1. Primirje između Izraela i Irana zasad djeluje stabilno, no koliko je ono stvarno održivo? Postoji li realna prijetnja da se sukob ponovno rasplamsa?
S obzirom na to kako je sve uvjetno rečeno završilo, ostavljeno je puno više pitanja nego što imamo odgovora. Uspostavljena je svojevrsna ravnoteža, prema kojoj svi za sebe tvrde kako nisu posramljeni te da su postigli upravo ono što su htjeli, pobijedili. Anketna pozicija Benjamina Netanyahua i dalje je praktično jednaka, ne daje nadu za redovne, a svakako ne prijevremene izbore, dok je Gaza s kojom je sve počelo i dalje u teškom humanitarnom stanju. Izraelski taoci još su u rukama Hamasa. Izvor tenzija u ovoj mirnoj fazi kaosa i dalje je prisutan, ali svi dionici "ližu rane". Novo rasplamsavanje sukoba uvijek je moguće, ipak vidljiv je zamor svih, posebno Irana koji je pretrpio dosta udaraca, međutim i dalje neće primati nove bez uzvrata, a Izrael treba rješenja za puno više problema nego što ih je bilo prije 7. listopada 2023. Da nije humanitarne krize u Gazi, sve bi zapravo naizgled izgledalo prilično mirno, a izraelski vojnici i dalje tamo ginu kao podsjetnik relativnom pobjedniku da nije gotovo.
2. Sve se više govori o novoj mogućnosti rata između Turske i Izraela oko preuzimanja kontrole nad Sirijom. Koliko je to realno?
Prvo, rekao bih da ne vidim mogućnost izravnog sukoba između Izraela i Turske. Mnogo je razloga zašto je to tako. Čak i ako bismo uklonili NATO iz jednadžbe, onda bismo morali uključiti Donalda Trumpa, njegove osobne odnose, u skladu s nekom vrstom nove normalnosti, a ako ih tako postavite, možete vidjeti kako su jako dobri s Recepom Erdoğanom. Dodajte malo začina sa Saudijskom Arabijom u kontekstu odnosa, ako ništa drugo, sa Sirijom, Izraelom. Dakle, ne vidim mogućnost takvog rata, iako se situacija u Siriji najbolje može opisati kao vakuum, politička i sigurnosna praznina koja tek treba biti popunjena. Ne mogu se oteti dojmu da Netanyahu, taj politički mačak s devet života, mora pokušati nešto drugo, ali za to nema prostora za manevar.
3. Na summitu NATO-a prije dva dana ponovno je potvrđena podrška Ukrajini, ali bez jasnog datuma članstva. Koliko je to obeshrabrujuće za Kijev i šalje li se time signal Moskvi da vrijeme radi za nju?
Izgleda kako je sve na čekanju, prije svega nakratko zaboravljenog iščekivanog susreta Putin – Trump, dotad i do toga na Zapadu ništa novo, a ni na Istoku.
Otvori KEKS Pay
Zar nisu zapadne zemlje rekle da Ukrajina neće ući u NATO? Jeli ovo neka nova promjena stava oko tog pitanja?