Je li nam Nobelova nagrada iznenađenje. I nije i je - govori nam iz Dženan Šahović, ravnatelj švedskog istraživačkog konzorcija, Europskog centara za napredne studije sigurnosti i ranjivosti iz Švedske, čiji je posao povećati sigurnost i boriti se protiv kemijskog oružja. Iako je kao glavni laureat imenovana Organizacija za zabranu korištenja kemijskog oružja (OPWC) - krovna i diplomatsko tijelo svih u tom polju, nagrada ide svima koji se bore za restrikcije i smanjenje te zabranu kemijskog oružja. Štoviše, upravo su Šahović i njegov kolega i mentor Åke Sellström za UN postavili smjernice rada inspektora u slučaju incidenata s kemijskim i biološkim oružjima, istim kakav se dogodio u Siriji, za koji se sumnja da je izveden sarinom.
Svoje smjernice sada koriste na terenu – upravo je Sellström šef UN-ovih inspektora.
- Iznenađenje je kad čujete, naravno. Ali, s druge strane, puni naziv nagrade je Nagrada za mir i razoružanje. Ovaj drugi dio, razoružanje, često u posljednje vrijeme pada u drugi plan ili se izostavlja, već je i zaboravljena . Štoviše, Alfreda Nobel je bio izumitelj dinamita tako da su nagrada i oružje, odnosno njegova kontrola, najizravnije povezani - kaže Šahović.
Povjerenstvo u Norveškoj očito je nagradu dodijelilo pod utjecajem najnovijih događaja u Siriji.
- Postoji razlika između, primjerice, Nobelove nagrade za književnost, gdje se dodjeljuje za ono učinjeno i objavljeno i nagrade za mir. Često je ova za mir uručena kao poruka i poticaj za daljnji rad - govori Šahović.
A posla ima. OPWC je najformalnija organizacija u tom polju, zadužena za praćenje i kontrolu kemijskog oružja.
Posljednji uspjeh bio je dovesti Siriju da potpiše Deklaraciji o zabrani korištenja kemijskog oružja i da se pridruži društvu gotovo svih svjetskih država u toj organizaciji, u kojoj sad manjke tek Sjeverna Koreja. No problem kemijskog oružja niti je od jučer niti će tako brzo biti riješen.
- Korištenje seže daleko u prošlost, razne su vojske koristile kiseline i druge tvari, no ozbiljno masovno korištenje počinje u I. svjetskom ratu - nastavlja.
No korištenje tog oružja izaziva usporedo zgražanje u javnosti te prve inicijative da se zabrani. Svejedno, to nije spriječilo usavršavanje, pa je i II. svjetski rat vidio strašne slike žrtava.
- Nemojmo zaboraviti, u nacističkim koncentracijskim kampovima se koristilo to oružje - ističe.
Od klora i sarina u I. svjetskom ratu, kreće se prema organofosfatima, pesticidima koji se koriste na ljudima. Oni blokiraju komunikaciju između stanica organizma, mišići se grče i nastupa bolna smrt. U Vijetnamu su pak koristili tzv. agent orange, da bi za kemijskim oružjem - nakon relativno duge stanke - posegnuo Saddam Husein, poglavito protiv Kurda.
Sarin je korišten još dva puta - u Japanu, prvi put izolirano, kao test, drugi put u podzemnoj željeznici, kao teroristički napad. I tu leži poslanje OPWC-a. Jedan od čelnih direktora ove organizacije je i Bošnjak Nihad Alihodžić koji je rođen u Vlasenici.
- Dobro se prati tko i kako kupuje sastojke za pripremu kemijskog oružja - naglašava Dženan Šahović. Jer, nije ga teško napraviti kod kuće. Improvizirati od raznih, često i lako dostupnih sastojaka. No nije samo to mandat OPWC.
- Velika obveza je i razoružanje. Organizacija pomaže raznim državama ne bi li se riješili i zbrinuli kemijsko oružje. Primjerice, pomogli su Albaniji i Libiji da se riješe svojih kontingenata - nabraja.
No iako izgleda da se, primjerice, pristajanjem Sirije da stavi pod kontrolu oružje ili da potpiše sudjelovanje u stvar čini riješena, ona to nije. I među sadašnjim potpisnicama ima država s kojima treba raditi. I njima je, dijelom, upućen apel ovom nagradom.
- Tko? - odvraća Šahović:
- pa SAD i Rusija sjede na podosta opasnih stvari.
>> Nobelova nagrada Organizaciji za zabranu kemijskog oružja!
>> Božja čestica donijela im Nobelovu nagradu
>> Kanađanka Alice Munro dobila Nobelovu nagradu za književnost
