Obljetnica Bljeska: Pljesak za Kosor, Josipoviću “ua”

C5K9XX1 -------------------------------------------------------------------- 01.05.2010. u 19:18h Kepop je napisao/la: kazneno je djelo objavljivati imena bez dozvole dotične osobe ili rodbine to je povreda privatnosti

Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, voditelja UNS-ova III ureda kojem je nadležnost bila organizacija logora, uprava i njihovo osiguranje. Zahvaljujući rodbinskim vezama s Luburićem, započeo je brz uspon po ustaškoj hijerarijskoj lestvici. U veljači 1942.942. postao je ustaški zastavnik odbrambenom zdrugu u Jasenovcu. Krajem 1942. postavljen je za šefa opšteg odseka - šef ureda koncentracionog logora Jasenovac. Polovicom 1943. napredovao je u ustaškog poručnika i postao časnik u zapovjedništvu logora Jasenovac. Nakon što je unaprijeđen u ustaškog natporučnika u travnju 1944. postavljen je za zapovjednika koncentracionog logora Jasenovac. Na toj dužnosti ostao je sve do 1. prosinca 1944. Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom bježi u Argentinu, gdje je u registar državljana upisan pod brojem 4.009.804 kao LJubomir Šakić Bilanović. Godine 1947. u Rosariju je otvorio malu tvornicu tekstila. Supruga Nada rodila mu je troje djece, kojima je krsni kum bio Ante Pavelić. U Argentini postaje vatreni peronista, i kada je Juan Peron smijenjen s vlasti 1956. godine odlazi u Španjolsku, gdje je bio najbliži saradnik Vjekoslava Luburića. U Argentinu se vraća tri godine kasnije i s porodicom nastanjuje u San Justu. Poslije će se, zbog bolešljive supruge, preseliti u ljetovalište Santa Teresita. Godine 1995, prilikom posjete predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana hrvatskim iseljenicima u Argentini, novinarka Aleksa Crnjaković napravila je intervju s Dinkom Šakićem. On se tada prvi put hrvatskoj javnosti pohvalio svojim djelima, izjavivši kako bi sve to, ako treba, uradio i opet. Istom prilikom susreo se i sa predsjednikom Tuđmanom, s kojim se (kako tvrdi njegova supruga Nada - danas Esperanza) zadržao u razgovoru gotovo 45 minuta, uz zajedničku fotografiju. Tri godine kasnije (1998.) istražiteljima centra Simon Wiesenthal zapeo je za oko Šakićev intervju argentinskom Kanalu 13, u kojem su ga novinari na prijevaru - tražeći razgovor o svjetskom nogometnom prvenstvu na kojemu Argentina igra s Hrvatskom - navukli na temu Jasenovca. Nedugo potom Dinka Šakića argentinska policija lišila je slobode. Redovnim letom njemačke avio kompanije Lufthansa 18. lipnja 1998. godine Šakić je iz Buenos Airesa u pratnji agenata Interpola doputovao u Frankfurt. Potom je avionom Croatia Airlinesa prebačen u Zagreb. Smješten je u zagrebačkom zatvoru Remetinec. Već sutradan u Istražnom centru zagrebačkog Županijskog suda održano je prvo ročište, na kome se Dinko Šakić branio šutnjom. Dinko Šakić je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Kaznu je počeo služiti u kaznionici Lepoglava. Dana 1. marta 2001. godine prevežen je u Bolnicu za osobe lišene slobode u Zagrebu. Tamo je u 87. godini nakon duge i teške bolesti umro.

prije bljeska napadani su i oteti hrvati koji su se vozili autocestom, raketiran je zagreb, osijek, đakovo i drugi gradovi evo odgovora

Samo Istina je : da smo vas Premalo potamanili i najurili,..tribalo vas je najuriti , Ne samo one Serbe iz Krajine,....posranci !!..

Nakon Aprilskog rata 1941, sporazumom fašističke Italije i nacističke Nemačke od 23. aprila 1941, Kosovo i Metohija su podeljeni između italijanskog, nemačkog i bugarskog okupatora,. Najveći deo Kosova i Metohije ostao je pod italijanskom okupacijom i anektiran je „Velikoj Albaniji“iji“ kraljevskim ukazom i ukazom kraljevskog namesnika od 12. avgusta 1941 (teritorija površine 8.900 km2, sa 560.000 stanovnika, uključujući plavsku, rožajsku i tutinsku prefekturu). Prizrenska kotlina, Metohija, centralni deo Kosova, deo Nerodimlja i Gornjeg Pomoravlja, Drenica, a od aprila 1942. i Ibarski Kolašin, pripali su Italiji i anektirani „Velikoj Albaniji“. Nemačkoj su pripali severni deo Kosova (Kosovska Mitrovica i Vučitrn) i Malo Kosovo (Podujevo). Ove oblasti su uključene u srpsko upravno područje kao Kosovska oblast u rangu okruga, u kojem su faktičku civilnu vlast imali Albanci. Bugarskoj su pripali Kačanik, Sirinićka župa, deo Nerodimlja i Gornjeg Pomoravlja

