Zbog činjenice da je moja e-adresa već godinama u službenom adresaru Bijele kuće, od predsjednika Baracka Obame primio sam 24. veljače na prvi pogled zagonetno e-pismo pod naslovom “Odgovornost koju uzimam ozbiljno”.
Američki predsjednik, koji se 20. siječnja 2017. seli iz Bijele kuće, svim primateljima pisma precizno objašnjava kakve stručne sposobnosti, znanja, vještine, ali i ljudske, karakterne vrline po njegovu mišljenju mora zadovoljiti kandidat kojega kani predložiti Senatu za jedino sada prazno mjesto suca najvišeg suda u SAD-u – Vrhovnog suda.
Za razmišljanje o uzrocima i rješenjima kronične krize hrvatskog pravosuđa korisno je spomenuti da američki Vrhovni sud u zemlji s 323,412.899 stanovnika ima devet sudaca, a naši sudovi koji obavljaju isti posao – Ustavni i Vrhovni sud – u zemlji s 4,225.300 stanovnika imaju čak 54 suca, prvi 13, a drugi 41. Američki Vrhovni sud ima, dakle, devet sudaca, a jedno je sudačko mjesto ostalo prazno kad je nedavno od zatajenja srca u snu umro karizmatični konzervativno-tradicionalno-religiozni sudac Antonin Scalia kojega je za taj najprestižniji sudački položaj, prije punih trideset godina, predložio Ronald Reagan, a potvrdio Senat. Imenovanje novog suca, koji zapravo ima ulogu jezičca na vagi jer postojeći sastav sudaca ima četiri liberalno-progresivna i četiri konzervativno-tradicionalna suca, jedna je od najvažnijih odluka koju će Obama donijeti u zadnjoj godini svog drugog mandata.
Pravno majstorstvo
S obzirom na izuzetno važnu ulogu koju Vrhovni sud ima u pravosudnom, političkom, ekonomskom, ali i svakodnevnom životu Amerikanaca, nije svejedno tko će i kakav će – svjetonazorski, stručno, pa i spolno i etnički, da ne kažem rasno – biti taj novoimenovani sudac, posebice ako republikanci nakon Kongresa (Zastupničkog doma i Senata) osvoje i Bijelu kuću, što nije nemoguće.
Sudac Antonin Scalia bio je podrijetlom Talijan, vjernik-katolik, otac čak devetero djece i djed 28 unučadi. U povijesti američkog ustavnog i pravnog poretka bit će zapamćen kao nepokolebljivi zagovornik ustavnopravnih teorija prema kojima sve odluke Vrhovnog suda moraju izvirati izravno iz ustavnog teksta i na njemu se temeljiti, dok odluke sudova moraju izvirati iz slova, a ne iz imaginarnog “duha” zakona.
John O. McGinnis, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu Northwestern, oprostio se od njega prigodnim člankom zanimljivoga naslova: “Scalia je stvarao vrijeme”. Polazeći od suvremene engleske uzrečice kako političari stvaraju vrijeme/vremenske prilike; u smislu mijenjanja političke klime. McGinnis je napisao da je u tri desetljeća sudovanja u Vrhovnom sudu Scalia promijenio pravosudnu klimu na samom Sudu i u društvu: zarazno šireći uvjerenje o neutralnosti, izvornosti i doslovnosti sudske prakse i pravosuđa.
Suca Scaliju cijenili su i voljeli doslovce svi – tradicionalisti, vjernici, nevjernici, liberali, konzervativci, republikanci, demokrati, progresivci i ognjištari, feministice i homoseksualci – jer se pri odlučivanju vodio idealističkim načelima. Zato se moglo dogoditi da je imao ulogu jezičca na vagi u donošenju niza načelno liberalnih odluka Vrhovnoga suda: o legalizaciji homoseksualnih veza, priznavanju prava žena na pobačaj, zaštiti manjina na načelima pozitivne diskriminacije, odbacivanju zahtjeva da se Obamina zdravstvena reforma proglasi protuustavnom itd.
Čini mi se da je upravo zbog te čudesne moralne, cehovske, intelektualne i ljudske “oporuke“ koju je sudac Scalia ostavio iza sebe predsjednik Obama odlučio napisati e-pismo u kojem objašnjava kakav čovjek i pravnik/sudac mora biti onaj kojeg će osobno predložiti Senatu na potvrdu.
