Nakon pretprošlotjednog posjeta predsjednika Zorana Milanovića Gruziji, i ovotjedne njegove izjave da je Gruzija “plamen demokracije” te da nisu u pravu svi oni u Europskoj uniji koji kritiziraju vlasti u toj zemlji zbog progona političkih zatvorenika i sumnji u regularnost izbora, razgovarali smo s dvojicom upućenih SDP-ovih zastupnika, jednim iz Hrvatskog sabora, drugim iz Europskog parlamenta, ali i s gruzijskom političarkom i pravnicom koja se, pred političkim progonom, sprema otići u egzil.
Mihael Zmajlović, saborski zastupnik SDP-a, bio je jedan od međunarodnih promatrača u OESS-ovoj misiji promatranja parlamentarnih izbora 2024., na kojima je pobijedila stranka Gruzijski san, a na kojima je izvješće OESS-a zabilježilo niz neregularnosti. Predsjednik Milanović je, podsjetimo, u izjavi novinarima u utorak u Zagrebu polemizirao s novinarkom RTL-a koja je spominjala upravo OESS-ovo izvješće: “Dosta je tog zabadanja nosa u tuđe. Dakle, nepošteni su izbori, nije pobijedio onaj tko nam je po volji!? Dokazi? Nema! Tko je radio te izvještaje, tko su ti ljudi? Oni su tamo došli sa zadaćom da to kompromitiraju. Dakle, bio je jasan mandat da izbore mora dobiti netko tko će biti manji od makovog zrna i raditi ono što mu kaže Bruxelles. A Bruxelles i tadašnja američka administracija - ne ova - govorili su: uđite u kavgu s Rusima. Doslovno. To je grozno prljava priča”, rekao je tada, među ostalim, predsjednik Milanović. Što na to kaže Mihael Zmajlović, koji je bio među “tim ljudima” u misiji OESS-a?
- Kao voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora koji je izravno na terenu nadzirao zadnje parlamentarne izbore u Gruziji, te nakon iscrpnih rasprava na zimskom zasjedanju OESS-a u Beču, smatram da je krajnje vrijeme za realističniji pristup Tbilisiju. Moje iskustvo s terena i dubinski uvid u procese govore mi da je politika izolacije i pukog dociranja kontraproduktivna. Europa si ne smije dopustiti luksuz da od Gruzije stvori novu 'crnu rupu' na svom rubu. Takav scenarij ne bi bio poraz samo za Gruziju, već i za europsku sigurnosnu arhitekturu, jer bi je nepovratno gurnuo u sfere utjecaja koje nisu u našem interesu. Sve je očitije da se u međunarodnim krugovima javlja novi smjer koji dijeli i predsjednik Milanović: smjer koji odbacuje slijepo praćenje briselskog mainstreama i krutih birokratskih šablona. Sve više odgovornih lidera danas zagovara “soft power” pristup i izravan angažman. Umjesto podizanja zidova i retorike kažnjavanja, moramo inzistirati na dijalogu koji uvažava lokalne specifičnosti i stratešku važnost ove zemlje. Izvješća OESS-a su važan putokaz za reforme, ali one se ne provode u vakuumu niti pod pritiskom izolacije. Hrvatska, upravo zbog svog povijesnog iskustva, mora biti glas razuma koji zagovara partnerstvo i stabilnost. Naš cilj mora biti integracija, a ne stvaranje novih pukotina na europskom tlu kroz politiku koja više mari za formu u Bruxellesu nego za stabilnost na Kavkazu - rekao nam je Zmajlović.
O svemu smo razgovarali i s Toninom Piculom, SDP-ovim zastupnikom u Europskom parlamentu, gdje je dugogodišnji član vanjskopolitičkog odbora, a od listopada 2024. obnaša i dužnost izvjestitelja EP-a za Srbiju. I Picula, inače, ima iskustva sudjelovanja u OESS-ovim misijama promatranja izbora u Gruziji, ali puno prije, odnosno 2012. godine i onih prvih izbora na kojima je pobijedila stranka Gruzijski san. Picula je, međutim, kritičniji prema Milanovićevoj gruzijskoj avanturi od svih SDP-ovaca koje smo kontaktirali. A kontaktirali smo, među ostalima, i Ivana Račana koji je kratko poručio: “Ja se ne bih tako očešao o EU-insitucije i prakse kao što je napravio Predsjednik, ali to je njegovo pravo. U konačnici, nije napravio nikakvu štetu ni Hrvatskoj ni EU-u. Njegov je pokušaj da ostavi otvorena vrata iz našeg dijela svijeta prema Gruziji”.
- Sjećam se, bio sam promatrač na gruzijskim izborima kad je Gruzijski san pod vodstvom tajkuna Bidzine Ivanishvilija došao na vlast - govori Tonino Picula. - Tada je već bilo nekih kritika da je riječ o političkoj opciji koja ustvari fingira svoju pravu agendu, odnosno sklonost Rusiji. To je Bidzine Ivanishvili tada uglavnom odbacivao, ali znalo se da je i njegovo osobno bogatstvo nastalo u samoj Rusiji i da su njegove veze izuzetno jake u tom pogledu. Razvoj događaja je pokazao, nažalost, da su bili u pravu tadašnji kritičari ili oni koji su sumnjali. Sad, naravno, možemo zaključiti da je Gruzija jedna od onih država koje su napravile bezpresedanski skok unatrag kad je riječ o europskim integracijama. Sama vlada tog Gruzijskog sna odlučila je do daljnjega hibernirati razgovore o suradnji s Bruxellesom, iako je Europska unija iskoračila prema Gruziji. Gruzija je odbacila cijeli niz političkih zahtjeva Bruxellesa i ona je sad primjer zemlje koja umjesto europske budućnosti njeguje posebne odnose, rekao bih, s Moskvom, ali izrazito je nedemokratska prema vlastitom stanovništvu. Na kraju krajeva, postoje sumnje u ispravnost izbora koji su zapravo potvrdili vlast Gruzijskog sna - kaže Picula.