Rubirosa, na izborima 1990. HDZ je dobio 42% glasova a SDP 26%. Pa kako onda možeš napisati da je pobijedio SDP? Znaš, mi profesori se razlikujemo od vas neznalica po tome što poštujemo elementarne činjenice.

Dok je JNA ratovala protiv bojovnika sve ih je razbucala pa su plakali po celom svetu trazeci pomoc.Napadate Sloveniju a pitanje je sta je Sranjo potpisao sa njima za podrsku koju je dobio od Slovenaca,moj vam je savet da necackate previse budete se iznenadili...Tek kad ste podmuklo prebacili nemire u BiH,jer bolje da se bosancerosi pobiju izmedju sebe poceli ste provocirati Krajinu.Placipi*ke..........fijuuuuuu.Kako rekoh pre drzava stvorena na tudjoj krvi ugusice se u vlastitoj.

Nezavisna Država Hrvatska: porijeklo i povijest Nakon što su Njemačka i njeni saveznici u travnju 1941. godine okupirali Jugoslaviju, nacisti su dozvolili fašističkoj i terorističkoj ustaškoj organizaciji da osnuje Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Novi režim bio je za svoj opstanakanak uvelike ovisan o njemačkoj potpori.

Rubirosa je napisao: „Kako rekoh pre drzava stvorena na tudjoj krvi ugusice se u vlastitoj“. Misliš li ti to, Rubirosa, na Republiku Srpsku?

Stanovništvo i progoni Teritorij NDH uključivao je dva sastavna dijela ranije Jugoslavije: Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, s ukupnim stanovništvom od oko 6,3 milijuna. Više od polovice stanovništva, oko 3,3 milijuna bili su Hrvati, većinom katolici. Najbrojnija etnička manjina biliili su Srbi (1,9 milijuna), većinom srpske pravoslavne vjere i manji broj Unijata. Od ostalih manjina bilo je oko 700.000 Muslimana, 40.000 Židova i 30.000 Roma. Tijekom proljeća i ljeta 1941. godine, ustaški je režim donio rasne zakone protiv Židova i Roma, te započeo brutalnu kampanju pljačke, progona i ubijanja Srba. Ustaške postrojbe, često ohrabrivane od strane katoličke crkve, provodile su program prisilnog pokrštavanja pravoslavnih Srba na katoličku vjeru. Otpor je često kažnjavan ubijanjem. Nekim Srbima, naročito članovima elite, nije bila omogućena promjena vjere, kako bi izbjegli progone.

U Specijalnom izveštaju Posmatracke misije Evropske Zajednice od 29.09.1995. godine, koji ima oznaku \"poverljivo\", pored ostalog se navodi i sledece: \"postoje mnogobrojni izveštaji o ubijanju Srba, narocito na podrucju Knina, gde je u jednom trenutku nalaženo po po šest leševaeševa dnevno. Najcešci nacin ubijanja je prerezano grlo ili metak u potiljak ... postoje mnogobrojni znaci da se vrše ubijanja. Medutim, cesto je teško doci do samih podrucja da bi se utvrdilo šta se stvarno dogodilo. Ekipa PMEZ iz Knina pokušala je 10.08. da istraži i utvrdi cinjenice u vezi sa upornim glasinama da Hrvatska vojska spaljuje leševe u jednoj crkvi u Kninu. Pristup nije dozvoljen ... 29.08. ekipa PMEZ posetila je masovne grobnice u Gracacu i izbrojala 71 grob ... Još ima mnogo Srba o kojima se ništa ne zna i PMEZ prikuplja imena nestalih lica... \". 28.09. u selu Varivode kod Kistanja, na pragu svojih kuca, ubijeno je, a tela im unakažena - 9 srpskih civila, starosti od 60 do 85 godina. Ubice su bile u uniformama Hrvatske vojske. 29.08. u Kistanju, u svojoj opljackanoj kuci, nadena je mrtva osamdesetogodišnja starica. Ubili su je hrvatski vojnici. 29.09. u selu Zrmanja Vrelo ubijen je 50-togodišnji Srbin na sledeci nacin: u njegovu kucu, gde mu je bila majka, prethodno su upala cetvorica naoružanih hrvatskih vojnika probudila ga, prislonila mu cev od puške na vrat, odvela ga u obližnju šumu i ubila ga sa cetiri hica ispaljena u grudi. Krajem meseca septembra 1995. godine, u zaseocima pored Zrmanje, izvršena su sledeca ubistva: u zaseoku Gudura, ubijen je Marcetic Milan, star 47 godina; u zaseoku Milanovici, ubijen je Šujica Dušan, star 72 godine; (Marcetic Milana i Šujicu Dušana ubili su pripadnici Hrvatske vojske, njih desetak, koji su na sebi nosili pancir prsluke); Takode, u Milanovici su ubijeni i Milanovic Vlado, star 50 godina, Marcetic Boro i Komazec Gojko, star 57 godina (na dan ubistva viden u policijskoj stanici u Gracacu, inace, pronaden je sa tri metka ispucana u predelu želuca); U zaseoku Canci, ubijen je Canak Ðuro, star 80 godina (sin mu je poginuo kao hrvatski gardista), starica Vujanovic Marta (89 godina); u Oton Polju ubijena je Vujanovic Marta, stara 87 godina; u Palanci je ubijen Brkic Dušan.

