Na području pet slavonskih županija predlaže se izgradnja pet velikih proizvođačkih centara sa silosima kapaciteta po 50.000 tona pšenice, odnosno ukupno 250.000 tona skladišnog prostora. Cilj je udruživanjem proizvođača smanjiti ulazne troškove, ojačati njihovu pregovaračku poziciju i omogućiti bolje upravljanje prodajom žitarica.
Prijedlog je predstavljen u utorak u Osijeku na prezentaciji radnog dokumenta "Poljoprivreda 2050: vizija hrvatske poljoprivrede - pšenica kao prvi veliki primjer" Hrvatske poljoprivredne komore (HPK). Proizvođački centri bili bi smješteni u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, odnosno na području na kojem se proizvodi najveći dio hrvatske pšenice i drugih ratarskih kultura.
Predsjednik HPK Željko Mihelić kazao je kako je riječ o ideji koja još nije projekt, ali bi mogla predstavljati jedan od mogućih modela za budućnost hrvatskog ratarstva. - Cilj je udruživanje poljoprivrednika u proizvođačke organizacije. Na taj način smanjili bi se ulazni troškovi i cijene inputa, a kroz izgradnju zajedničkih silosa, koji bi bili u vlasništvu proizvođačkih organizacija, moglo bi se i upravljati prodajom žitarica - rekao je Mihelić.
Prema njegovim riječima, dokument obuhvaća udruživanje, zajedničku nabavu i izgradnju silosa, ali i mogućnost korištenja skladišnice kao financijskog instrumenta. U model su uključene i državne robne rezerve, koje bi zakupile dio kapaciteta i u njima skladištile dio pšenice. - To bi opet osiguralo prehrambenu sigurnost zemlje u najkritičnijim trenucima - kazao je Mihelić. Upozorava da mali proizvođači danas teško mogu biti konkurentni na tržištu.
- Danas s pet, šest ili deset hektara zemlje i žitarica nitko nije konkurentan na tržištu i ne može opstati. Vojvodina proizvodi pšenicu na 300 tisuća hektara, Hrvatska na 150 tisuća hektara, a Mađarska na milijun. I to vam sve govori. Ako se ne udružimo, nemamo nikakve šanse. To nam je put u budućnost - poručio je. Procjenjuje se da bi jedan silos kapaciteta 50.000 tona stajao između šest i osam milijuna eura. Prema njegovim riječima, 75 posto ulaganja financiralo bi se europskim novcem, dok bi ostatak osigurali proizvođači koji se udruže. Posebno je istaknuo model upravljanja prema kojem bi svaki član proizvođačke organizacije imao jednak glas, neovisno o veličini zemljišta.
- Netko s pet ili 50 hektara jednako je vlasnik, odnosno suvlasnik, kao i onaj s 500 hektara. Znači, gubimo onu priču o velikima i malima, a svi su isti. Svi koriste benefite zajedničke nabave - rekao je Mihelić.
Jedan od autora dokumenta i predsjednik Odbora za ratarstvo HPK Ivan Valentić kazao je kako se predloženi model prvenstveno temelji na udruživanju proizvođača kako bi zajednički imali dovoljan volumen proizvodnje i snažniju poziciju na tržištu.
- Stvar je u tome da se što više proizvođača udruži kako bi mogli konkurirati, odnosno imali volumen i masu koju bi mogli predstavljati na tržištu te time u određenoj mjeri diktirati svoje cijene i bolje plasirati svoje proizvode - kazao je Valentić. Ipak, jedan od najvećih izazova bit će upravo pridobivanje proizvođača za udruživanje. Valentić smatra da u Hrvatskoj još uvijek postoji velik otpor prema takvom modelu, među ostalim i zbog negativnih asocijacija na nekadašnje zadruge.
- Međutim, ovdje to nije slučaj. Ovdje je potpuno dobrovoljan pristup i dobrovoljno sudjelovanje. Onaj tko želi moći će pristupiti - rekao je. Prema njegovoj procjeni, projekt bi se mogao početi ozbiljnije ostvarivati u roku od dvije godine, no zbog otpora prema udruživanju prvi konkretni rezultati mogli bi se čekati znatno dulje.
- Ja bih rekao da bismo kroz dvije godine već mogli imati ozbiljnije pomake. Međutim, kako sam i rekao, s obzirom na to koliko pružamo otpor općenito prema udruživanju, bojim se da bi do prvih rezultata moglo proći pet do deset godina - kazao je Valentić. Za početak je predviđeno okupljanje oko 4000 hektara kako bi se opravdala izgradnja silosa kapaciteta 50.000 tona. Valentić napominje da bi površina mogla biti i manja, ali da se ispod 1500 do 2000 hektara već gubi dio ekonomske isplativosti.
Plan predviđa po jednu proizvođačku organizaciju u svakoj od pet slavonskih županija. U budućnosti bi ih, ovisno o potrebama i logistici, moglo biti i više. - Za početak smo uzeli pet slavonskih županija, gdje bi svaka imala po jednu. Izgradili bi se skladišni kapaciteti, odnosno silosi za 50.000 tona. Naravno, to u budućnosti može biti i puno više - kazao je Valentić.
Predsjednik Hrvatske agronomske komore Romeo Jukić podržao je inicijativu, istaknuvši da se proizvođači na tržištu lakše mogu natjecati i opstati upravo kroz udruživanje. - Kao struka podržavamo inicijativu za udruživanjem, jer će proizvođači tako dobiti veća sredstva te veće mogućnosti za ulaganja i plasman proizvoda - kazao je Jukić.
Otvori KEKS Pay
