Slobodan Nađalin, 52-godišnji Rovinjanin, HIV je pozitivan od 2000. godine. Od 1992. godine do 1995. radio je kao pomorac i oplovio cijeli svijet. U gradovima u kojima je imao slobodan izlazak s broda proveo bi cijeli dan pa vjeruje da se za jednog od tih "izleta" zarazio.
Prvi simptomi zaraze HIV-om javili su mu se u studenome 1999. godine. Sve je izgledalo kao obična prehlada ili viroza. No s vremenom mu je bivalo sve gore i nepodnošljivije oblijevao ga je hladan znoj, probadalo ga je u jetri i želucu, osjećao je jaku drhtavicu. Iako sam gurman, gubio sam apetit i na kraju posve prestao jesti. Put do trgovine, koja je od moga stana udaljena 10 minuta, postupno je bivao sve duži, dok mi jednog dana nije trebalo gotovo sat i pol da dođem do tamo. Počeo sam povraćati, a kako nisam ništa jeo, iz mene je izlazila samo žuto-zelena tekućina započinje Slobodan svoju priču. Otac mu je preminuo od raka želuca pa je posumnjao da ima tu bolest. Otišao je u bolnicu u Puli, gdje su mu nakon mjesec dana testiranja rekli da sumnjaju na zarazu HIV-om. Poslali su ga u Rijeku, a otamo je upućen u Referentni centar za AIDS pri Klinici za infektivne bolesti "Fran Mihaljević" u Zagrebu.
U Zagreb sam stigao sa samo 45 kilograma. Dr. Begovac mi je sve rekao o mojoj bolesti i upozorio me da moram neko vrijeme čekati na početak terapije budući da su neki lijekovi "zaglavili" na talijanskoj carini. Kako bih to ubrzao, s drugim sam se pacijentima dogovorio da pozovemo medije pa sam ja, budući da jedini nisam imao obitelj, govorio u njihovo ime ispričao je Slobodan Nađalin. No, iako se s novinarima dogovorio da mu ne otkrivaju fizionomiju, fotografija s njegovim likom završila je u novinama. Otad ga, kaže, poznaje cijela Hrvatska, a pogotovo njegov rodni Rovinj.
Kad sam se vratio kući, svi su se na cesti gurkali i vikali: "Gle Slobe koji ima sidu!" U neke su mi kafiće zabranili ulaz, a u nekima sam kavu, umjesto u šalici, dobivao u plastičnoj čaši. Ljudi ne znaju razliku između HIV-a i AIDS-a, valjda su svi očekivali da će mi otpasti nos na cesti. No, danas, nakon svega što sam prošao, mogu reći da se uz terapiju osjećam odlično, a u Rovinju me više ne zaobilaze kao prije budući da sam često u medijima. Sada viču: "Gle Slobe s televizije!" završio je svoju priču Slobodan.
