Kad je dr. Franjo Tuđman bio odlučio da se gradi tunel kroz Velebit, netko mu je rekao: "Tunel kroz Velebit? Pa s druge su strane srpski pobunjenici!" Tuđman mu je dogovorio: "Kad tunel bude završen, tamo ih više neće biti". Kad je pak bio odlučio da se gradi moderna autocesta prema Mađarskoj, upitan za razloge, mogao je odgovoriti: "U Mađarskoj nema Slovenaca".
Da je, kao i u prvom, i u ovom drugom slučaju bio vizionar, vidimo sve ove godine sporova sa Slovencima, koji upravo kulminiraju dolaskom i slovenskih i hrvatskih specijalaca na granicu kraj Mure. Na normalan postupak hrvatske policije, koja u Sloveniju vraća skupinu novinara što je nelegalno ušla u Hrvatsku, slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel reagira kao da je izbio rat. Stara taktika: slovensku provokaciju predstavlja kao hrvatsku, alarmira slovenske političare i javnost, a na Hrvatsku sasiplje najgore moguće optužbe zbog navodnog licemjernog, uzurpatorskog, protueuropskog, balkanskog ponašanja. I za osvetu najavljuje prekretnicu u slovensko-hrvatskim odnosima. Rupel zacijelo zna: sve što je rekao kao da je izvađeno iz usta hrvatskog ogorčenja izazvanog najnovijim slovenskim ispadom.
Navodno je ovakva "obrana nacionalnih interesa" Rupelu i slovenskoj desnici potrebna zbog skorih izbora. Ali to za Hrvatsku nije utjeha niti je za Sloveniju opravdanje. Kako, naime, vjerovati Rupelu i prije i poslije izbora kad se, nekad joj sklon, sada usprotivio međunarodnoj arbitraži o granici, i to s obrazloženjem u kojem se drskost natječe s nedostatkom obzira prema pameti. Arbitražu hoće onaj tko ima slabe argumente - rekao je nedavno. Kao da može zaglupiti cijeli svijet koji po zdravom razumu zna da je uvijek baš obratno. Ali ako slovenski ministar nema zdravog razuma, ima - slovensko članstvo u Europskoj uniji. No racionalno je neobjašnjivo zašto bi u ovom slučaju to članstvo trebalo biti slovenska prednost, jer sva načela koja proklamira EU suprotna su očekivanjima Slovenije da ta načela budu iznevjerena! Budu li pak ta načela iznevjerana, kakva je to Europska unija, i zašto bi Hrvatska u nju uopće ulazila!?
Ako je dogovor sa Slovenijom nemoguć, logično je, i sa stajališta EU, da odluči arbitraža, jer su međunarodni kriteriji u osnovi te udruge država. Rupel, dakle, hoće nešto savršeno proturječno - pod zaštitom EU želi prisiliti Hrvatsku na izravan dogovor u korist Slovenije. Uz pomoć međunarodnog autoriteta on iz hrvatsko-slovenskog spora želi isključiti međunarodni pravorijek! Za to mu je potreban incident: izazvat će ga sam, zatim će ga pripisati Hrvatskoj, slovensku će nevinost jamčiti EU, to će automatski značiti hrvatsku krivnju, što neće biti neobično, jer Hrvatska je za EU uvijek u nečemu krivac. To uže od izazivačkog i psihološko-propagandnog pletiva treba stalno Hrvatskoj držati oko vrata i zatezati ga onoliko koliko se ustupaka od nje očekuje.
Dok ovo pišem, slovenska je policija na dijelu hrvatskog državnog, ili novim jezikom kazano - katastarskog teritorija, no Hrvatska se ništa ne usuđuje učiniti. Tek glasnogovornik MUP-a Mehun izjavljuje da će hrvatski MUP zamoliti slovenski da se ta policija povuče. Zamoliti? Ako se Slovenci i povuku, Hrvatska je ponižena do molitelja! Ako se ne povuku, još gore! Tako, uglavnom incidentima, korak po korak prednosti Slovenci stječu u sporu i oko kopnene granice, i oko Savudrijske vale, i oko NE Krško, i ono novca hrvatskih štediša u Ljubljanskoj banci, a Svetu Geru da i ne spominjemo! Rupel je u pravu: ovo treba biti prekretnica u hrvatsko-slovenskim odnosima. Samo, to treba čuti iz hrvatskih usta.