Obama je, među ostalim, napisao: “Odluke koje donosi Vrhovni sud izravno utječu na našu ekonomiju, našu sigurnost, naša prava i naš svakodnevni život. Prije i iznad svega, osoba koju ću imenovati bit će uzorno/eminentno kvalificirana. On ili ona imat će neovisan um, rigorozan intelekt, besprijekornu vjerodostojnost i potvrđenu izvrsnost i integritet. U potrazi sam za pravnim majstorstvom, sa sposobnošću brušenja ključnih problema pred Vrhovnim sudom i pružanjem jasnih odgovora na složena pravna pitanja. Osoba koju ću imenovati bit će osoba koja razumije granice uloge pravosuđa i koja zna da je sučev posao da tumači zakone, a ne da ih stvara. Besprijekorni životopis. Duboko poštovanje uloge pravosuđa. Razumijevanje načina na koji svijet uistinu funkcionira. To je ono što ću uzimati u obzir pri ispunjavanju moje ustavne ovlasti imenovanja suca za naš najviši sud. Vjerujem da će se i senatori pripremiti kako bi ispunili svoju ustavnu obvezu i da će razmotriti osobu koju imenujem. Nadam se da će se brzo upustiti u raspravu o predloženom kandidatu, a zatim ga i potvrditi, tako da Vrhovni sud može i dalje služiti američki narod u punom sastavu.”
Prije otprilike tjedan dana predsjednik Obama razgovarao je s potencijalnim kandidatkinjama i kandidatima iz redova kojih će imenovati jednoga i predložiti ga Senatu na potvrdu. Nakon tih razgovora, njegov uži izbor sveo se na tri kandidata čija imena, pretpostavljam, čak i takozvanim uglednim hrvatskim pravnicima ne govore puno: dvojica su sudaca iz Washingtona (Merrick Garland i Sri Srinivasan), a jedan iz Kalifornije, Paul Watford. Konačno, u srijedu 16. ožujka Obama je objavio da je njegov izabranik Merrick Garland.
Iako mu većinski republikanski Senat drsko i agresivno osporava pravo da u izbornoj godini kao “hromi patak“, tj. predsjednik koji je pri kraju mandata i zato ne bi trebao donositi važne odluke, predlaže kandidata za taj položaj, prijeteći mu javno da uopće neće saslušati predloženog kandidata, Obama je u vrlo kratkom razdoblju izabrao svog suca, a javnost je većinski na njegovoj strani. Ako republikanski Senat ostane na postojećoj poziciji i ne sasluša, nekmoli potvrdi, Obamina suca, još uvijek postoji mogućnost da na kraju Obama pobijedi: u slučaju da na izborima u studenom Demokratska stranka osvoji većinu u Senatu, predsjednik na odlasku imao bi mjesec dana da mu novi Senat potvrdi suca.
Za Baracka Obamu borba za izbor novog suca ima ogromnu važnost zbog toga jer će Vrhovni sud sredinom travnja najprije raspravljati, a zatim, do sredine ljeta, odlučiti o tome jesu li njegove “izvršne akcije” (mi bismo kazali: uredbe sa zakonskom snagom) o olakšavanju položaja “nedokumentiranih useljenika” protuustavne.
Moralna panika zbog Trumpa
Naime, nakon što mu je republikanski Kongres više puta odbio paket zakonskih prijedloga o novom imigracijskom sustavu i politici, on se 2012. i 2014. odlučio na donošenje “izvršnih akcija” kojima je onemogućio masovni progon iz zemlje čak 4,000.000 useljenika. Njegova privremena “amnestija” useljenika bez dokumenata odnosi se na dvije skupine: (1) roditelje djece koja su američki državljani i (2) nezakonite doseljenike koji su u SAD došli prije navršene 16. godine.
Ustavnost tih “akcija” osporio je jedan savezni sudac u Teksasu, njegovo je ime Andrew S. Hanen, a potporu za svoju parnicu protiv američkog predsjednika na Vrhovnom sudu dobio je od čak 25 saveznih država. Inače, u Americi živi oko 11 milijuna “nedokumentiranih” i nezakonitih (ilegalnih) doseljenika, pa tu brojku treba usporediti sa još uvijek manje od 2 milijuna migranata koji su doveli u pitanje same temelje na kojima je sagrađena Europska unija.
