Skupina nasilnika upada na privatnu gay zabavu, šakama se obračuna s njima, Večernji objavi iscrpno izvješće, na naslovnici velike slike i naslov, drugoga dana ispovijest napadnutih mladića, poziva policiju da što prije otkrije počinitelje, zauzima se za pravo na različitost, protivi se nasilju, poziva na toleranciju... U svim tekstovima koji se tiču te populacije objavljujemo argumente članova Kontre, Iskoraka, nevladinih udruga, izvješćujemo s konferencije o transrodnosti, pratimo izbor homofoba godine, otkrili smo aferu s gay imenikom, prikazali gay scenu u Zagrebu...
Zbog takva pisanja isticani smo kao gay friendly novine, a onda zaokret: homofobi, huškači, kaznena prijava, zločinačko novinarstvo!?
Čudno, u našoj se uređivačkoj politici ništa nije promijenilo, i dalje pišemo o svim temama, pitamo sve zainteresirane strane, protivimo se nasilju, isključivosti, netoleranciji. Neke izjave sugovornika, dojam novinara, slika na naslovnici nikada neće odgovarati svačijim očima i ušima, pogotovo kad je posrijedi prijepor. Zato pitamo i drugu stranu.
Tako smo radili na Hvaru, na Zrću, u Makarskoj, Zagrebu. I u čemu je problem? Gay aktivisti i naša novinarka različito su vidjeli neke događaje. Nježni dodiri skupine muškaraca u kafiću na glavnom gradskom trgu u jednih izazivaju ugodu i simpatije, u drugih neugodu i antipatiju. Jedni misle da je javno iskazivanje nježnosti ljubavnika, heteroseksualnog para, homoseksualaca, skupine muškaraca ili lezbijki dopušteno na svakome mjestu i u svakoj prilici, drugi pak drže kako je neprilično da se momak i djevojka ljube i maze u tramvaju, a šetnja zagrljene skupine muškaraca u najmanju im je ruku čudna.
Tiha većina još nije načisto trebaju li se žene sunčati bez grudnjaka na javnim plažama, ali za šetnju gologa muškarca gradskim središtem, gay zabavu na ulazu u benediktinski samostan sigurno nemaju razumijevanja. Tiha većina vjeruje kako svatko, pa i oni, ima pravo na intimu, na riječi i osjećaje koji su samo njihovi i koje ljubomorno čuvaju unutar zidova svojeg doma. Osjećaj za građansku pristojnost te većine, koji su im usadili roditelji, nije razlog da se stide, da budu oblaćeni i zbog njega optuženi za homofobiju.
Sloboda pojedinca jedino je ograničena slobodom drugih. Zar smo pogriješili i zar smo krivi jer smo pitali i te druge?
Otvori KEKS Pay
