Obično se oko svakog Uskrsa na programu neke od televizija nađe i “Ben-Hur”, epski filmski spektakl redatelja Williama Wylera iz 1959. godine koji je držao rekord od jedanaest osvojenih Oscara sve do 1997., kada ga je dostigao “Titanic”. Film je nastao prema romanu američkoga generala, diplomata te usput i pisca Lewa Wallacea “Ben-Hur: priča o Kristu”. I doista, kao što naslov predloška kaže, tako je i film “Ben-Hur” priča o čudesnom životu i stradanjima Jude Ben-Hura i njegove obitelji, pripadnika židovske aristokracije u vrijeme rimske okupacije Palestine, o njegovu najprije prijateljstvu, a onda smrtnom rivalstvu s rimskim zapovjednikom Mesalom, ali isto tako i Isusu Kristu, kojeg u filmu gotovo da i nema, osim na početku, kada se rađa, i u finalu, kada se njegovo suđenje, mučenje i smrt razapinjanjem na križ na Golgoti isprepliću sa životima već spomenutih junaka.
Zahvaljujući koncepciji filma, “Ben-Hur” je u kinima komunističke Jugoslavije mogao biti prikazivan gotovo kao cjelovito filmsko remek-djelo i spektakl
Otvori KEKS Pay
