Neurokirurg, neuroradiolog, glavna sestra klinike, tri medicinska tehničara, četiri specijalizanta, instrumentarka... dočekali su nas rano ujutro u operacijskoj sali Klinike za neurokirurgiju KBC-a “Sestre milosrdnice”. Neki su produljili iz noćne smjene, drugi su došli maločas, no nitko nije gledao na sat. Osim njihova šefa prof. dr. sc. Krešimira Rotima koji je kroz šalu požurivao glavnu sestru operacije Vesnu Svirčević da se pridruži timu za zajedničku fotografiju. Jer upravo je tim, odnosno timski rad, najvažniji kad se zatvore vrata sale. A ovom operacijskom timu nedostaje anesteziolog.
Sestara stalno nedostaje
Specijalisti su to kojih manjka u gotovo svakom bolničkom timu, a bez kojih nema nijedne operacije. Kad smo posjetili ovu operacijsku ekipu, anesteziologinja se pripremala za rad u dvije sale – paralelno. Troje kolega anesteziologa ove je godine već otišlo u inozemstvo, i to se itekako osjeti u njihovoj svakodnevici. Medicinskih sestara kronično nedostaje već godinama, a otvaranjem europskog tržišta i one odlaze. Idući su na putu u zemlje Europske unije, kažu nam, kirurzi. Čini se da bi uskoro na ovoj zajedničkoj fotografiji iz bolnice u Vinogradskoj moglo nedostajati dosta lica. A svatko od njih, ističu, važan je za uspjeh svake operacije i u konačnici za život i zdravlje pacijenta.
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
– Svaki kirurški zahvat timski je rad. Kod nas nema operacije u kojoj nas je manje od osam u sali. U našem je poslu tim kao orkestar, i to jako dobar jer ovdje se ipak radi o ljudskim životima – kaže profesor Rotim koji je baš kao i njegovi kolege iz klinike naprosto zaobišao smjenski rad. Radili su koliko je i kad je trebalo te će tako i nastaviti, jasno su poručili. Slikovito prof. Rotim sebe i kolege uspoređuje s nogometašima koji, da bi dobro igrali, moraju održavati formu. Stoga ne čudi da su nas u petak ujutro dočekala i četiri specijalizanta koja će nastaviti i u idućoj smjeni. Znanje je ono što žele i što im treba. Kad se sve zbroji, ne čudi da na ovoj klinici ne bilježe znatniji pad broja obavljenih operacija.
Migracija kirurga slijedi
– Mi moramo raditi da bismo bili u formi. Radili smo jednako kao što smo radili i prije uvođenja smjenskog rada, a hoće li to netko platiti, nije naš posao. Liječnika ne možete kupiti novcem, najprije se pobrinite za njegov adekvatan status koji je u našem društvu bitno narušen – dodaje prof. Rotim napominjući da su hrvatski liječnici vrhunski educirani i zato posebno interesantni inozemnom tržištu.
Stoga u inozemstvu imaju bolje uvjete i plaće te očekuju da će uskoro doći i do veće migracije među hrvatskim kirurzima. Iz Poljske je u jednom trenutku nakon ulaska u EU otišlo više od 30 posto liječnika i njihovo je ministarstvo imalo više akcija da ih zadrži, napominje ovaj ugledni neurokirurg.
Što im znače bolji uvjeti rada?
– Da vam je posao brinuti se o pacijentu, ništa drugo – kaže prof. Rotim, a očito je to zajedničko svakom članu ovog vrijednog i pozitivnog tima.
SRAMOTNO: Zaposlili smo liječnika iz Republike Srpske s niskim prosjekom ocjena, a naše tjeramo iz Hrvatske!