Emocije su velike nakon povratka, drago mi je da sam se vratio obitelji, dugo je sedam mjeseci. Ovo je za mene bilo jedno veliko pozitivno iskustvo - rekao je u utorak u Petrinji razvodnik Bogdan Saratlija, pripadnik 1. hrvatskog kontingenta misije ojačane prednje sigurnosti, u sklopu NATO aktivnosti u Republici Litvi.
Kontingent, pod zapovjedništvom bojnika Marka Krpana, vratio se krajem prošlog tjedna, nakon sedam mjeseci intenzivne obuke zajedno s pripadnicima oružanih snaga Njemačke, Nizozemske, Norveške, Belgije, Luksemburga, Francuske i Litve.
„Naši vojnici dobivali su svakodnevne pohvale. Da pojednostavim, načelnik Glavnog stožera Litve rekao mi je „Mirko, e da su svi kao tvoji...“. To je dovoljno reći za reći o Vama i vašem radu u Litvi proteklih sedam mjeseci“ - rekao je vojnicima načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov.
Glavninu snaga činili su pripadnici Mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne Tigrovi. No, nažalost nisu se svi, koji su u studenom lani ispraćeni u Litvu, i vratili svojim obiteljima. Na početku misije prirodnom smrću preminuo je pripadnik Tigrova Mario Pavišić (1976.).
„Cijeli kontinent je razumio što se dogodilo, izrazio je veliku sućut obitelji kojoj i dalje pomažemo. U tom smislu smo uputili u proceduru novi zakon o vojnoj zakladi gdje bi tako mogli pomagati obitelji jer vidite vojska je takav sustav da ovo nije ni prvi, a sigurno ni zadnji takav slučaj. Preko zaklade ćemo moći pomoći tim obiteljima ako budemo imali sličnih situacija.“ - rekao je general Šundov.
Obitelj preminulog Maria u Petrinji je primila i Medalju zahvalnosti Republike Litve, koju su dobili svi pripadnici kontingenta.
„Mario se planirao umiroviti nakon ove misije„ - rekao nam je njegov otac Slavko Pavišić. O Mariu samo riječi hvale imaju njegovi kolege kao i njegov neposredni zapovjednik, a njemu u spomen jedna će Patria, kojoj je Mario bio vozač, nositi njegovo ime.
Pripadnici 1. Hrvatskog kontingenta sada će na zasluženi odmor, nakon čega slijedi prenošenje iskustva na druge postrojbe. Iduća bi put Litvu mogla za dvije godine.
a što ste radili u litvu? ojačavali prednju prisutnost saveza? samo je krleža mogao izmišljati duže naslove... kakva iskustva ste donijeli? jeste očistili sve čizme koje su tamo bile, dal ste oprali baš sve uniforme, tj. odore? dal se bodljikava žica postavlja na 2 ili 2.5 metara udaljenim stupovima, dal je bolje 220 volti, ili 1000 pustiti, kolko ste sati stražarili, kolko danju, kolko noću, koga ste se najviše plašili, dal ste vidjeli ruse, dal su zbilja svi dvometraši i sa haubicama na leđima, dal je putin vikao na vas s druge strane granice...? dal ćete novostečena znanja moći primijeniti doma? dal ste ponosni na svoj izlet u jednu ubogu i od svih zaboravljenu zemlju, koja svoj narod vodi u izolaciju i svađu sa jedinim susjedom kojeg imaju? zašto su gradili lng terminal, uz prejeftin ruski plin iz cijevi kojeg imaju, pa sad plaćaju 40% skuplji plin, da bi bili 'neovisni'? zašto ne kupujemo onda salame u dućanu po 150 kuna kilu, već se svi tiskamo oko frižidera sa salamom na akciji po 21,99 kila..? i mi bi neovisni o hrani bili... i na kraju, pitanje, dal ste vi njih pitali zašto je litvu od ulaska u uniju napustila četvrtina stanovništva? kako to, da saveznici nisu pomogli i tu?