Upravo ovih dana, dodaje, na njegovu e-mail adresu u Europskom parlamentu stigao je jedan apel uime Elene Kohoshtarije, pritvorene čelnice jedne od stranaka u Koaliciji za promjene, kojoj prijeti višegodišnja zatvorska kazna jer je u kampanji za lokalne izbore, u rujnu 2025., na plakat Gruzijskog sna marker-flomasterom napisala Ruski san. Tako da Picula ne pada olako na Milanovićeve tvrdnje da je Gruzija plamen demokracije i da nitko sa strane nema pravo zabadati nos u to kako gruzijski režim progoni svoje građane kao političke zatvorenike.
- Ja nemam nimalo razumijevanja za takvu vanjskopolitičku orijentaciju predsjednika Republike. To je neka vrsta svrstavanja uz politike koje ne samo da sužavaju prostor liberalne demokracije, nego sužavaju prostor, doslovno, kritičarima vlasti. Jer, neki od Milanovićevih domaćina pune zatvore političkim protivnicima - kaže Picula i pritom, uz Tbilisi, spominje i Budimpeštu i Bratislavu kao adrese u kojima Milanović traži svoju vanjskopolitičku nišu.
- To su destinacije s kojima hrvatska Vlada nema osobite kontakte zbog nastojanja da se u što većoj mogućoj mjeri uskladi s vanjskom politikom Europske unije. Dakle, riječ je prije svega o Budimpešti, o Bratislavi, i sada Tbilisiju. Mislim da on s jedne strane oportunistički reagira na određeni proruski, ili ako hoćete čak i antieuropski sentiment koji se u Hrvatskoj razvio u ove četiri godine nakon invazije na Ukrajinu. Milanović na njega reagira, ali s druge strane ga i sâm potiče. Zašto? Pretpostavljam, radi jačanja vlastite političke percepcije, nasuprot vanjskoj političkoj orijentaciji Vlade. Taj nagon za razlikovanjem od vanjskopolitičke orijentacije Vlade je, recimo, vidljiv i u odnosu prema izraelskom premijeru Netanyahuu. Čija je politika tvrda, kako da kažem, agresivna, i antiliberalna. Gotovo poput politika Milanovićevih inozemnih preferencija. Ali, budući da je Plenković proizraelski orijentiran, i to, po mom mišljenju, pretjerano, Milanović demonstrira u tom slučaju suštu suprotnost. Baš bi me zanimalo kakvu bi orijentaciju imao hrvatski predsjednik da je Plenkovićeva vlada anti-izraelska - kaže Tonino Picula.
Gruzijska pravnica i bivša ministrica obrane (2015.-2016.) Tinatin Kidasheli javila nam se iz Tbilisija, odakle se uskoro sprema otići u egzil u Japan jer je suočena s prijetnjom kaznenog postupka zbog rada njezina think-tank instituta kroz koji je, među ostalim, kritički istraživala ima li korupcije u ugovorima države s kineskim kompanijama, na što su je gruzijske vlasti optužile kao stranu agenticu koja širi ksenofobiju protiv Kineza. Tinarin Kidasheli je, inače, uz Vesnu Pusić jedna od više koautora knjige “Geopolitics and diplomacy on the ground”, upravo objavljene u Madridu.
- Za nas je to bilo iznenađenje - kaže gospođa Kidasheli o posjeti predsjednika Zorana Milanovića Tbilisiju. - Jednog jutra smo se probudili i čuli da je hrvatski predsjednik stigao u posjet Gruziji, što je bilo potpuno iznenađenje jer nijedna druga država članica EU, osim Mađarske, čak ne u tolikoj mjeri ni Slovačka, ne održava takve kontakte s dužnosnicima Gruzijskog sna. Nismo čuli ni za jednu drugu zemlju iz EU koja bi bila prijateljski nastrojena prema njima. Prošlogodišnju rezoluciju Europskog parlamenta (koja je kritična prema gruzijskom režimu, op.a.) podržali su i hrvatski zastupnici, kao i svi drugi, osim nekih iz Mađarske i kranje desnih stranaka poput AfD-a i pokreta Marine Le Pen. Na sastancima ministarskog Vijeća EU za vanjske poslove hrvatski ministar, koliko znam, nikad nije pozitivno govorio o gruzijskoj vladi. To je činio samo mađarrski ministar Szijjarto. No, dobro, tako je kako je, čuli smo vašeg predsjednika u Tbilisiju, bilo je to nesretno, ali nitko od toga nije radio veliku buku. Jer, sve dok to nije stav hrvatske Vlade kad je u pitanju glasanje u Vijeću EU, sve dok to nije stav hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, to će ostati kao jedna izjava predsjednika zemlje članice EU, koja neće utjecati na stvarne političke odluke iz Bruxellesa - dodaje Tinatin Kidasheli.
Otvori KEKS Pay
