Odgovornost za nasilje u društvu leži na svima. Želimo li živjeti u koliko-toliko uređenoj zajednici, s iznimkom ekscesa, jer će njih uvijek biti ma koliko se trudili da ih preveniramo, što je činjenica koja se, nažalost, mora prihvatiti, onda nema okretanja glave od bilo kakvog oblika nesnošljivosti i ekstremizma, i kad nije uperena izravno protiv nas. Parafrazirajući jedan američki film: Moramo razgovarati o nasilju.
Izvješće SOA-e prikazuje Hrvatsku kao još uvijek sigurnu zemlju. Sigurnosne prijetnje u cjelini su male – Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti. Međutim, SOA je, kako ističu, detektirala pokušaje pojedinaca s ekstremističkim i militantnim stavovima da paravojno organiziraju svoje sljedbenike s namjerom provedbe vojne obuke i nabave naoružanja, a s krajnjim ciljem rušenja demokratskog ustavnog poretka. Što se terorizma tiče, SOA je procjenjuje da se prijetnja organiziranih napada terorističkih skupina u Hrvatskoj i dalje procjenjuje niskom, ali se mogućnost provedbe terorističkog napada, prvenstveno samostalnih napadača, nikada ne može isključiti.
Ekstremizam? Hm, koji je smisao obrane od ekstremizma kada gospođa koja je vodila ljude pod zastavom CCCP-a i crvenom zvezdom u obranu Maršala sada uređuje kulturnu politiku grada i bavi se preodgojem građana? Kako se onda to zove? Sistemski ekstremizam?