Potrčao za kćeri koju nije vidio pola godine pa stradao pod autom

Inače Zagreb je dosta stresan na cesti za ljude koje nisu život proveli u njemu. Unutar manjih gradova se ne poteže po gasu unutar grada dok u Zagrebu je to normalno.

i mislim sasvim legalno se poteže po gasu, ne kritiziram to, već želim kazati da u manjim sredinima takve situacije ne postoje.

Prije svega htio bih djevojkama koje su zauvijek ostale bez oca uputiti moju iskrenu sučut a onda se pitam..................... Kako lako čovjek strada i prije vremena ode na onaj svijet ali zašto baš Bog uzima male obične ljude, sirotinju dok one bogate i ne gleda? Pitam se još, da li u stvari ima Boga i kako on to sve dozvoli.

Sad bih voljela znati kako se osjećaju oni koji su jučer ismijavali ovog čovjeka u svojim komentarima. Imaju li imalo grižnje savjesti i jesu li naučili da ne treba prebrzo suditi o nekome.

žao mi je vozača.

. Nesrece se desavaju i zato smo sve blize onima koji zagovaraju da se gradska voznja ogranici na max 30 km/h.

nije ni na kakvom nebu, nego u hladnoj mrtvačnici. Nije ga nikakav bog uzeo, nego je poginuo zbog vlastite gluposti. Najgore, ostat će kao pečat jadnom vozaču koji ga je ni kriv ni dužan udario.

pitanje??? tko će nadoknaditi štetu na automobilu??? ne vjerujem da će to pokriti obično osiguranje od autoodgovornsti. ako čovjek nema kasko osiguranje može se ***at. sad će napadi tipa ti razmišljaš o šteti na autu a čovjek poginuo. .. ako se nađeš u situaciji da ti neko slkoči pod auto i pogine moraš sam sebi platiti štetu....

Na tom semaforu ako te auto pokupi znaš da je gotovo, ravno je, voze ko na autocesti!

E sad će morati čekati bar 50 godina da se sretnu. Polako, ljudi, kuda žurite...nemamo 3 života kao u videoigrici

Na kojem semaforu, pa očito je da je čovjek prelazi ulicu izvan obilježenog pješačkog prijelaza.

moramo pokušat usmjeravat i kontrolirat emocije a ne biti raspamećeni bezobzira kako bili tužni ili radosni trenuci. bespametnost vodi u nesreću.

I ajmo malo misliti na čovjeka kojem je život zeznut zato kaj je ubil automobilom nekog tko mu je izletio na cestu.

Ovo je teška sudbina za sve one koji pripadaju toj obitelji. Kako se sada osijeća njegova odbjegla kćer i da li je postojao pravovaljan razlog za bijeg od njega. Njegovi osjećaji prevladali su kada ju je ugledao, te nije razmišljao o automobilima. Tako mi je žao što ovaj susret nije bio sretnog ishoda.

a užas...

Jadne djevojke. Prvo su ostale bez majke a sada bez oca. Dao im dragi Bog snage da izdrže sve ovo,a njemu nek je mir Božji ma gdje bio.

"Ponekad" je važniji ljudski život od pravila, (pazi onaj "ponekad.")

Jadni, jadni roditelj...Jako sam protiv takvih raskidanja obiteljskih veza u kojima se nekoga zlostavlja šutnjom i neviđanjem, sve treba razjasniti, a tek onda otići iz nečijeg života.

Svaki vozač bi trebao moći barem pokušati izbjeći ljudsko biće u gradu, (pa makar ogrebao svoj auto o banderu ili tramvajpri tome,) inaće je to đungla. A ne da kao trup lansiraš svoji auto "propisno" 10-20 iznad dozvoljene, tada ne vadaš više ti kantom nego kanta vlada tobom.

netko kaže da ga je uzeo Bog, ...a ne kužim kako ga može uzeti Bog ako ne postoji...