Rezultati upisa u vrtiće nisu još poznati u svim gradovima (u Zagrebu
će se znati tek 15. lipnja), ali sve je jasnije da mjesta neće biti za
otprilike 5000 malenih. Mnogi roditelji bez baka, teta ili sličnog
servisa neće imati izbora. Preostaje im – dadilja.
Kako je naći i tko su žene koje se tim poslom bave? Pri izboru
roditeljima mogu pomoći kratki savjeti psihologa koji im kao minimum
savjetuju neka se o potencijalnoj dadilji raspitaju kod njezina
prethodnog poslodavca, zatraže da ona prepriča neke situacije s
čuvanjem djece, makar to bilo i rodbinsko iskustvo, te joj dopuste da
se malo pozabavi djetetom.
Samo dobar dojam
Novopečena dadilja Jasna, kao i većina dadilja, posao je dobila samo na
osnovi prvog dobrog dojma. Dulje od jednog desetljeća bila je zaposlena
u uredu velike građevinske tvrtke u Zagrebu, imala je svoj stol i
telefon i nije ni sanjala da će jednom tuđoj djeci mijenjati pelene.
Kad se tvrtka raspala, urušio joj se i život.
– Ostala sam bez prihoda, bez znatnije ušteđevine, u podstanarstvu.
Nekoliko prijatelja priskakalo mi je upomoć u najtežim danima. Nikad
više nisam našla stalan posao, a u tih petnaest godina radila sam sve
što sam mogla; peglala po kućama i prodavala stanove – priča Jasna koja
se sada, u pedesetoj, prvi put okušala kao dadilja.
Toga se prije nije laćala, kaže, jer je smatrala da nema dara za djecu.
– Sada mi je taj posao iskrsnuo neočekivano, ali učinio se zgodnim.
Curici su dvije godine, čuvam je četiri dana u tjednu, a plaća je 3500
kuna – otkriva nam naša sugovornica.
Hoće li se Jasna i skrasiti kao dadilja? To je zanimanje u nas najčešće
privremeno, sve dok se malo ne podeblja mirovina i popravi kućni budžet
ili dok se ne završi fakultet... A često sve dok se, nakon otkaza,
dadilja “na određeno” ne vrati u radnu kolotečinu.
– I ja sam mislila da ću biti dadilja privremeno, koji mjesec, najdulje
godinu dana, dok opet ne nađem posao. A, evo, već deset godina čuvam
djecu i pomažem u kućnim poslovima. Promijenila sam nekoliko obitelji.
Sada mjesečno zaradim 3500 kuna. No, to mi ne bi bilo dovoljno kad
poslijepodne i vikendom ne bih čistila kod nekoliko obitelji, a bavim
se i šivanjem – priča Darinka.
Po satu 35 kuna
Poslom dadilje sigurno se neće obogatiti. Hrvatska stvarnost daleko je
od američkih priča u kojima se dobre dadilje plaćaju suhim zlatom. U
nas se, ako je riječ samo o čuvanju djece – najčešće u dobi od šest
mjeseci do dvije godine – obično zarađuje od 1500 do 2500 kuna
mjesečno.
Ako angažman uključuje i kuhanje, spremanje i sl., česta je plaća 3500
kuna. Ima, naravno, i plaća od pet ili šest tisuća kuna, ali to je ipak
rjeđe. Pravilo je da se za puni mjesečni angažman plaća paušalno, a
povremeno čuvanje – po satu. Nekoliko povremenih dadilja kazuje da po
satu naplaćuju 35 kuna. Iako je posao dadilje relativno tražen – kojoj
mami ne bi dobro došla dadilja barem na koji sat? – u posljednje je
vrijeme potražnja jenjala.
– Ove smo godine imali 130 oglasa u kojima su se tražile dadilje, pri
čemu dva oglasa za inozemstvo. U odnosu na lani broj oglasa za dadilje
ponešto se smanjio. Nismo iznenađeni, ove godine zbog gospodarske krize
ponuda poslova općenito stagnira – kaže Martina Lovrić, voditeljica
promocije i eksternih komunikacija portala MojPosao.
– Zahtjevi su različiti. Osim dadilja koje se traže za puno radno
vrijeme, često se traži osoba koja treba samo preuzeti dijete iz vrtića
i pripaziti ga koji sat. Ili se pak traži čuvanje u večernjim satima.
Katkad roditelji trebaju dadilju koja će im biti na raspolaganju i za
putovanja, a prilično je tražena i kombinacija dadilje i kućne
pomoćnice.
ČUVANJE DJECE