'Ne u mojem dvorištu', odjekuje Hrvatskom, a gdje ćemo onda graditi nuklearku?
Usred Zagreba rade dvije termoelektrane na plin od 670 MW, snage kao NE Krško, pa će se možda u budućnosti naći i između dviju nuklearki, Krško (35 km) i Prevlaka (27 km)
Komentari 56
Onda u Topuskom do Pantheon AI-a, njima će trebati bez obzira na fotonaponsku elektranu.
U Rosatomovoj Siberian Chemical Plant provodi se projekt Proryv. Prije bilo kakvih negativnih komentara informirati se.
Najbolje u Mostaru do bolnice, sazada.
A sto je sa poljoprivredom. Zar moramo uvoziti mrkvu iz Srbije, persin iz Italije, krumpir iz Etiopije. Imamo.Slavoniju, Medjimurje. Sto je sa prehrambenom industrijom. Uvozimo suseno povrce, svinjetinu, jaja. Izvozimo psenucu, onda strani soping centri.dovoze.smrznute pekarske proizvode. Izvizimo jeftino, aa da bi skupo placali kruh. Izvozimo jeftino drvo a kupujemo skupi namjestaj. Zar smo mi u Hrvatskoj stvarno postali toliko nespodobni. A nekada radili brodove, autobuse, namjestaj , televizore, traktore, mostove, ceste, stanove/ samo Industrogradnja izgradila 90.000 stanova, a koliko je gradila po evropi/Imali jaku Plivu, Inu, imunoloski i brodarski institut. Vuteks radio 500.000 deka i prodavao sirom svijeta. A Varteks, prodavao odjela u Londonu. Imali jos puno toga, kazu da je Slavonija mogla hraniti pola Evrope. A mi bi bili.gladni da sadA uvozni lobi ne uvozi sve i svasta. Bas smo pravi domoljubi. Pitam se kakovu Hrvatsku ostavljamo.nasim unucima. Zapustenu, rasprodanu. Nakon Siska i investitora Andabaka, jadna Sisacko Moslavacka zupanija, jadna nasa Hrvatska.
Kada onaj koji donosi odluku o lokaciji nuklearku istu sagradi u svom dvorištu onda može tražiti od drugih da ju grade u svom. Ili skraćeno, dali bi Ivanković želio nuklearku 500 metara od svoje obiteljske kuće ili bi se bunio?
I to je jedan of faktora koji pomaže u iseljavanju mladih !Kao I uvoz migranata i to je po nečijem planu !
Nuklearka se moze graditi pored Zagreba,recimo Velika Gorica.Blizu je i Jakusevec za nuklearni otpad,samo se odlozi na brdo.Zivimo u visoko centraliziranoj drzavi a nuklearku ne zelimo u Zagrebu.E pa ne moze.
Ne može ovaj bez Hajdaša i Kosorice.
U vremenima dok nuklearke postaju mete i oružje za istrebljenje narod, ovo forsiranje gradnje nuklearke je zapravo čista veleizdaja. Krško nije u Hr., i spominjanje iste je jeftin pokušaj manipulacije. Ako se samo vratimo u vremena Domovinskog rata, Slo je kroz taj rat prošla bez ispaljenog metka, njena politika je strateški odradila dobar posao, u HR. su ginuli ljudi i vodio se rat, tako da usporedbe sa blizinom NE Krško i gradnjom NE u Hr. nikada nisu predstavljale niti će predstavljati istu razinu opasnosti.... da uopće ne spominjemo pad onog ukrajinskog drona u Zagrebu o kojem Hr. politika ne govori jer je došao iz , po njima prijateljske zemlje. S druge strane, toliko vjetroelektrana stoji, a teži se gradnji NU, čemu?
Nećemo nigdje, ne treba nam. Imamo ekološki prihvatljivije izvore, solare i vjetro.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mislim da trebamo ekološki pristup kako bi nam održivi razvoj tekao stabilno i dugoročno. Moramo razmišljati šire i hrabrije. Primjerice, solarne elektrane izvan atmosfere – u svemiru – već su predmet ozbiljnih shema jer omogućuju kontinuiranu proizvodnju energije bez vremenskih ograničenja poput noći, oblaka ili godišnjih doba. Takva energija mogla bi se prenositi na Zemlju bežično, izravno s izvora do potrošača, kroz napredne “site-to-site” sustave prijenosa. Naravno, to danas zvuči futuristički, ali i struja je nekada bila znanstvena fantastika. Ključno pitanje nije samo gdje ćemo graditi, nego kakvu energetsku budućnost želimo. Ako stalno ostajemo u okvirima postojećih rješenja, vrtimo se u krug – i završavamo u klasičnom “ne u mojem dvorištu” mentalitetu, koji blokira razvoj. Zato mislim da trebamo kombinirati realne, dostupne obnovljive izvore danas (sunce, vjetar, termal) s ambicioznim istraživanjem tehnologija sutrašnjice. Energetska tranzicija nije samo tehničko pitanje, nego i pitanje vizije. Ako želimo održiv sustav, moramo prestati razmišljati lokalno-defenzivno i početi razmišljati globalno i dugoročno – jer energija nije samo infrastruktura, nego temelj društva kakvo želimo graditi.