Jedan pogled u oči u kojima su se vidjeli strah i tuga bio je dovoljan da Darinka Škrtić odluči kako će kujica Lajka biti njihova.
– Rekla sam kćeri Kristini: Idemo po nju – kaže ova doktorica znanosti, umirovljena veterinarka. Priča o kujici koja je ostala sama nakon što joj je umrla vlasnica, o kojoj je pisao Večernji list, promijenila je i odluku da više neće imati psa.
Vrijeme prilagodbe
– Imala je lijep život, u to sam sigurna. I onda je u jednom trenutku sve izgubila. Vrata kuće u kojoj je živjela sa svojom bakom zatvorila su se, a ona je ostala na dvorištu – ističe Darinka Škrtić. Lajka je vrlo brzo stigla u njihov dom, a slijedili su dani u kojima su dale sve od sebe da kujica što lakše prevlada strahove i stres. A nije joj bilo lako. Nakon gubitka osobe s kojom je živjela šest godina napustila je poznato dvorište i došla u stan u kojem su živjele nepoznate osobe. A ni na gužvu nije bila naučena. – Bila je izbezumljena od straha, dva tjedna je samo dahtala. Ogrlicu i lajnu nije vidjela nikada u životu, a učila se i susretati s drugim psima – govori udomiteljica.
Dodaje da je, unatoč svemu, lift svladala u dva dana, a u stanu nikada ništa nije napravila. Ljeto su proveli na moru, no Lajka na plažu nije išla zbog straha.
– Prošlo je kroz našu kuću jako puno pasa, nijednog nisam ostavila na cesti. Ako znate kako, nema tog psa koji vam neće prići. I nikad se nisam bojala staviti ruku na lutalicu. Ja sam zapravo idealan gazda – smije se Darinka Škrtić te dodaje kako su svi njezini psi bili “krevetari”, ali im je uvijek dopuštala da budu psi.
– Oni prekratko žive, no svaki pas kojeg sam spasila ima mjesto u mom srcu – objašnjava i dodaje kako nijednog trena ni ona ni kći nisu požalile što su udomile Lajku. Iako je kod njih već pola godine, tek nedavno potpuno se opustila i shvatila da je na sigurnom.
Izgubljeni ljubimci
Na stranicama Večernjeg lista objavljivali smo i priče o psima i mačkama koji su spašeni iz skloništa ili s ulice. Upravo zahvaljujući našim objavama neki su i udomljeni. Pomagali smo čitateljima u potragama za izgubljenim ljubimcima, a zajedno sa Savezom udruga za zaštitu životinja grada Zagreba (SUZA) donosili smo vam i priče sa sretnim krajevima. I nismo ih samo prenosili, u nekima smo i sami sudjelovali. Autorica ovog teksta i sama je spašavala psa Pimpija, koji je izbezumljeno ulicama grada tražio svog gazdu. Novinarka iz Gradske rubrike Večernjaka spasila je malo mače od sigurne smrti, a pronašli smo mu i dom. Druga se, pak, i dalje skrbi o kujici koja je kod nje trebala biti samo privremeno, a zamjenik glavnog urednika udomio je psa koji je spašen s lanca.
Lijep članak. Drago mi je da je kujica ovako sretno udomljena. A posebno mi se dopala rečenica gđe Škrtić: Ako znate kako, nema tog psa koji vam neće prići. I nikad se nisam bojala staviti ruku na lutalicu. Živa istina.