Mirisna, uvijek topla, jeftina, bilo da je riječ o doručku, ručku ili večeri, peciva i slastice postali su toliko nezaobilazni na meniju Hrvata da je pekarska industrija samo u lanjskoj godini zabilježila rast prodaje slatkih peciva za 12, a slanih za vrtoglavih 22%, gotovo za 5 milijuna kilograma ili za 50 milijuna komada od prosječnih sto grama. Iako bi nutricionisti štošta rekli o tom fenomenu, trend koji je počeo prije nekoliko godina širi se i izvan naših granica – sjetimo se samo Mlinarova osvajanja Slovenije, Mađarske i Njemačke.
Sumnje u bojenje
S druge strane očekivanja su kako se osvješteniji dio građana hrani “zdravije”, crnim, raženim i ostalim vrstama specijalnih kruhova, “finskim”, “švedskim”, cjelovitog zrna, bez glutena i slično, kakvi prevladavaju u potražnji u razvijenijim zemljama EU. No tu zasad nema nikakvih, kamoli tektonskih poremećaja, kažu u udruženju mlinarsko-pekarske industrije Žitozajednica. Dapače, zbog niske kupovne moći bijeli, polubijeli i crni kruh i dalje čine glavninu potražnje Hrvata, 60 posto ponude pekara, koji godišnje u Hrvatskoj ispeku oko 350 tisuća tona kruha i peciva. Prodaja raženog, kukuruznog i miješanog kruha pala je lani sa 5,4 posto udjela u 2013. na 5,1 posto, a potražnja za specijalnim i skupljim vrstama porasla svega 0,2%.
I trgovački lanci u biznisu
Od 1. travnja, prema zakonu, sav nezapakirani kruh i peciva na policama trgovaca moraju imati deklaraciju što se u njemu točno nalazi. Iza E brojeva, koji potrošačima najviše upadnu u oko, kriju se najčešće regulatori kiselosti, zgušnjivači, emulgatori, tvrde pekari. No potrošače sve to nimalo ne zabrinjava jer potrošnja proizvoda od brašna ne pada. Jedino što se unutar “kvote” raspodjeljuje u korist pekarskih proizvoda koji se konzumiraju s nogu i ozbiljna su prijetnja standardnim fast foodovima, pizzerijama te drugim ugostiteljskim objektima za koje se u sve bržem dnevnom ritmu nema puno vremena.
– Ljudi nemaju novca, a cijene peciva su pristupačne – kaže Barišić. A kako je konkurencija sve oštrija, teži se za što jeftinijom proizvodnjom koju bi skupi aditivi samo dodatno poskupjeli – tvrdi ona.
I ove se godine koplja lome oko otkupne cijene domaće pšenice. No pravi problem, ističu pekari, leži u gotovim kruhovima i pecivima trgovačkih lanaca koji ih sigurno ne peku od hrvatskog brašna. Britanci su već izračunali kako 15% njihove potrošnje ispeku trgovački lanci, kakvi u nas uvoze smrznuti kruh i peciva, i samo ga dopeku. U odnosu na 2012. kada smo uvezli kruha u vrijednosti 11 milijuna dolara, lani smo povećali uvoz za 3 milijuna dolara, za više od 25% – i to iz Italije, Njemačke, Slovenije, Francuske i Austrije.
Diskonteri poput Lidla vani imaju i po nekoliko velikih tvornica-pekarnica, kojima kvare posao domaćim pekarnicama. No mjesta za povećanje profita pekarske industrije koja na pecivima trži najveću zaradu očito još uvijek ima. Koliko su se promijenile prehrambene navike Hrvata i trendovi, najbolji je primjer Mlinar. Kada je Škojo grupa 2009. preuzela Mlinar, tvrtka je imala samo četiri prodavaonice u Zagrebu i nekoliko u regiji, a danas ih je gotovo 200 u RH i šire te je lani ostvarila prihod od gotovo 400 milijuna kuna.
>>I za kruh u rinfuzi etiketa sa svim sastojcima
>>Mlinar otvorio prvu prodavaonicu usred Münchena
što drugo ostaje sirotinji nego da jede tanke šnite crnog kruha...nažalost