Ne uštede li na plaćama koliko to od njih traži, ministar financija Boris Lalovac zaprijetio je ministrima da će šest mjeseci pred kraj mandata srezati plaće u javnom sektoru.
Kad bi tih 600 milijuna kuna bio glavni problem hrvatskih javnih financija, tad bi se za ministra financija moglo reći da je sretan čovjek. No on će se jako pomučiti da za godinu dana osigura redovito servisiranje preuzetih obaveza.
Slaže se s kritičarima
U proračunu koji bi danas Vlada trebala prihvatiti planira se povećanje poreznih prihoda za približno 2 posto, ali taj optimizam nema temelja u ekonomskim kretanjima u zemlji koji su i dalje negativni. Podcijenjen je i učinak odluka vezanih uz plaćanje poreza zbog kojih će država ostati bez tri milijarde kuna.
Prije svega to se odnosi na odgođeno plaćanje PDV-a te oporezivanje dohotka i dobiti. Novi porez na kamate, koji kreće od početka iduće godine, neće pokriti ni deseti dio izgubljenog. Lalovac se u svom kratkom ministarskom mandatu ne ponaša kao tipični ministar financija jer ne pritišće na naplatu poreza nego na lokalne vlasti i druge ministre da manje troše, što javnost prihvaća s odobravanjem. Opiru mu se javno samo Varga i Mornar, ljudi koji kao ni on sam nisu ovisni o politici pa si mogu dopustiti određenu dozu neposluha kako bi zaštitili svoj resor.
Varga je zbog Milanovićeva zaleđa uspio, Mornar nije. Financijaši su se znali koristi svakojakim smicalicama da bi proračun držali pod kontrolom, ali nitko još nije Vladi uvalio smjernice bez ijedne brojke, razoružao opoziciju i kolege ekonomiste riječima da se slaže sa svime što su rekli, kao što je Lalovac uzvratio Šukeru, ili propustio napisati upute za izradu proračuna.
Lalovac se trudi održati tople odnose s Bruxellesom i približiti se zadanim obavezama, a kako ni politički jačem Liniću nije pošlo za rukom staviti rashode pod kontrolu, on je krenuo u drugom smjeru i olabavio pritisak na naplatu i plaće. Ako ministri neće rezati rashode, neće ni on silom skupljati prihode. Proračun svakog dosadašnjeg hrvatskog ministra financija prošao je barem po dva rebalansa pa je loše planiranje postala uža specijalnost svih, ali nijednom od njih zbog toga nije pala dlaka s glave. Naivno se očekivalo da će ulazak u EU prekinuti takvu praksu, no ona je ipak dovedena do apsurda prihvaćanjem smjernica bez ijedne brojke.
Ludo hrabri Varga
Prvi Lalovčev ministarski proračun s deficitom od samo 12 milijardi kuna izgleda sasvim dobro na papiru, ali neće ga srušiti službeničke plaće, koje će se vjerojatno i uštedjeti jer je ove godine ipak znatnije smanjen broj zaposlenih na državnim jaslama, za 4,6 posto, nego još uvijek preambiciozno planirani porezi. U državnu bi blagajnu iduće godine trebalo sjesti 96 milijardi kuna, a takva prihodna stavka bila bi realna i ostvariva jedino kad bi unutar nje bio i zdravstveni sustav, no nije. HZZO izlazi iz riznice sa svojih dvadesetak milijardi kuna i svim rizicima vezanim uz zdravstvo za koje je, iznenađujuće hrabro, Siniša Varga preuzeo odgovornost.
Loše. Ovo sve zajedno nije pravac kojim Hrvatska može izaći iz krize. Koprcamo se umjesto da se krene u pravu obnovu zemlje. Činjenica koje bi sada trebali postati svjesni i oni najnaivniji jest da s ovakvim političarima kakve trenutno imamo na vlasti jednostavno ne možemo isplivati iz gliba. Trebaju nam novi ljudi, no kvalitetni ljudi redom bježe od politike. Predlažem Petrova i njegove ljude za parlamentarne izbore, ukoliko se odluče uključiti u izbornu utrku. Znam da se o njemu još nedovoljno zna i da upravljanje jednim Metkovićem nije isto što i upravljanje državom, ali on je jedina nova osoba na političkoj sceni koja ipak ima neki legitimitet i koja, što je najvažnije, u startu odbija koaliranje i sa sdp-om i sa hdz-om. Dajmo mu šansu, jer druge opcije ne vidim.