Emil Gaj Andrić, Domagoj Alvir, Lorraine Bodet, Petra Radić, Mira-Mirna Rogan i Krešimir Trajbar poginuli su tog kobnog dana u srpnju 2009. kad je iz tračnica pokraj Rudina iskočio nagibni vlak, a još je 55 ljudi ozlijeđeno. Ivica Medak, bivši direktor HŽ-a, danas je zbog toga na Županijskom sudu u Splitu dobio četiri godine zatvora, a Jozo Bazina, savjetnik u tvrtki Intrade tri.
– Za presudu sam čuo na vijestima, a vjerujem u zakon i poštujem ga pa tako prihvaćam i ovu presudu. Međutim, moje je mišljenje o nesreći drukčije. Po struci sam strojovođa, i svojim kanalima doznao sam da je cijela kompozicija vlaka testirana i da se pokazalo kako nešto nije u redu, a prema tome vlak nije trebao biti pušten u promet. Imam samo jedno pitanje za sve. Tko je taj čovjek koji je naredio da vlak krene? Tko ima moć tako se igrati s ljudskim životima? – pita suprug preminule Mire-Mirne Rogan koji je prije četiri godine i sam bio u vlaku smrti.
– Dobili smo više poziva da dođemo na suđenje u Split, ali nismo otišli jer nema te presude koja bi mogla vratiti mog oca. On je, nažalost, zauvijek nestao iz mog života, života moje majke i cijele obitelji. Tata nam je bio najveći oslonac, pogotovo mami koja jako teško podnosi svaki dan otkako ga nema – s tugom u glasu kazala je Korenka Stražić, kći poginulog Krešimira Trajbara. Ostala trojica optuženika Ivan Tomašković, direktor tvrtke “Intrade”, Drago Rogulj, šef protupožarne zaštite HŽ-a u Splitu i Branko Tišljar, vatrogasac DVD-a, oslobođeni su optužbe. Sudsko vijeće, na čelu sa sucem Damirom Romcem, priklonilo se lakšoj kvalifikaciji, odnosno nesavjesnom nehaju. Vještaci su dali odgovore na sve prigovore obrane, rekao je Romac, te je utvrđeno kako je uzrok nesreće polijevanje tračnica retardantom TG–300, zbog kojega vlak nije mogao zakočiti, unatoč tome što su kočnice bile ispravne. Medak je kriv jer je predložio da se prihvati ponuda tvrtke Intrade za retardant koji nikada prije nije bio korišten i nije naredio da se provjeri. Bazina je iskusna, stručna osoba, a prihvatio je poslove tretiranja pruge iako nije provjerio koje reakcije izaziva to sredstvo. Tomašković je oslobođen optužbi. Sud je utvrdio kako je njegova tvrtka imala potrebna ovlaštenja i nije sudjelovala u tretiranju pruge. Tomašković je u Zagrebu pravomoćno uvjetno osuđen jer je posao za nabavu retardanta s HŽ-om dobio na temelju krivotvorene dokumentacije.
>> Sudac: Da je Medak provjerio retardant, nesreće ne bi bilo
