhićenja obavio upravo s Andrejem Vučićem. Oporbena prvakinja Marinika Tepić izjavila je da se u Novom Sadu i Vojvodini, umjesto o obrazovnom, kulturnom i industrijskom motoru Srbije, danas priča o cijeni droge. "Umjesto da se priča o cijeni žita, priča se o cijeni glasa koju njihovi narkodileri i kriminalci plaćaju za izbore", rekla je, pritom nazivajući Miloša Vučevića formalnim, a Andreja Vučića stvarnim gradonačelnikom Novog Sada.
Uistinu, njemu će pri podjeli stranačkih zaduženja pripasti Vojvodina da o njoj brine i da razvija kadrove koji će jednog dana zauzeti važnu ulogu u državnom aparatu. Dolazak Miloša Vučevića najprije na čelo Srpske napredne stranke, a potom i dodjeljivanje uloge premijera, signal je da će u sljedećem razdoblju, povrh Aleksandra Vučića, glavni kadrovik u stranci i državi biti njegov brat Andrej.
Zastupnik Narodne stranke Borislav Novaković idućih godina neumorno će ponavljati da se Novi Sad neće smiriti dok ne bude najuren "capo di tutti capi" koji je došao pokoriti grad, reketirati i uspostaviti koruptivnu kontrolu, ali je izazvao bijes, prkos i otpor. Ta gramzivost i kleptomanija urušile su sistem iznutra, kazao je, i zato je ovaj grad postao simbol otpora i građanske neposlušnosti prema režimu apsolutnog vladara. Srbija je odavno apsolutistička republika, samo još formalno nije monarhija, a sve ostalo je vlast jednog čovjeka i njegovih najbližih, osobito "prvog brata Srbije", dok tu vlast jednom ne dokine mirna i uporna srpska mladost na ulicama.
Gledam,trljam oči,kao da sam na nekom srpskom portalu iako se ja tamo ne mogu ni registrirati,kamo li objaviti.Sve izgleda organizirano,kao da nekakav dežurni prati naslove i onda na određene uzbunjuje nižu razinu.Kome se ovi Srbi obraćaju,kao da nekog Hrvata zanimaju unutarsrpske razmirice.Moguće dolaze ovdje polemizirati jer,koliko vidim,na Kuriru i Novostima vlada cenzura pa gotovo i nema komentara.