Unatoč protivljenjima udruga za zaštitu ljudskih prava i nekih lijevo orijentiranih političara, njemački parlament Bundestag donio je jučer zakon kojim se pojačava sigurnosna kontrola građana, što uključuje i prisluškivanje i čitanje privatnih poruka na mobitelima i laptopima.
Državni trojanski konj
Opasnost koju je donijela politika otvorenih vrata Angele Merkel i ulazak nepoznatog broja potencijalnih islamističkih terorista u tu zemlju najbolje se očitovala u krvavim džihadističkim napadima u Münchenu i Berlinu, pa je postalo jasno kako je nacionalna sigurnost ozbiljno ugrožena. Novi teroristički napadi u drugim europskim državama, a posebno posljednji u Manchesteru i Londonu, bili su dodatni poticaj da se novi zakon, koji su neki nazvali kontroverznim, donese u što kraćem mogućem roku.
Novi zakon tako omogućava kompleksniju proceduru za tražitelje azila i mogućnost uzimanja otisaka prstiju azilanata već u dobi od šest godina, a ne kao dosad od 14. godine. Uz mogućnost uzimanja otisaka prstiju od djece, policija i obavještajne službe imaju dozvolu čitanja privatnih poruka na WhatsAppu.
Prilikom prijedloga zakona njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière objasnio je da su upravo enkriptički zaštićene poruke na toj aplikaciji i na aplikaciji Signal, Telegram i Skype omogućile komunikaciju između terorista koji su izveli monstruozne napade na civile u Berlinu, Münchenu, Parizu, Manchesteru i Londonu. Zakonom koji ima više od sedamdeset članaka detaljno je objašnjeno na koji način i u kojim slučajevima se mogu primijeniti sigurnosne mjere kolokvijalno nazvane “Državni trojanski konj” (Staatstrojaner). Cijela procedura temelji se na principu korištenja policijsko-obavještajnog kompjutorskog “virusa” kojom službenici mogu ući u mobilne telefone, laptope i kompjutore osoba koje se sumnjiči za terorističku djelatnost ili postoji sumnja da su povezane s potencijalnim napadačima. Uz pomoć te aplikacije policija i obavještajne službe mogu čitati poruke na WhatsAppu, Skypeu, Telegramu, Signalu i sličnim aplikacijama prije nego budu enkriptirane, pa čak i u slučajevima nakon što postanu enkriptički zaštićene.
Zakon također omogućava i takozvano online pretraživanje i nadzor privatnih informacija u drugim internetskim područjima poput emailova i društvenih mreža, što je bilo omogućeno u iznimnim slučajevima i prema zakonu o zaštiti od terorizma iz 2008. godine, no tek se u rijetkim slučajevima i primjenjivalo. Njemačka vlada novim je zakonom omogućila korištenje ovih metoda i u kriminalnim djelatnostima koje nisu izravno vezane uz terorizam kao što su pljačke ili trgovina drogom.
Strah od zloporabe
Osim tehničkih mogućnosti koje su sigurnosne službe dobile kao mogućnost preventivnog djelovanja u borbi protiv terorističkih napada, novi zakon predvidio je i snažniju povezanost regionalnih obavještajnih centara koji su dosad djelovali “sami za sebe” i nije bilo adekvatne suradnje između njih, što se pokazalo kobnim u nekoliko slučajeva, posebno prilikom napada na božićni sajam u Berlinu. Terorist Anis Amri bio je pod nadzorom jedne regionalne njemačke službe, a kada je napustio njihovo područje, kolegama u Berlinu nisu javili da se uputio prema glavnom gradu.
Koliko će nove mjere biti efikasne u sprečavanju terorističkih napada, tek treba vidjeti, no jasno je kako je Njemačka odlučila napraviti korak naprijed u zaštiti svojih građana, a slično razmišljaju i Austrija i Velika Britanija, koji ovakve mjere planiraju ugraditi u svoje zakone. Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz u nedavnom je razgovoru za bečki Kurir ponovno istaknuo problem loše integracije muslimanske djece u tamošnje društvo. Kazao je kako bi trebalo zatvoriti muslimanske vrtiće u Austriji.
– Oni nam nisu potrebni. Uopće ne bi trebali postojati muslimanski vrtići. Takvi vrtići samo dodatno izoliraju djecu, jezično i kulturno. Pošto se plaćaju novcem poreznih obveznika, jedan od načina da se takvi vrtići zatvore bio bi povećanje kriterija poznavanja njemačkog jezika, što je nužan preduvjet za svaku uspješnu integraciju – kazao je Kurz. Novi zakon osudile su jedino udruge za ljudska prava koje ističu kako se njime krši pravo na privatnost, posebno kod djece.
koliko su oružja prodali Saudijskoj arabiji glavnom rasadniku terorizma