Islandske tvrtke s više od 25 zaposlenih od ove će godine morati pribaviti certifikat koji dokazuje da su žene u njihovim tvrtkama podjednako plaćene kao i muški kolege. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Island je zadnjih deset godina svjetski lider po radnom statusu žena, no tamošnje su vlasti zakonom o ravnopravnosti koji je u siječnju stupio na snagu iskazale odlučnu namjeru da idućih pet godina posve iskorijene nejednakost u primanjima među spolovima.
Prednjače Švedska i Quebec
Jednakost muških i ženskih primanja provjeravat će nadležne državne institucije svake tri godine te će o tome izdavati posebni državni certifikat! Slična kontrola prisutna je još jedino u Švedskoj i kanadskom Quebecu, a razvodnjena zakonska verzija islandskog zakona od ovog se tjedna primjenjuje i u Njemačkoj. Estonija, Češka, Njemačka, Austrija i Velika Britanija po tom su pitanju pet najproblematičnijih članica EU s razlikom u plaćama većom od 20 posto u korist muškaraca. Njemački zakon o transparentnosti naknade blaga je verzija islandskog jer se odnosi samo na tvrtke s 200 i više zaposlenih, a on omogućava zaposlenima u velikim sustavima da postave upit kolike su plaće istovrsnog rada u njegovoj tvrtki. Nema certifikata ni nezavisne kontrole sa strane, a Deutsche Welle prenosi riječi ministrice za prava žena Katarine Barley koja kaže da je on veliki doprinos pravima žena:
– Ako žena sigurno zna da je plaćena lošije od muškaraca, onda može i sudski tražiti istu plaću za isti rad – kaže ministrica. Kritičari kažu da je zakon mrtvo slovo na papiru jer ne nudi instrumente kojima bi se ta ravnopravnost provjerila, kao što ih nije ponudio nijedan europski zakon o radu koji izričito zabranjuju diskriminaciju na radnom mjestu po osnovi spola, dobi, vjere i sličnih općeprihvaćenih društvenih vrijednosti.
Hrvatska se s desetak posto razlike plaća među spolovima nalazi u prvoj četvrtini najboljih članica EU, a ta je razlika najmanja u Luksemburgu i Italiji – oko 5 posto, u Sloveniji je oko 8, a Hrvatska je s razlikom od deset posto znatno ispod prosječne razlike od 16 posto.
Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, kaže da je za istovjetan posao civilizacijski i zakonski nedopustivo žene plaćati lošije od muškaraca, no razlike u primanjima pojavljuju se zbog sofisticiranijih procesa kao što je segregacija radnih mjesta.
– Radno mjesto u skladištu ili na blagajni gotovo je identično po odgovornosti, ali po pravilu posao skladištara po sistematizaciji je bolje plaćen – ističe Nestić čija su istraživanja potvrdila da žene u Hrvatskoj imaju za desetinu slabija primanja od muškaraca, što je uglavnom rezultat segmentacije po vrsti posla. Žene dominiraju u slabije plaćenoj tekstilnoj industriji ili ih je pak više u socijalnom sektoru i javnim službama kao što su obrazovanje, zdravstvo gdje su plaće niže nego u “muškom” financijskom sektoru.
Slovenija bolja
Na ljestvici Svjetskog ekonomskog foruma koji objavljuje listu država prema rodnom statusu, Hrvatska stoji znatno lošije od sedme Slovenije te je 2017. godine skliznula sa 16. mjesta koje je imala 2006. godine na 54. mjesto. Po zadnjim poznatim podacima, žene su 2015. godine u prosjeku zarađivale 5305 kuna, a muškarci 5951 kunu mjesečne neto plaće. Očekivano, žene su najmanje zarađivale u proizvodnji odjeće – 2971 kunu, dok su najbolje mjesečne plaće bile u farmaceutskoj industriji – 9576 kuna mjesečno.
Znači ženski i muški šloser ili krovopokrivač trebaju imati istu plaću. Učitelji i doktori već imaju.