Ministarstvo pravosuđa ponovno će odlučivati o slučaju suterenskog stana od 49 četvornih metara u vili u Kozarčevoj ulici 21 u Zagrebu u kojoj živi obitelj bivšeg premijera Ive Sanadera!
Vraćeno nasljednicima
Nasljednici nekadašnjeg vlasnika toga stana Đure Papca, naime, dobili su presudu na Upravnom sudu koju su podnijeli još prije četiri godine i time se nastavlja afera koju je svojedobno otvorio splitski tjednik Feral Tribune. Zahtjev nasljednika da im se vrati udio u nekretnini u kojoj živi premijer Ministarstvo pravosuđa odbilo je i danas su na vili kao vlasnici uknjiženi Mirjana Sanader i njezin otac Ivo Šarić iz Splita. Sanaderova supruga ima jednu trećinu, a njezin otac dvije trećine.
Veći dio vlasništva nad vilom nije sporan jer su tri velika stana, dva od po 113 četvornih metara te jedan od 116, kupljena od privatnih vlasnika. Prvi je stan Mirjana Sanader 1993. godine kupila od Đure Papca, koji je u nacionalizaciji ostao bez suterenskog stana od 49 kvadrata. I ostali stanovi kupljeni su od privatnih vlasnika, jedan 1993. godine i drugi 1994. godine, i jedino pitanje može biti kako su Sanader, njegova supruga i punac, tada zaposlen u splitskom brodogradilištu, uspjeli u kratkom roku od godinu i pol prikupiti novac za kupnju tri velika stana, koji ukupno imaju 342,5 kvadrata, u elitnom dijelu Zagreba.
U vili je ostao još jedan stan, jedini koji je, igrom slučaja, oduzet vlasniku Đuri Papcu u nacionalizaciji. Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica koja je zastupala Papčeve nasljednike pred državnim tijelima, kaže kako je prvi zahtjev za povrat imovine, koji obuhvaća stan i suvlasništvo nad zemljištem od ukupno 991 četvornog metra, podnesen još 1991. godine. No, proces za povrat mogao je početi tek 1997. godine, kad je donesen Zakon o naknadi za oduzetu imovinu.
Vlasnik tog stana bio je Grad Zagreb, u njemu je živjela Božena Šešljaga, koja je imala stanarsko pravo. I prije nego što su bivši vlasnici podnijeli zahtjev za povrat stana, još 1996. godine, zagrebačka Komisija za stambene odnose donosi odluku kojom toj stanarki dodjeljuje veći, novi stan na Malešnici. Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo tada stan – pod izlikom da je derutan i da nije za stanovanje – briše iz svoje evidencije stanova! Zar stan koji nije okrečen ili ima stare instalacije nestaje? U praksi zagrebačke uprave, eto, imamo i takav primjer.
Upravo tu i je ključna točka koju je svojom presudom osporio Upravni sud u vijeću koje je vodio Ivica Kujundžić: to što je spomenuta komisija utvrdila da stan treba brisati iz evidencije nije dovoljno da se zaključi da on zaista više ne postoji u naravi. Čak nije proveden ni očevid, ističe Upravni sud i poništava rješenje Ministarstva pravosuđa i daje mu naputak da u novom postupku po potrebi obavi očevid te donese odluku u skladu s pravnim shvaćanjima Upravnog suda i njegovim primjedbama. To znači da bi službenici Ministarstva pravosuđa uskoro morali izaći na teren, vidjeti postoji li još stan od 49 kvadrata u suterenu Sanaderove vile. A nasljednici bi u novom postupku mogli dobiti natrag stan sa suvlasništvom nad okućnicom ili bi im država umjesto toga mogla dati odštetu u obliku obveznica.
No, posebno je pitanje kako je Sanaderu uspjelo objediniti vlasništvo nad vilom i kako je ‘'nestali'’ stan postao vlasništvo njegove supruge i punca baš kao i stanovi koje su kupili od privatnih vlasnika... To bi moglo biti novo neugodno pitanje u priči o ulozi bivšeg premijera u hrvatskim poslovima. U vrijeme kad je Ministarstvo pravosuđa odbilo zahtjeve za povratom, krajem 2005. godine, ministrica pravosuđa bila je Vesna Škare-Ožbolt, koja danas tvrdi da je smijenjena upravo zbog toga.
Zbog toga sam smijenjena
– Sanader mi je rekao da je došao njegov predmet, dva mjeseca nakon toga pitao me što je s tim, pa kad sam rekla da se mora ići po redu, da ima puno takvih predmeta, pobjesnio je. Nakon toga poslao mi je CD s gotovim rješenjem koje sam, valjda, trebala samo potpisati i staviti žig. Kad to nisam učinila, nego sam predmet stavila u sef kako bih ga imala pod kontrolom, smijenjena sam – kaže Škare-Ožbolt.
Njezina nasljednica Ana Lovrin tvrdi da je slučaj rješavala baš kao i – svaki drugi!
– Danas još ima neriješenih 18.200 predmeta denacionalizacije i među njima bio je i taj. Riješen je u skladu sa zakonom i tadašnji premijer ništa me nije pitao o tome. Ne bi bilo u redu da je to učinio – tvrdi tadašnja ministrica pravosuđa.
Pitam se cime je ta nedefinisana osoba zasluzila ovakvu vilu.I zar ljudi imaju obraza pricati o Titu koji ode u grob kao najobicniji covjek,a djeca ne nasljedise nista.Kakve su ovo paradoksalne situacije da covjek ne povjeruje.I ovaj isti senader see skoro drznuo da prica protiv tita.Kakav jad ,zalost i nevjerovatnost,jos jedan dokaz da je ovo definitivno vrijeme kriminalaca,lopova i pljackasa.Divlji zapad je mala maca sta je ovo sada.