Naime, vrlo je realan strah umjerenijih republikanaca da bi Palin uz podršku "čajankara" mogla unutar stranke osvojiti predsjedničku nominaciju za 2012., a mogućnost njezina izbora za predsjednicu toliko bi alarmirala sve razumne glasače da bi je protukandidat Obama na izborima "unakazio". A čak bi i za razumnije republikance još gori ishod bio onaj da Palin pobijedi i postane predsjednica.
Naime, Sarah Palin je duh kojeg je McCain pustio iz boce izabravši je za potpredsjedničku kandidatkinju, i tog je duha teško vratiti u bocu, a vrlo je opasan jer označava skretanje Amerike desnije i od "neokona", doslovno u nacizam. Financirani krupnim kapitalom koji želi ukloniti svaku prepreku svojoj maksimalnoj zaradi, poput brige za okoliš, i proklamira "energetsku neovisnost SAD-a" kao razlog da se ukine zabrana bušenja nafte u npr. arktičkim rezervatima, "čajankari" redovito zagovaraju u svom programu između ostalog i ukidanje državne Agencije za zaštitu okoliša.
Proklamirani ciljevi "smanjenja države koja se previše miješa u život građana" slični su južnjačkoj ideologiji iz sredine devetnaestog stoljeća, kojom se htjelo postići da ne može država određivati nekome hoće li ili neće držati robove. Jedna od stvari na kojima se temelji "čajankarski" pogled na svijet, prisutna i kod "neokona", doktrina je "američkog ekceptionalizma", koja seže mnogo dalje od običnog domoljublja. Jednostavno i vulgarno rečeno, a ispričavamo se ako taj narodni izraz nekome smeta, ekceptionalisti ne vjeruju čak ni da su samim time što su Amerikanci "uhvatili Boga za m**a" nego doslovno da je Bog obavezan svoja m**a staviti njima u ruku.
Sjetite se onog zahtjeva još iz Bushova mandata da američki vojnici budu izuzeti od suđenja pred Međunarodnim sudom pravde; samo zadrtim ekceptionalistima može takva pomisao uopće pasti na pamet.
Ekceptionalisti smatraju da je pravo Amerikanaca da u svemu budu bolji, i gledajući oko sebe u krizu, nedostatak radnih mjesta, neimaštinu i bankrot, zaključuju da za gubitak njihove bogomdane pozicije mora netko drugi biti kriv. Koga će odabrati za žrtvenog jarca? Demokrate, liberale, kongresnike i senatore, homoseksualce, komuniste, Kineze, pop-zvjezdice, useljenike, bilo koju manjinu – kuglica tog ruleta još se uvijek vrti. U Njemačkoj dvadesetih i tridesetih zaustavila se na Židovima (i komunistima, homoseksualcima, Romima...), a u Americi kojom predsjednikuje "čajankarica" Palin mogla bi se zaustaviti na svima navedenima. A budući da bi "krivce" iz inozemstva, u Meksiku, Kini ili bilo gdje drugdje, trebalo kazniti, a SAD je nuklearna sila, svakako je i za republikance bolje da netko tko nije čajankar i beskompromisni ekceptionalist ne drži prst iznad crvenog gumba. Jer u konačnom obračunu, za koji bi oni ekstremniji među desničarima smatrali da je čak i poželjan jer predstavlja apokalipsu i ponovni dolazak Isusa Krista u koji oni čvrsto vjeruju i željno ga iščekuju, moglo bi američkim ekceptionalistima postati jasno da na radijaciju nisu imuni kao ni ostatak svijeta, ali onda bi bilo prekasno. Za sve.
Vrag je u tome, što će Amerikanci izabrati predjednik kojeg budu htjeli Nema \"nosioca liste\", pa da im se desi Račan, Ivo i td. koji onda klonraju ulizice (Opačić, Hebrang i slične likove koji su uvjereni da je njihovo poslanjee da sjede u saborskim klupama i dižu ruke)