Rubirosa je napisao: „Kako rekoh pre drzava stvorena na tudjoj krvi ugusice se u vlastitoj“. Odlično si opisao, Rubirosa, glavni razlog tako brzog pada „Republike Srpske Krajine“.

..POTPISUJEM--- 01.05.2010. u 19:37h Rubirosa je napisao/la: profesorice ----Mislim na Kroaciju,a sad daj link,lazljivice.Jesi Tetkica zar ne?!(H)

Ustaške su vlasti osnovale mnoge sabirne logore u Hrvatskoj između 1941. i 1945. U tim su logorima zatvarani i ubijani Srbi, Židovi, Romi i ostale nekatoličke manjine, kao i hrvatski politički i vjerski protivnici režima. Najveći od tih centara bioio je Jasenovački kompleks: niz od pet logora uz obalu rijeke Save, oko 97 Km južno od Zagreba. Iako bi daljnja istraživanja mogla ustanoviti točnije brojke, dosadašnje procjene broja žrtava ubijenih u Jasenovcu kreće se od 56.000 do 97.000. Prve koncentracijske logore Ustaše su organizirali u proljeće 1941. godine. Među njima su bili logori: Koprivnica, otok Pag, Jadovno, Kruščica (u Bosni), Đakovo, Tenje i Loborgrad. Do listopada 1942. Ustaše su zatvorile sve ove logore. Između kolovoza 1941. i veljače 1942. Ustaše su osnovale kompleks Jasenovac, koji se je sastojao od logora: Krapje, Bročica, Ciglana, Kozara i Stara Gradiška. Krapje i Bročica zatvoreni su u studenom 1941., Ciglana, Kozara i Stara Gradiška rasformirani su u travnju 1945., kad su Ustaše bježale pred partizanima. Brojni su zatočenici logora umirali od gladi ili od bolesti, ili su bili ubijeni. Pored toga, ustaške su vlasti predale oko 7.000 hrvatskih Židova nacistima, koji su ih deportirali u Auschwitz, Bergen Belsen i ostale logore. Mnogi su logoraši deportirani u Njemačku kao robovska radna snaga.

profesorice....IZBJEGAVAS odgovor::::..!!! 01.05.2010. u 19:37h Rubirosa je napisao/la: profesorice ----Mislim na Kroaciju,a sad daj link,lazljivice.Jesi Tetkica zar ne?!(H)

Izvinjavam se za gresku radi se o 500 osoba koje su zive...jos jednom izvinjavam se.(H)

Popis koncentracijskih logora pod upravom snaga sudionica oružane agresije na Hrvatsku: logora pod upravom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, na područjima pod kontrolom R. Srpske i u Srbiji. logor Aleksinac logor Banja Luka logor Batkovići logor Begejci logor Beli Manastir logorr Bileća logor Borovo Selo logor Bubanj potok logor Bućje logor Dalj logor Darda logor Duboki potok logor Glina logor Jagodnjak logor Knin logor Manjača logor Morinj logor Negoslavci logor Niš logor Novi Sad logor Okučani logor Ovčara logor Petrovci logor Sombor logor Sremska Mitrovica logor Stajićevo logor Stara Gradiška logor Šid logor Velepromet logor VIZ Beograd logor Zapis Vukovar logor Zenica logor Velepromet logor Tumare (Ozren) logor Rosulje (Ozren) logor Vozuća SRBIJA JE U WW2 BILA PRVA JUDENFREI toliko

