Hrvatski političar i liječnik Dragan Primorac objavio je fotografiju s legendarnim Ivanom Gudeljom koji nas je napustio ovih dana u 67. godini života. Na njoj su zagrljeni, a Primorac je napisao:
"Kad mi je prije nekoliko dana prijatelj i hrvatski branitelj Kristijan (Kike) Petric javio da nas je napustio naš dragi prijatelj Ivan Gudelj, ostao sam duboko potresen. Prijatelji smo bili više od 35 godina. Još prije samo nekoliko dana brat Damir i ja, nakon trčanja Marjanom, susreli smo Ivana upravo na Marjanskim vratima. Zastali smo i dugo razgovarali o najnovijim sportskim događanjima, ali i o nepravdama, uspjesima i svemu što smo prošli tijekom svih ovih godina. Razgovor je trajao dugo. Danas mi se čini kao da je Ivan znao da je to naš posljednji susret.
Samo nekoliko dana ranije sjedio sam na kavi u Zagrebu s dragim prijateljem i hrvatskim braniteljem Matom Kalajžićem. Dugo smo razgovarali o životu, ljudima, uspomenama i svemu što smo zajedno prošli tijekom godina prijateljstva. A onda je, samo nekoliko dana kasnije, stigla poruka prijatelja Jakova Pavića, hrvatskog branitelja, s tužnom viješću da nas je Mate napustio. Ostao sam duboko potresen.
Odlaze dragi ljudi koji ostavljaju neizbrisiv trag, i to je neupitna istina. Možda je upravo Ivan tijekom svog gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 poslao jednu od najljepših poruka o tome kako živjeti. Svojim riječima i svojim životom pokazao je da se vrijednost čovjeka ne mjeri brojem godina koje je proveo na ovom svijetu, nego tragom koji je ostavio u ljudima koje je volio i koji su voljeli njega. Ivan i Mate ostavili su upravo takav trag, dubok, trajan i nezaboravan. Neka im je vječna slava i hvala.
Možda je najbolju poruku o tome kako živjeti Ivan ostavio upravo tijekom gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2: "U mojoj obitelji ima puno problema i ne treba ih naglašavati. Mogu reći da mi je sestra slijepa, brat je bolestan, otac i majka su preminuli, supruga mi je umrla vrlo mlada, kći od sestre je poginula. U obitelji su, nažalost, bolest i smrt, ali to jednostavno prihvatiš. Tako je i s prekidom nogometne karijere. Nikad se nisam pitao zašto se to meni dogodilo. Zato što postoje još teže i gore situacije kod obitelji i moramo razumijeti da nismo sami na svijetu. Mi svi sebe volimo i to je u redu, ali postoje i gore stvari. Tako moramo misliti da na ovom svijetu postoje obitelji koje prolaze još težu golgotu nego što osobno prolazim. Tako to treba prihvatiti. I ja sam veliki vjernik. Izgradio sam sebe duhovno, završio sam fakultet u 42.godini. Svaki ispit, da ne padnem u depresiju, bio mi je posebna radost, a diploma ushićenje, kao da sam osvoji neki trofej."
Bez da ulazim u dubinu prijateljstva između njih reći ću samo ovo. Postoje sjećanja , uspomene i fotografije koje se ne dijele po društvenim mrežama i portalima.