Obljetnica Bljeska: Pljesak za Kosor, Josipoviću “ua”

\"mali cvrče\"..kakav je to osiječaj mrziti Turke a znati da u tebi kola veliki dio Turske krvi !!??? znaš ono što su vašim majkama i ženama 500 godina radili Turci!! ...hehehe pozdrav koltrinica

Pzdravim

ljudi, vi stvarno imate problem.

hehehe

a što se tiće srpske povijesti ni to nas ne zanima

ha ha ha ...link o POREZU....http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P6-TA-2009-0028+0+DOC+XML+V0//EN&language=EN

rubirosa hoces reci iz gospica

Jedno pitanje za maradonu...Jesi li ti sa SN...?

Jesu li susjedi konacno pokupili prnje i odperjali,da se moze normalno komentirat.

O napadima pripadnika Hrvatske vojske na kolone izbeglica civila, koje su se iz svih delova Krajine kretale ka Republici Srpskoj, odnosno ka SR Jugoslaviji, raspolaže se sa znatno više podataka i dokaza. Izbeglicke kolone su granatirane iz artiljerijskih oruda, bombardovanevane iz aviona, a na nekim mestima na njih su izvedeni i pešadijski napadi iz zasede. Za jedan deo kolone sa podrucja Gline i Banije, na relaciji Lonjskog polja kod Siska, koji se kretao auto-putem prema Beogradu, još uvek nije utvrdeno šta se dogodilo. Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga pocinili su (i još cine) prilikom tzv. akcija cišcenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljackanje, paljenje, rušenje kuca i ubijanje preostalih civila (uglavnom staraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrdeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Ivanic Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima medunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Oko hiljadu civila Srba, medu kojima najveci broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeci da im se omoguci odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UN u Kninu isporucili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zlocine. Preostali Srbi koji su potražili utocište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , vec su i oni došli u SRJ. Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etnickog cišcenja \"medunarodno\" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, pocev od 1991. godine - Medacki džep, Miljevacki plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, a uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i razlicite oblike pritisaka na Srbe, ukljucujuci i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj cine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre gradanskog rata. U meduvremenu, Hrvatska postepeno prilagodava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj medunacionalnoj strukturi, cime vrši \"legalizaciju\" etnickog cišcenja bez primera u savremenom svetu.

16.08. u selu Zvijerinac pronadena su tri leša ubijenih srpskih civila. 16.08. u selu Svinjica nadena su dva tela neidentifikovanih civila, a cetiri lica (Malbaša Jove Dejan, Vukelic Milana Bogdan, Grba Dušan i Milakovic Nikola) vode se kao nestala. Svi. Svi su prethodno bili uhapšeni. 17-19.08. Misiji Medunarodne helsinške federacije, koja je obišla Krajinu, hrvatski general Cermak je predao spiskove (4 spiska za period od 06 do 13.08.) za koje je tvrdio da sadrže obaveštenja o navodnim telima pokopanim u masovnoj grobnici u Kninu. Clanovi misije su, proucicši dokumente, konstatovali da se na spiskovima, koje je sacinjavala hrvatska policija Šibenske županije, nalaze podaci za tela 104 civila, od kojih su neki identifikovani, a neki nisu, kao i da nije tacno da su sva ta lica pokopana na kninskom groblju, vec da se radi o civilima (spiskovi sadrže i podatke o poginulim vojnicima) cija su tela pronadena od strane hrvatskih vlasti u Strnici, Kosovu, na putu Gracac-Otric, u Otricu, Žegaru, na groblju u Kninu (41 civil prema tom spisku treba da je sahranjen u Kninu), u kninskoj bolnici, Biljanima Gornjim, Donjem Srbu, na putu Srb - Donji Lapac, u šumama oko Srba, Bruvna, Mazina, Podgrada, Bukovica, u Golubicu, Kovacicima, Plitvicama, Lickom Petrovom selu, Udbini, na putu Kakma - Polace, u Cistoj Mali, Krickama, Ivoševcima, Frkašicu, Biocinama, u Donjem Lapcu, Bjelini, Žitnicu, Drnišu i dr. Prema podacima iz samih spiskova, 31 civil sahranjen je na groblju u Zadru, 3 civila u Korenici, 16 civila u Gracacu. Za 12 civila ne daje se mesto pokopa. Hrvatska strana je tvrdila Misiji da su pokopu civila, koji su poginuli u akciji napada HV, a koje su oni pokupili, prisustvovali predstavnici MKCK - i to u svim fazama postupka. Proverom kod MKCK, ustanovljeno je da ta tvrdnja nije tacna. 17.08. u Daruvaru, NN lice bacilo je granatu na kucu Srbina i usmrtilo ga.

