Prije 61 godinu, u rudniku ugljena Banovići dogodila se strašna nesreća, koja je odnijela živote 53 rudara. Najveći broj stradalih bio je mlađi od 30 godina. Iza njih su ostale neutješne, razorene obitelji – 137 djece ostalo je bez očeva, 47 žena bez muževa. Među udovicama rudara, 11 ih je bilo trudno – jedanaestero, tada još nerođene djece, nije nikada vidjelo svoje očeve. Tog 27. veljače, 1962., u jami Radina, rudnika ugljena „Tito“, dogodila se najveća tragedija u tuzlanskom rudarskom bazenu, nakon Drugog svjetskog rata, u sedam desetljeća dugoj povijesti rudarenja u Banovićima.
Jedan sasvim običan dan, pretvorio se pakao. Pred sam kraj prve smjene, u kojoj je radilo 180 rudara, točno u 13 sati i 15 minuta začula se snažna eksplozija, koje je dopirala iz skladištu dinamita. Detonacije su odjekivale jamskim koridorima, a netom nakon toga, iz jame je počeo sukljati gust dim. Eksplozije su bile toliko snažne da su se lomile betonske potpore iskopa, uništene su instalacije, transportna traka je popucala, a glavni hodnik, kroz koji se ulazio i izlazilo, bio je uništen.
Očevici su tada rekli da su se eksplozije čule i u gradu te su mještani, sluteći najgore, odmah pohitali prema rudniku. Tamo ih je zatekao pravi pakao. Pred jamom, u kojoj se dogodila nesreća, uplakane žene, majke i očevi, sa strepnjom su čekali, nadajući se susretu sa svojim najmilijima.
Na mjesto nesreće pristizale su spasilačke ekipe iz svih rudnika tuzlanskog bazena, te brojne ekipe liječnika. Mobilizirana su sva sanitetska vozila, vatrogasne jedinice i sanitetske jedinice tadašnje vojske. U dramatičnoj akciji spašavanja, 70 metara ispod zemlje, spasitelji su nekima od preživjelih rudara davali kisik, kako bi izdržali do izlaska iz jame. Tuzlanska radio stanica emitirala je poziv građanima da daju krv za ranjenike. Rudari koji su trebali preuzeti smjenu od svojih stradalih kolega, građani i pripadnici vojske, odmah su se uputili u bolnicu kako bi dali krv za stradale rudare, za čije su se živote grčevito borili liječnici.
U vrijeme kada su novinari Večernjeg lista izvještavali s terena spasilačke su ekipe još tragale za nekolicinom rudara, no, na žalost, pedeset i tri obitelji već su bile zavijene u crno. „Bio sam u neposrednoj blizini, kada sam čuo eksploziju. Istog trenutka sam izgubio svijest. Kada sam se probudio, ugledao sam strašan prizor. Nekoliko desetaka kolega rudara borilo se za život. Pomagao sam koliko sam mogao“, ispričao im je Ibro Ibrahimović, jedan je od ozlijeđenih. Liječnik, koji je pružao pomoć, Večernjakovim je novinarima tada opisao dramatične trenutke borbe za život stradalih rudara.
„U trenucima, dok sam unesrećenima pružao pomoć, oko mene je ležalo desetak mrtvih. Kako su izlazili iz okna, padali su kao snoplje. Dok sam im davao umjetno disanje izgledali su dobro, da bi odmah nakon toga, na mojim rukama, padali u nesvijest i umirali. Većina rudara stradala je u zoni koja je bila zatrovana ugljičnim monoksidom i ugljičnim dioksidom. Trojica su zadobila teže opekline po tijelu“, rekao je liječnik, svjedok katastrofe.
Dvorana restorana rudnika tog je crnog dana bila pretvorena u mrtvačnicu u kojoj su ležala tijela 51 poginulog rudara. Tijelo glavnog rukovodioca skladišta eksploziva, Rasima Muhtarevića, nije bilo pronađeno, jer se nalazilo u središtu komore u kojoj je izbila eksplozija. Pedeset i treća žrtva nesreće, Ismet Suljić, podlegao je ozljedama u tuzlanskoj bolnici.
Prisebnošću su izbjegnut još teže posljedice tragedije. Tadašnji poslovođa smjene, Omer Hodžić, uspio je zaustaviti stotinjak rudara i spriječiti ih da krenu prema izlazu, gdje bi naišli na smrtonosne plinove. Na žalost, veća skupina radnika je ipak krenula prema izlazu i upravo je u toj skupini i najveći broj nastradalih, koje je ugušio plin. Oko 120 rudara uspješno je izvučeno iz pakla razorene jame.
O uzroku nesreće tada se tek nagađalo. Prema jednoj pretpostavci, eksplodirao je metan, a prema drugoj do eksplozije je došlo u priručnom skladištu dinamita u jami, u kom se tada nalazilo više od 1.000 kg eksploziva „vitezit“. Tuzlanski se kraj, zavijen u crno, od poginulih rudara oprostio 1. ožujka 1962., a na ispraćaju je bilo više od 10.000 ljudi. Optuženima za katastrofu u jami Radina: upravitelju, glavnom inženjeru, upravniku i referentu higijensko-tehničke zaštite, sud je izrekao vremenske kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno.
Više tekstova čitajte u Večernjakovoj Arhivi.
VIDEO Od 1. srpnja trgovinama zabranjen rad nedjeljom: Vlada objavila dokument s detaljima novog zakona
