Ako ste obitelj članice ili člana neke neprofitne udruge koja vam nakon smrti te članice ili člana, u tim teškim trenucima za obitelj želi pomoći određenim novčanim iznosom (posmrtninom), država će oporezovati, odnosno uzeti čak 40 posto tog iznosa jer ga smatra drugim dohotkom. Proizlazi to iz odredbi početkom ove godine donesenog novog Zakona o porezu (članak 8. stavak 9.) koje su prošle prilično neprimjetno, ali su s vremenom i primjenom pokazale svu svoju apsurdnost i nehumanost.
Bešćutno birokratiziranje
– Sad se postavlja i pitanje samog smisla posmrtnine jer u ovom slučaju ispada da se u trenucima nečije smrti gotovo pa podjednako pomaže i obitelji umrloga i državi. Uz to što je bešćutna, ovo je i nakaradna i tragikomična mjera – ljutito i razočarano kazao nam je član jedne udruge kojeg čudi da je, kako je dodao, ovakav prijedlog zakonskog oporezivanja “umrlog” nekome uopće i mogao pasti na pamet. Slično razmišlja i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
– Možda će grubo zvučati, no to je pomalo suludo. Naime, ako želimo biti društvo koje je osjetljivo na pojedinca i trudimo se cijelo vrijeme upravo takvima prikazati, ako znamo da naši građani u raznim prigodama pokazuju osjetljivost za ljude u potrebi i nevolji kroz različita javljanja i sudjelovanja u humanitarnim akcijama bilo kojeg tipa, onda bismo i kod takvih stvari kakve su novčane potpore u trenutku nečije smrti trebali prepoznati plemenitu ljudsku namjeru i ne birokratizirati. Čini mi se da se ovdje radi o birokratskoj navici koja je nadvladala humanost samog poteza. Mislim da je svima jasno da nitko ne prima takvu vrstu potpore i pomoći iz luksuza, nego iz potrebe te pri dubokoj tuzi i bolu. A sad se odjednom pojavljuje država koja uzme čak 40 posto takve potpore, a koja je dana samo i isključivo sa svrhom da pomogne nekome u potrebi, i to doista u posebnoj potrebi – kazao je Sever.
Iscrpljene obitelji
On napominje da danas ne treba posebno naglašavati s kolikim je troškom suočena obitelj kada umre netko od njenih članova, čemu nerijetko prethodi još i kraća ili dulja bolest, što je obitelj ionako izložilo dodatnim troškovima pa je ovakva kolegijalna novčana pomoć nasušno potrebna kako bi obitelj umrlog financijski lakše prebrodila vrijeme nakon njegove smrti. Iako smo pitanja o ovoj temi uputili i Ministarstvu financija te Poreznoj upravi, do roka za pisanje teksta odgovore nismo dobili.
Čemu sad iščuđavanje? Nad ovim? A nije nikome nakaradno da je hrvatski javni sektor jedan od najglomaznijih u Europi i definitivno najveći u srednjoj i istočnoj Europi? Mi imamo jako bogatu državu koja se financira na leđima siromašnih Hrvata i slabašnog gospodarstva, ali sačuvaj Bože da bi netko kod nas zahtijevao manje poreze, manju birokraciju, poticanje poduzetništva, privatizaciju... Toga nema. Svi nasjeli na bajke o 200 obitelji, a stotine tisuća čerupa na svim razinama ovu zemljju. Sve to treba platiti, zato i ovaj porez kojeg, kao vrhunac nakaradnosti, osuđuje čelnik jednog od sindikata uhljeba. Svi smo zapravo krivi zbog ovakvog stanja, no kad nema pameti, nema ni uspjeha.