Sve više Međimuraca želi imati svoje plovilo. Malen drveni čamac, dug do najviše šest metara, postao je hit u Prelogu i okolici. Jedini je problem što proizvodnja ne može pratiti potražnju. Razlog je jednostavan - gotovo cijelu domaću proizvodnju sam na plećima drži 70-godišnji Antun Bermanec, jedan od posljednjih izrađivača drvenih čamaca ili "čona", kako ih nazivaju u Prelogu i okolici.
- Prvi sam čamac, ako dobro pamtim, izradio 1971. ili 1972. godine, uz pomoć jednog čovjeka koji me uveo u tajne zanata. Vratio sam se iz Libije i poželio sam imati svoj čamac. Radili smo primitivno, sa sjekirama i jednostavnim alatom. Danas koristim i električne aparate, ali bez pravog drvenog hoblića se ne može - kaže majastor Antun, tesar po struci, koji je u 40 godina izradio sedamdesetak čamaca. Nekad su čamci za ljude uz rijeku Dravu i Muru bili prijevozna sredstva važna kao i konjska ili kravlja zaprega. Bez čamca se nije moglo do šuma, oranica i sjenokoša na drugoj strani obale. U vrijeme kad se gradila hidroelektrana Dubrava, čistile su se šume, a trupci se prevozili uz pomoć čamaca. Podsjećalo je to na negdašnje flojsare, koji su od posjećenih trupaca izrađivali splavi i dopremali ih do odredišta. I zlatari, koji su u Dravi tražili zlatna zrnca, trebali su čamce.
- Prije su se više izrađivali duži i širi čamci kako bi i krave mogle stati u njih, a danas su najtraženiji oni od šest i pet metara. Ove od pet metara najviše naručuju ribiči, a ove od šest oni koji imaju vikendice na rijeci Dravi i jezeru - otkriva. Za jedan prosječan čamac trebaju mu tri dana. Kao građevni materijal najčešće se koristi smreka, a među skuplje spadaju ariš i crni bor, koje je teže nabaviti. Jedna od posljednjih čamarac koje je izradio bio je ujedno i najduži, a naručio ga je Nautički klub Labud.
Za TRI dana gotov camac? Koliko para toliko muzike!