Ovih dana stalno slušamo o domoljublju. Slušamo o hrvatskoj originalnosti koju valja čuvati, hrvatskim resursima koje valja iskoristiti i o hrvatskom potencijalu koji valja realizirati, ali naši vođe baš i ne spominju reforme koje su nužne kako bismo postigli tu hrvatsku „izvrsnost". U utrci za osiguravanje pozicije moći zaboravili su da je za jednog vođu nesebična odgovornost najveći izraz domoljublja.
Premijer Milanović i njegov tim trube o „uspjesima" svojega četverogodišnjeg mandata. S obzirom na ogromnu podršku javnosti vezanu za temeljne reforme koju su imali na početku mandata, mogli smo i trebali smo očekivati superjunake reformi na kraju njihova mandata – Super Zorana, Velikog Branka i Čudesnu Vesnu. Umjesto toga dobili smo pun vagon reformskih eunuha koji ne mogu slaviti čak ni mediokritet jer ga nisu osigurali. Umjesto toga mogu „slaviti" godine kumulativnog pada BDP-a.
S druge strane imamo Tomislava Karamarka koji je potrošio četiri godine na stvaranje novog HDZ-a. U svom zanosu Karamarko je Sabor prepustio Milanoviću. Imao je nevjerojatnu priliku za radikalne izmjene u HDZ-u: za novu viziju, novi stil, novo vodstvo i nove članove koji bi se posvetili Hrvatskoj. Mogli bismo oprostiti Karamarku isključivi fokus na stvaranje nove varijante stranke da je konačni proizvod opravdao njegov mlaki nastup u ulozi vođe opozicije. Međutim, osim Josipe Rimac, nema novog vodstva, a sve je teže povjerovati da je ona imalo drugačija od „starog" HDZ-a.
Ovog tjedna HDZ je otkrio svoj dugo iščekivani predizborni program: uglavnom se radi o listi proturječnih želja i ciljeva. Obećavaju smanjenje broja ministarstava, ali najavljuju stvaranje novih. Obećavaju da će stvoriti učinkovitiju administraciju, ali najavljuju velik broj novih radnih mjesta u poljoprivredi, bez objašnjavanja kako bi to točno pospješilo konkurentnost Hrvatske. Naše su županije poznate po korupciji, ali HDZ svejedno obećava drastičan transfer moći i milijarda kuna za ovaj mutni, truli sloj vlasti. S obzirom na načelo supsidijarnosti, možda se ovaj potez doima smislenim, ali ne možete davati dodatnu moć pokvarenom sustavu, osim ako želite još više korupcije i još manju učinkovitost. Prvo sve treba očistiti, a tek onda davati moć i sredstva.
HDZ-ova platforma odražava potpuni nedostatak fokusa na prijeko potrebne reforme. Nije se lako oteti dojmu da se radi o starom, dobro poznatom tipu vodstva, nedostatku hrabrosti, nedostatku vizije te starom tipu članstva koje je tek nešto bolje organizirano. Vodstvo podrazumijeva više od same organizacije, inače bi jednostavno mogli Milijana Brkića proglasiti novim predsjednikom stranke.
Smatram da novo domoljublje u SDP-u, ako mu je moguće vjerovati, kao i ono u HDZ-u, može biti normalno i zdravo ako ga definirate kao ponos na vlastitu zemlju, kulturu i povijest. Trebamo biti ponosni što smo Hrvati, baš kao što drugi trebaju biti ponosni što su Nijemci, Britanci, Amerikanci ili Srbi. Ali ne možemo se hraniti domoljubljem ili konkurirati drugima mahanjem zastavama – i sigurno nećemo graditi ekonomiju na praznim obećanjima.
Prošlog tjedna objavljena je globalna top-ljestvica konkurentnosti i rezultati su poražavajući. Na 77. smo mjestu od 140 zemalja, baš kao i prošle godine... i baš kao i prije četiri godine. Nismo napredovali. U međuvremenu su se zemlje poput Slovačke, Češke, Makedonije, Rumunjske i Poljske redom pozicionirale ispred nas. Prije 30 godina to bi zvučalo nevjerojatno.
Naša nespremnost na reforme prometnula nas je u trajne gubitnike po većini kriterija koji su bitni za napredne ekonomske sustave – po konkurentnosti, rastu BDP-a, obrazovanju, stranim ulaganjima, omjeru migracija itd.
Dio onoga što je generala Gotovinu pretvorilo u heroja bilo je postizanje gotovo nemogućega: prešao je Dinaru s vojskom u ekstremnim zimskim uvjetima. Blago Zadro postao je heroj jer su se on i njegova improvizirana jedinica vojnika suočili s brojnim srpskim tenkovima tijekom bitke za Vukovar.
Mislim da ne tražimo previše ako očekujemo od premijera Milanovića i Tomislava Karamarka da prestanu biti kukavice, čak i ako to znači poraz na ovim ili idućim izborima. Reforme moramo provesti sada! Svaki vođa dostojan svoje titule mora biti u stanju objasniti da ćemo se morati žrtvovati, ali da mi to možemo – i da će nam to dugoročno donijeti blagostanje i napredak. Tvrdoglavo ustrajanje na ovom pogrešnom smjeru samo nas osuđuje na status trajnih gubitnika koji mahanje zastavama neće promijeniti.
>> Ostojić: Zašto bi netko imao privatizaciju na domoljublje
>> Peđa Grbin: Ne dopuštam da mi netko kaže da nisam domoljub jer sam u SDP-u
Milanović i ljevica pokazali su svoje pravo lice u ove 4 godine te na njihovu lijenost i nesposobnost ne treba trošiti ni riječi ni vrijeme koje nam istječe! Domoljubna koalicija pokazuje inicijativu, najlakše je reći kako samo mašu zastavama, umjesto da se pažljivo posluša što i kako se treba napraviti! Nitko ne želi prenijeti kako je rečeno da će se smanjiti broj ministarstava i broj beskorisnih agencija i registara, stavljanje u uporabu svih prirodnih, tehnoloških i ljudskih resursa pomoću EU fondova i privatnih investitora!!