Protjeravanje ili deportacija nezakonitih useljenika ovdje nipošto nije rubni fenomen, jer je u posljednjih pet godina svake godine iz Amerike prosječno godišnje prognano oko 400.000 ljudi.
Moralna panika koju je Donald Trump stvorio oko nezakonitih migranata učinit će raspravu u travnju prvorazrednim političkim i masovno-psihološkim pitanjem koje bi moglo postati središnjim pitanjem predsjedničke predkampanje i, posebice, kampanje.
Vratimo se na kraju ipak naslovom naznačenoj temi, pitanju: Trebaju li i mogu li načela i mjerila izvrsnosti – stručne, karakterne i moralne – koju je Barack Obama skicirao za “svog“ suca vrijediti i za ustavne suce o kojima će uskoro raspravljati Hrvatski sabor? Odgovor na to pitanje je samorazumljiv, ali, nažalost, u hrvatskim političkim i pravosudnim prilikama – neostvariv. Naime, posljednjom izmjenom Ustava RH ustavni suci biraju se dvotrećinskom većinom ukupnog broja zastupnika, a takvu je većinu nemoguće postići bez međustranačke trgovine i nagodbe u kojoj su kriteriji izvrsnosti u drugom planu.
Uz to, postojeći sastav Ustavnog suda RH kao cjelina pao bi na drugom kriteriju-mjerilu izvrsnosti koje je postavio Barack Obama: “Osoba koju ću imenovati (za vrhovnog suca) bit će osoba koja razumije granice uloge pravosuđa i zna da je sučev posao da tumači zakone, a ne da ih stvara”.
Pri donošenju danas već glasovite mamutske presude (180 stranica) kojom je ukinuo pravomoćne presude Županijskog suda i Vrhovnog suda dr. Ivi Sanaderu od osam i pol godina tamnice u slučajevima Hypo i Ina-MOL, Ustavni sud RH nije – Obaminim riječima kazano – protumačio ustavne odredbe o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe i privatizacije, već ih je – stvorio. Tom su presudom ustavni suci pokazali da ne razumiju “granice uloge pravosuđa”, stavljajući svoje poslanje i mandat iznad Ustava RH i Hrvatskoga sabora.
Kad to kažem, nikako ne mislim da su ustavne odredbe koje je defakto poništio razumne, pravedne i utemeljene na pravnoj stečevini Europske unije kojoj kao zemlja pripadamo. Te je odredbe “skladao” bivši predsjednik Republike dr. Ivo Josipović zbog populističkog i karijernog računa, ali su to ipak bile – ustavne odredbe.
Dakako, čitav niz ustavnih sudaca i sutkinja ne bi zadovoljio ni druge Obamine kriterije: stručne, karakterne i moralne. Poznata je istina da je među njima stanoviti broj slabih i kukakvnih studenata, poznata je također činjenica da je jedna od sutkinja ulovljena u nečuvenoj stručnoj krađi (“popalila” je, odnosno plagirala, odnosno ukrala 43,7% sadržaja “svog“ stručnog rada), a nije nepoznata ni činjenica pokušaja trgovine utjecajem nekih ustavnih sudaca.
Sve u svemu, kako se baš u ovo doba Hrvatski sabor sprema i mora ponovno baviti izborom ustavnih sudaca, za početak bi bilo dobro da usvoji Obamina načela i mjerila kao vlastita. Ako je, dakako, na postojećoj saborskoj bojišnici čiji je modus operandi “Ili mi, ili oni“, uopće moguće zamisliti da bilo koji sudac ili sutkinja dobiju dvije trećine glasova.
>>Konačno obustavili Josipovićev postupak o jednom od najlošijih zakona
>>Očekujemo da Ustavni sud neće prihvatiti prijedlog Hrvatskog pokreta za život
Imao sam priliku upoznati nekoliko sudaca i mogu vam reci da su ti likovi kao lovci. Oni prakticiraju (treniraju) pravosudje na nekim slucajevima a na nekim ga iskoristavaju da bi ga zaobisli. Uopce nemam vise lijepo i idilicno misljenje o njima, razocarali su me isto kao i doktori.