hohohoho

hohohohohoho

Na Županijskom sudu u Osijeku u srijedu je saslušanjem svjedoka Josipa Boljkovca, bivšeg ministra MUP-a, i Mate Šalinovića, bivšeg načelnika osječke policije, nastavljeno suđenje Antunu Gudelju, optuženom za ubojstvo osječkog načelnika policije Josipa Reihl-Kira i još dviju osoba te zaza teško ranjavanje jedne osobe 1. srpnja 1991. Boljkovac je izjavio kako siguran da je Kir ubijen jer je bio za mirno rješenje krize, a ne za ratnu opciju. Kazao je da je tadašnji načelnik osječke policije Josip Reihl-Kir, kojega je, kako je rekao, posebno cijenio, došao u Zagreb 27. lipnja 1991. najprije k njegovu zamjeniku Slavku Degoriciji, a onda i k njemu. Degoriciji je rekao da mu je život u Osijeku ugrožen i da mu se \"sprema likvidacija\". To je i rekao i meni, a Degoricija je tada izjavio da \"raspolaže podacima da je Kirov život ugrožen\" i da \"ga hitno treba premjestiti iz Osijeka u Zagreb\". Odmah sam odlučio, kazao je Boljkovac, Kira što prije premjestiti u Zagreb. Trebao je doći u nedjelju, 30. lipnja 1991., ali je, nažalost, ubijen 1. srpnja te godine, dodao je. \"Kir mi je osobno rekao da mu prijete Vladimir Šeks i Branimir Glavaš\", ustvrdio je i nastavio kako je nakon obavijesti o Kirovu ubojstvu odmah obavijestio predsjednika Franju Tuđmana koji je rekao da će poduzeti sve u vezi s tim slučajem. Predsjednik Tuđman mi je rekao kako \"u HDZ-u ima ekstremista koji ne mogu podnijeti mirnu opciju\" te da ne zna za koga rade. Spomenuo je da postoje i podaci o najavljenoj njegovoj likvidaciji te Josipa Manolića i mene, kazao je Boljkovac. Dodao je kako je smijenjen s dužnosti ministra MUP-a 2. srpnja 1991., dan nakon Kirova ubojstva, te da ga je smijenio predsjednik Tuđman na \"zahtjev Miloševića\". O tome postoje depeše i dokazi da je srpsko podzemlje odlučilo da se likvidira Boljkovac, ustvrdio je. Također je izjavio kako je siguran da je Kir ubijen jer je bio za mirno rješenje krize, a ne za ratnu opciju. U to su vrijeme u Osijek dolazili Gojko Šušak, koji je, po Boljkovčevim riječima, bio strani agent, te Vice Vukojević, \"koji su radili iza leđa\". Domagoj Rešetar, odvjetnik Antuna Gudelja, na dio iskaza o premještaju Kira iz Osijeka u Zagreb primijetio je kako \"svjedok ne govori istinu\" jer je krajnje nelogično da je takva odluka donesena bez rješenja o premještaju. Na Rešetarov upit kako to da nije tražio objašnjenje zašto Josip Reihl-Kir nije došao u nedjelju, 30. lipnja u Zagreb, kako je dogovoreno, Boljkovac je odgovorio da ne zna je li to u MUP-u učinjeno. Odvjetnik optužbe Slobodan Budak svjedoka Matu Šalinovića, koji je u vrijeme Kirova ubojstva bio njegov pomoćnik, a nakon toga imenovan načelnikom osječko-baranjske Policijske uprave, upitao je li policija poduzela sve radnje u vezi s tim ubojstvom. Šalinović je rekao kako je policija obavila svoj dio posla te izdala tjeralicu za Gudeljem budući da je pobjegao s mjesta ubojstva. Na Budakov upit zna li da je načelnik Kir bio s nekim u sukobu, Šalinović je rekao kako je i medijski bilo prezentirano da lokalna vlast s Branimirom Glavašem i Petrom Kljajićem na čelu nije zadovoljna radom načelnika Kira. \"Optuživali su ga da ne radi svoj posao, da štiti JNA, jugonostalgičare i srbočetnike. Ne isključujem da je dobivao prijetnje, ali meni o tome nije govorio\", kazao je Šalinović. Gudelj je optužen da je 1. srpnja na nadzornoj točki na cesti između Osijeka i Tenje automatskom puškom usmrtio načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića, skupštinskog vijećnika, Gorana Zobundžiju, potpredsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, te teško ranio Mirka Tubića, predsjednika MZ-a Tenje, koji su išli na mirovne pregovore s pobunjenim Srbima u Tenji.

