Bio je ponedjeljak 5. rujna prije 40 godina kada su teroristi Frakcije Crvene armije (Rote Armee Fraktion – RAF) u 17.30 sati u Kölnu oteli predsjednika njemačkih industrijalaca Hannsa Martina Schleyera ubivši četiri osobe iz njegove pratnje. Njemački Bild podsjetio je sada na tih, kako su kazali, 44 dana “njemačke jeseni” koji su izmijenili državu.
Hanns Martin Schleyer, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio časnik SS-snaga, a poslije je ušao u stranku CDU, ubijen je 18. listopada i nađen mrtav u francuskom gradu Mulhouseu. Iste večeri toga 5. rujna u 21.30 sati tadašnji zapadnonjemački kancelar Socijaldemokratske stranke (SPD), Helmut Schmidt održao je na TV sadržajno snažan govor. Kazao je, ukratko, kako država treba odgovoriti na teroristički napad potrebnom oštrinom jer “borba protiv terorizma nije samo stvar državnih organa, borba protiv terorizma je volja cijelog naroda”.
Povezane organizacije
Taj istup Helmuta Schmidta postao je temelj borbe protiv tzv. crvenog terorizma koji se počeo širiti u Europi nakon buntovne 1968. godine. Pobuna studenata, mladih generacija protiv društva temeljenog na odgoju i vladavini odraslih, iz 1968. ostavila je za sobom i nezadovoljnike koji su smatrali kako se trebao uništiti kapitalizam. Počeli su se organizirati u skupine boraca za diktaturu proletarijata. Te osobe bile su nadahnute riječima Lava Trockog koji je 1920., u djelu “Terorizam i komunizam” iznosio kako je potrebna snaga, crveni teror, za obranu sovjetske države od kontrarevolucionarnih klica.
Već 1970. osnovan je RAF u Zapadnoj Njemačkoj te Crvene brigade (Brigate Rosse – BR) u Italiji, a potom su slične organizacije osnovane u Francuskoj, Belgiji… Osnivači BR-a napisali su i dokument kojim su naznačili “pohod za preuzimanje vlasti, uspostavu diktature proletarijata i komunizma u Italiji”. Do toga cilja trebalo se doći političko-vojnim operacijama. Smatrali su kako je nacifašistička okupacija zamijenjena “ekonomsko-imperijalističkom okupacijom”. Tako je nastala imperijalistička država multinacionalnih kompanija (SIM – Stato Imperialista delle Multinazionali).
Istu ideologiju imali su i osnivači RAF-a, koji su bili povezani i s ostalim terorističkim organizacijama kao što je bila Nacionalna fronta za oslobođenje Palestine, ili s Crvenim brigadama, francuskom Action directe, pa i s teroristima komandanta Carlosa.
Od bande Baader-Meinhof nastao je RAF 14. svibnja 1970. Utemeljitelji su bili: Andreas Baader, Gudrun Ensslin, Horst Mahler i Ulrike Meinhof. Već 1972. su lideri RAF-a (Ensslin, Baader i Meinhof) uhićeni, ali organizacija je opstala do 1993., a formalno je raspuštena 1998. Najsnažniju aktivnost RAF je imao između 1975. i 1977. kada je otet i ubijen Hanns Martin Schleyer i kada su teroristi PLO-a oteli zrakoplov kompanije Lufthansa. Taj zrakoplov je 13. listopada 1977. krenuo iz Palma de Mallorce prema Frankfurtu, ali je nad Sredozemljem otet.
Otmičari su bili dvije žene i dva muškarca, svi Palestinci, a u zrakoplovu je bilo 86 putnika i pet članova posade. Otmičari su tražili oslobađanje članova RAF-a iz njemačkog zatvora. Zrakoplov se zaustavio u rimskoj zračnoj luci Fiumicinu gdje su mu natočili gorivo, a onda je sletio u Dubai. Dan poslije zrakoplov je stigao u Jemen, gdje su otmičari ubili pilota, a kopilot je doveo zrakoplov do Mogadiša u Somaliji. Njemački specijalci 17. listopada upali su u oteti zrakoplov i odmah pucali u otmičare ubivši troje, a preživjela je Suhaila Andrawes. Svi taoci su oslobođeni. Otmičarka je zadržana u Mogadišu na liječenju od zadobivenih rana, a onda je pobjegla u Norvešku gdje je otkrivena 1993. i izručena Njemačkoj.
Iste noći, 17. na 18. listopada, dok je trajala operacija oslobađanja zrakoplova, stigla je vijest da su RAF-ovi teroristi Andreas Baader, Gudrun Ensslin i Jan-Carl Raspe nađeni mrtvi u svojim ćelijama u zatvoru u Stammheimu. Po službenoj verziji, izvršili su samoubojstvo.
Onih 44 dana, od otmice industrijalca do oslobađanja putnika zrakoplova, bili su odlučni za Zapadnu Njemačku. Država se oduprla izazovu. U Italiji su Crvene brigade (BR) osnovane 1970. radi “propagiranja i razvijanja revolucionarne oružane borbe za komunizam”. Bila je to najbrojnija teroristička ljevičarska skupina u Europi. Počeli su napadati, otimati, ranjavati industrijalce, snage reda, novinare, bankare, političare. Kao što je u Njemačkoj ključan bio govor kancelara Schmidta za smještanje crvenih terorista tamo gdje spadaju, tako je i u Italiji držanje tadašnjeg KP-a bilo odlučujuće za Crvene brigade. Talijanski komunisti odbacili su terorizam kao način dolaska na vlast i poručili radnicima i studentima zadojenima marksističko-lenjinističkom ideologijom da ne podupiru teroriste.
Završena oružana borba
Crvene brigade najaktivnije su bile između 1977. i 1980. Kao što su teroristi RAF-a oteli i ubili šefa njemačkih industrijalaca, tako je BR u 16. ožujka 1978. u Rimu u Ulici Fani oteo, ubivši njegovu pratnju, demokršćanskog čelnika i bivšeg premijera Alda Mora koji je nađen mrtav 9. svibnja. BR je izvršio 86 ubojstva. Gotovo tisuću osoba bilo je pod istragom zbog sudjelovanja u organizaciji i terorističkim napadima. Njima treba pridodati još oko 300 članova ostalih ljevičarskih terorističkih skupina kao što su bili Stranka komunističkih ratnika ili Jedinica komunističkih ratnika itd. Jedan od osnivača BR-a, Renato Curcio (student, šezdesetosmaš), zajedno s organizatorom otmice Alda Mora, Marijem Morettijem, objavio je 1987. pismo u kojem su rekli kako je završeno iskustvo oružane borbe.
Silvije crni silvije....pa zar niste vi i vas pedofil trenirali ove na avali...nisi valjda to zaboravio...bio je tamo j carlos i baader meinhof ,frakcija crebne armije....i mnogi drugi..sjeti se...