Krajem meseca septembra, u selu Brdo kod Vojnica, hrvatski vojnici su ubili Grudic Rajic Stanku; a u Plocama kod Gradacca, Banjeglav Milku, koja je najpre skalpirana pa onda ubijena; Krajem meseca septembra, Mandic Ðura iz Tominog Gaja kod Gracaca, ubijenubijen je posle mucenja (odsecanje ruku i glave). Posle identifikacije, MUP nije dozvolio rodbini da sahrani pokojnika. Pripadnici UN u Krajini, posle hrvatske vojne operacije u Krajini, do pocetka novembra o.g. u bivšem sektoru \"Jug\", pronašli su oko 1000 grobova. Ne precizira se da li se radi o civilima ili o vojnicima, niti se identifikuju imenom i prezimenom lica pokopana u njima. Navodi se da se u pojedinim grobovima nalazi i po 7 sahranjenih Srba. Hrvatski helsinški komitet saopštio je javnosti (pocetkom novembra 1995. godine), da je do pocetka novembra 1995. godine utvrdio postojanje 715 grobnih humki sa krstovima: u Korenici - 21, Vrliki - 6, Mandicima - 6, Vodotecu - 8, Dvoru - 77, Petrinji - 142, u Malom Sasu - 14, Glini - 38, Gornjoj Oraovici - 7, Krbavici - 2, u Miklunanušicu - 15, u Karamarkovicima - 5, Poljani - 2, Ostojicima - 5 i u Vranjicima - 4. Ne zna se koliko je lica u kojoj grobnici sahranjeno, jer hrvatske vlasti ne dozvoljavaju pregled grobnica za koje i sami tvrde da su u njima sahranjeni Srbi; u Gracacu postoje masovne grobnice. U saopštenju HKK navodi se da je avgusta meseca na groblju u Gracacu sahranjeno 59 Srba, pogubljenih pocetkom meseca, a potom još 81 Srbin, pogubljen na kraju meseca. Pocetkom oktobra, na istom groblju, sahranjena su još 124 Srbina, a krajem oktobra još 156. Prvog novembra pojavilo se još 247 grobnih humki sa krstovima.

Ovo je BOLESNO ! Dajte te svoje spiskove objavite na normalnim mjestima . U \"VIJESNIKU\" , recimo, - glasilu koje 99.9 % Hrvata čita ! A ne ovako , zauzimati mjeso na forumima !

..copy..jednog komentatora..!!! ...Evo jednog dogadjaja.. . Vrijeme radnje:par dana nakon pada Knina. Mijesto radnje:Karin... Glavni lik:moj susjed Hrvat Sporedni likovi:Civili u drustvu s uniformiranim osobama,naoruzani,automobili zadarskih registracija... Opis radnje:Susjed je otputovao u Karin da vidi da li mu je kucakuca citava .U njegovoj kuci su bile srpske izbjeglice. Izbjeglice su ostavile pismo isprike i zahvale. Kuca je bila ocuvana. No medjutim u kucu su mu dosli nepozvani naoruzani vojnici i civili i poceli trpati stvari u automobile. On im je govorio da je to njegova kuca. Rekli su mu da se makne u stranu. Na kraju se nije htio suprostaviti naoruzanim bezobraznim lopovima .Kaze da su mnogobrojni automobili s vojskom i civilima pljackali kuce.. Nije se imao kome pozaliti i vratio se u Zagreb jer se nije osjecao sigurno.Dakle,nastala je anarhija.. .Gdje je tu bila policija,ili vojna policija koja bi provodila red i mir. .Nije to trajalo 1 sat,vec par dana...I sada se cudim kako se neki tome cude...zar je moj susjed trebao ponijeti kameru da snima ili traziti pismenu izjavu lopova da su mu pred ocima vukli stvari iz kuce.. .Ne,nije se tog sijetio.. Bio je sretan sto konacno moze koristiti svoju kucu i sto nije srusena, i zapaljena..!!!... Zakljucak: Da nije slucajno prisustvovao otimacini i da nije nasao pismo bivsih stanara , pismo, koje dan danas posjeduje... ,zakljucio bi da su mu pokretnu imovinu otele srpske izbjeglice. .ha ha ha ..nista nije bilo, nitko nista nije vidio, nitko nista ne zna...!!!!!! ------------------------------------------------------------------------------------------------------ 01.05.2010. u 19:50h Kepop je napisao/la: srbi su u općoj bežaniji gazili svoje ljude