..bubitoma ... al im vadimo MAST...nisu u stanju ni pisnuti..poludet ce...u suicidnoj su opasnosti....., cujem kako zvoni telefon u redakciji....ha ha ha ha

pozdrav za milion KECMAN 0.6

Hrvatski prijatelji Premda se iskaz Ljubiše Buhe Čume ne smije uzeti bez rezerve, neka manje poznata imena njegovih hrvatskih prijatelja pokazuju da tu sigurno ima i prilično istine. Kao jednog od svojih hrvatskih partnera Buha spominje \"Iliju Perkovića iz Samobora\",a\", koji je tek u uskim ugostiteljskim krugovima poznat kao vlasnik samoborskog Garni-hotela, te jedan od većih \"klijenata\" likvidiranog Dine Pokrovca, krupnog zagrebačkog kamatara. Ljubiša Buha Čume tvrdi da je tijekom rata Ilija Perković bio Petračev tajni ortak i da su njih dvojica bili suparnici Tuti i Bobanu. Čume objašnjava kako su droga, oružje i gorivo išli preko Gruda i Pala, a nakon rata nastavili su šverc preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice Nakon priče koju je Slobodna Dalmacija načela oko Ljubiše Buhe Čume, došli smo u posjed dokumenta koji djelomično objašnjava zašto je Buha došao u Hrvatsku, te veze srpskog i hrvatskog podzemlja. Riječ je o dijelu izjave koju je Čume dao poslije atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, kada mu je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Izjavu je Buha dao isljednicima srpske policije. Dio te izjave koji se odnosi na Buhine veze i poslove u Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije dostavilo je hrvatskom Ministarstvu pravosuđa, radi informacije i eventualnog postupka. Dobiveni dokument Ministarstvo pravosuđa proslijedilo je MUP-u RH. U dokumentu koji je Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije dostavilo Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, zaštićeni svjedok Ljubiša Buha Čuma navodi da već dulje vremena poznaje bivšeg carinika iz Samobora \"preko kojega sam švercao automobile i raznu robu, tako da sam 1990. godine, kad je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju preko dvesto automobila i raznih mašina\". \"Preko njega sam - nastavlja Ćuma - upoznao i sam vrh političke elite u Hrvatskoj, takozvane bogove\", među kojima spominje i Matu Bobana, te \"najmoćnijeg čoveka u to vreme Tutu\". Prije početka rata u Hrvatskoj Ćuma, Legija i Frenki Simatović su s hrvatskim \"bogovima\" dogovorili šverc goriva, oružja, droge i drugih roba kao i pljačku humanitarne pomoći. \"Za to smo dobili puno ovlaštenje od Arkana i Miloševića\" - ističe Čuma. \"Gorivo smo preuzimali u Grudama i Palama, a plaćali smo u gotovini... Istim kanalima smo prebacivali drogu i oružje. Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo zarobljene mlade muslimanke na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg Bosne iživljavali... Od njih smo dobivali uniforme i značke HVO-a i nesmetano smo šetali po celoj Hrvatskoj jer su oni u to vreme kontrolirali sve u Herceg Bosni i Hrvatskoj\". Kad je 1995. godine završio rat u Hrvatskoj, nastavili smo šverc oružja preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice, a istim putem nam je stizala droga. Normalno sam dolazio u Hrvatsku na letovanje, odsedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje. Najviše smo letovali u Rogoznici i Bolu. Moj kum Vlado Brkić me upoznao i s mnogim drugim moćnicima u Hrvatskoj...\" Ćuma potom navodi ime čovjeka koji je navodno osobno odnio pasoš Petraču u Tursku za što je, tvrdi, dobio 4,5 milijuna dolara koje je potom podijelio. Time završava \"dio izjave zaštićenog svjedoka Ljubiše Buhe Čume\" što ga je srbijanski MUP uputio hrvatskom ministarstvu pravosuđa.

