Max! donosi priču o Matthiasu Sammeru, jednom od prvih istočnonjemačkih asova koji je nakon pada Berlinskog zida otišao u neki zapadni klub.
Sportski direktor münchenskog Bayerna Matthias Sammer, iako u svakoj prilici hvali hrvatskog napadača Marija Mandžukića i naglašava njegovu ključnu ulogu u igri bavarskog diva, nije ostao u baš najljepšem sjećanju hrvatskim navijačima. Pogotovo onima koji su pratili vatrene na prvom velikom natjecanju, Euru 1996. godine u Engleskoj, a među njima je i bio autor ovih redaka. Bila je to jedna od prvih “najtužnijih večeri” u povijesti nastupa hrvatske reprezentacije na velikim smotrama. Naime, upravo je Matthias Sammer bio igrač koji je pogotkom donio pobjedu Njemačkoj protiv Hrvatske u četvrtfinalu na Old Traffordu i zatvorio Hrvatskoj vrata na putu prema naslovu europskog prvaka. Kriteriji i procjene švedskog suca Sundella na toj utakmici bili su u najmanju ruku čudni, no to je već druga priča. A dvije godine kasnije naplatili smo Nijemcima s kamatama...
Bez obzira na naše nesimpatije prema Sammeru, treba istaknuti da je upravo na tom Europskom prvenstvu u Engleskoj bio jedan od najboljih igrača ne samo njemačke reprezentacije nego i cijelog prvenstva. Ta je 1996. godina jedan od vrhunaca njegove igračke karijere.
Učio od oca Klausa
Matthias Sammer imao je priliku igrati za dvije Njemačke, Istočnu i ujedinjenu. Rođen je u DDR-u, u Dresdenu, 5. rujna 1967. godine, a nogometom se počeo baviti još u dječačkim danima u rodnom gradu. Kao desetogodišnji dječak pristupio je dresdenskom Dynamu, što nije bilo neočekivano s obzirom na to da je u istom klubu trener bio njegov otac Klaus Sammer. Sammer stariji pratio je sinovu karijeru u mlađim uzrastima Dynama, a u sezoni 1985./1986. kao osamnaestogodišnjak Matthias Sammer debitirao je za seniorsku momčad Dynama pod dirigentskom palicom oca Klausa. Zanimljivo je da je na početku karijere igrao na poziciji napadača i to sasvim uspješno.
U prvoj sezoni za seniorsku momčad Dynama postigao je osam pogodaka, a klub je završio na petom mjestu. Novi trener Eduard Geyer prebacio ga je potom na lijevo krilo, a onda od sezone 1987./1988. na poziciju libera, što se u Sammerovu slučaju pokazalo kao idealna igračka pozicija.
Godinu dana zatim Matthias Sammer bio je dio momčadi Dynama koja je osvojila naslov prvaka Istočne Njemačke, a došla je i do polufinala Kupa Uefe gdje ju je zaustavio Stuttgart. Dynamo je i iduće sezone osvojio naslov prvaka, a tome je dodao i naslov pobjednika kupa.
Nije se snašao u Italiji
Sammer se dobrim igrama istaknuo na poziciji libera, a postizao je i pogotke, što nije promaknulo skautima klubova sa zapada. U ljeto 1990. Matthias Sammer odlazi u klub koji ga je nekoliko sezona prije izbacio iz Kupa Uefe – Stuttgart. U prvoj sezoni u Stuttgartu Sammer je postigao 11 pogodaka, a njegov novi klub završio je na šestoj poziciji u Bundesligi. Već godinu kasnije stigao je do naslova prvaka, prvog naslova lige ujedinjene Njemačke.
Matthias Sammer nakon tog uspjeha odlazi u talijanski Inter, no unatoč tome što je igrao dobro i postigao četiri pogotka, nije se najbolje uspio prilagoditi talijanskom načinu igre i 1993. vratio se u Njemačku, ovaj put u Borussiju iz Dortmunda, klub u kojem je dosegao vrhunce igračke karijere i u kojem je igrao do oproštaja 1999. godine. S crno-žutima Sammer je osvojio dva naslova prvaka Njemačke i dva njemačka superkupa, a vrhunac uspjeha bilo je osvajanje Lige prvaka u sezoni 1996./1997. Kao što smo već spomenuli, te je 1996. Sammer bio na vrhuncu karijere pa je, osim naslova s klubom i reprezentacijom, proglašen i najboljim igračem Eura u Engleskoj i najboljim nogometašem Europe.
Poslije se posvetio trenerskom poslu i vodio je Borussiju Dortmund do naslova prvaka Njemačke u sezoni 2001./2002. Nakon Borussije preuzeo je Stuttgart, a zatim je odlučio prihvatiti poziv iz Münchena i doći u Bayern na mjesto sportskog direktora.
>> Bayern dao devet golova, Sammer nezadovoljan: Moramo biti stroj!
>> Sammer: Za Bayern mogu igrati samo najbolji igrači
