SUBOTA, 25.4.
Imamo sedam novooboljenih, Vili i Capak ne skidaju osmijeh s usta. Od ponedjeljka popuštaju mjere, kreće javni prijevoz. Život se ponovo vraća, a na mala vrata zabranjen je i rad nedjeljom. Jedini manji problem je to što nitko nema pojma kako će nam izgledati turistička sezona i od čega ćemo isplaćivati plaće i mirovine na jesen, kada se očekuje novi pandemijski val.
NEDJELJA, 26.4.
Jakov nije izdržao. Otkad je počela frka s koronom, svi se pitaju gdje je naša Kolinda, zamišljajući kako bi bilo super da nam se kao nekada ne skida s ekrana, jer bi ovo za nju bila idealna situacija. Jakov je na kraju popustio i priznao da se Koli zatvorila doma i da boluje od depresije. Tužna je, a ima i razloga. Da je pandemija došla malo prije, podrška Alemke Markotić bi je zadržala na tronu, ovako smo dobili Zoku.
PONEDJELJAK, 27.4.
Konačno su popustile mjere i odmah se kod običnih građana pojavila dvojba. S jedne strane je obaveza poštivanja socijalne distance, a s druge je obaveza pojavljivanja na poslu. Očito je prevagnulo ovo drugo. Gradski autobusi puni ljudi bez maski koji su se primorani stiskati u njima, jer umjesto da ovih dana vozi više autobusa, na cestama ih je manje.
UTORAK, 28.4.
Bio stožer pod kontrolom HDZ-a ili ne, svejedno je dok pokazuje rezultate. Trenutno su takvi da Vili s vidljivom nelagodom par dana čita kako imamo manje od deset novozaraženih. Narod se pita kako je moguće da nismo i ovo uspjeli pokvariti. Naviknuli smo se na poraze, pa smo povjerovali da smo loši. A nismo. Ima još pameti u ovoj zemlji. Samo trebamo doći na rub propasti da se na to podsjetimo.
SRIJEDA, 29.4.
Osim KolInde, koja samo sjedi i gleda u prazno, depresija je ulovila i SDP-ovca Beru. Taman se malo postavio na noge, a onda ga je uz pomoć Vilija i ekipe, Plenki ponovo poslao u kut. HDZ je ponovo najpopularniji i sada je samo pitanje kada će ekipa iz stožera u suradnji s Plenkijem odrediti datum izbora. Komunisti i masoni tvrde da nam zato i popuštaju mjere. Eno je sada i Capak priznao da je član HDZ-a.
ČETVRTAK, 30.4.
Dobro, ovo je već epidemija. Nakon Kolinda i Bere, depresija je uhvatila i cvijet hrvatskog neoliberalizma. Nema ih nigdje. Pandemija korone gazi gospodarstvo, pa su i javni i privatni sektor na koljenima. Plenkijeve mjere za pomoć gospodarstvu, natjerale su čak i najvećeg kritičara uhljeba na svijetu, Matiju Babića, da se prijavi na natječaj i dobije financijski poticaj.
PETAK, 1.5.
Nema kazališnih predstava, nema koncerata, sportski susreti su zabranjeni, ali ni pandemija nije zaustavila vječiti derbi ustaša i partizana. Proslavu Bljeska zasjenio je Zokin odlazak iz Okučana, kojeg su veterani spontano i nimalo organizirano dočekali u HOS-ovim majicama s ležernim ustaškim pozdravom koji je Račan legalizirao. Sada su i veterani u depresiji, posebno ministar Medved koji baš voli Zoku.
Masmediji i političari stalno lanciraju tu besmislenu paradigmu partizani-ustaše.Poant priče je što je povijesna istina,što laž.Naravno komunisti nikad nisu lagali ili sustavno krivotvorili i prešućivali povijest.