Je li pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo HDZ-a 17. lipnja 1989., kad je ta stranka osnovana? Tim se pitanjem, među ostalim, bavi poznati hrvatski novinar, leksikograf i prevoditelj Josip Šentija u najnovijoj knjizi \"Ako Hrvatskeske bude\" u izdanju Školske knjige. Riječ je zapravo o Šentijinu dnevniku koji je vodio od 14. lipnja 1989. do 27. prosinca 1990. godine. U njemu se bavio prekretničkim zbivanjima u tadašnjoj Jugoslaviji i Hrvatskoj koji su doveli do stvaranja hrvatske države, a ponajviše Tuđmanom, koji je Šentiju dugo nagovarao da mu se pridruži u stvaranju HDZ-a, što je on na kraju odbio. Unatoč tome, Šentija, jedan iz niza progonjenih hrvatskih proljećara, postao je prvi direktor Hine, a kratko je vrijeme bio i Tuđmanov savjetnik. Izdvojena skupina Kad je riječ o osnivanju HDZ-a, raskol u Inicijativnom krugu zbio se već 11. lipnja 1989. u zagrebačkom hotelu Panorama, kada su 54 člana raspravljala o dokumentima osnivačke skupštine. Tada se izdvojila sedmeročlana skupina oponenata koja nije željala s Tuđmanom krenuti u hitno osnivanje HDZ-a. Stranka je trebala biti osnovana u istom hotelu 17. lipnja, ali je zbog policijske zabrane skupa osnovana istog dana kriomice u prostorijama Nogometnoga kluba Borac u zagrebačkom Staglišću. O tome Šentija dan poslije piše: \"Među njima je izbio spor već na prvom koraku. Skupina prononsiranih nacionalista, osuđenika i robijaša iz Lepoglave, Stare Gradiške i s Gologa, protestira i osporava legalitet jučerašnjega osnivačkog skupa Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i izbor Tuđmana za njezina predsjednika. Moj zavičajac V. prepričava mi što se zapravo dogodilo: Tuđman nas je iznevjerio. Postupio je kao stari boljševik. Preko svojih pouzdanika sredio je da policija zabrani najavljeni javni osnivački skup HDZ-a u hotelu Panorama pa je s odanom mu svitom otišao na Jarun i tamo, u nekoj baraci, osnovao stranku i dao se izabrati za njezina predsjednika. A sve je bilo drugačije dogovoreno i pripremljeno. Čista izdaja. Stari robijaš G. također iskazuje svoje razočaranje, optužuje Tuđmana da je uzurpirao vlast, oteo stranku, nasuprot dogovorima koji su bili postignuti u Inicijativnom krugu za osnivanje stranke. Čista samovolja. Jedan iz skupine kaže mi: Mi smatramo da on nije legalno izabran za vođu. Još stvar nije završena. Vidjet će se, vrlo brzo...\" Šentija je, međutim, detektirao otkud nezadovoljstvo te skupine. Njegov je zaključak da je \"sukob izbio oko pitanja tko će biti vođa stranke\", odnosno da je njihova logika bila \"da vođom stranke bude onaj tko je najviše propatio, robijaš s najdužim stažom\", po čemu Tuđman tada nikako ne bio bio izabran za predsjednika. Autor napominje da je unatoč tome, Tuđman bio višekratno kažnjavan, ali i da je \"dulje od mnogih drugih bio oponent službenom sistemu i politici\", te pronalazi njegove neprijatelje u trenutku osnivanja HDZ-a: Neodoljiv osjećaj \"Oni iz vlasti koji ga prate i nadziru, pojačali su prismotru...; oni koji ga znaju iz starih rasporeda jugoestablishmenta, odmahuju rukom ili se čak podsmjehuju na spomen njegova imena; za službene ideologe i za jugoliberale podjednako, on je raspaljivač nacionalnih mitova u nevrijeme, kad se mitovi svuda razgrađuju osim na Balkanu.\" Šentijin je dnevnik izvrsna osobna retrospektiva događaja i likova iz toga turbulentnoga razdoblja. Zanimljiva su njegova zapažanja o Račanu, A. Vrdoljaku, Savki, Titu, Miloševiću, ali uvijek se vraća na Tuđmana, s kojime i završava: \"Ničega ni pred njim ni nad njim, samo on, sa svojim neodoljivim osjećajem da je pozvan da konačno izvede svoj naum o suverenoj državi Hrvatskoj.

profesore, to učestalo radi i jedan gmizavi komentator kojio zastupa 1,9% svekolikog pučanstva.

bog te yebo,kakvi su ovo hieroglifi dolje?