Odmjerena, elokventna, radišna... Ne treba stoga čuditi što je novinarka i reporterka Ivana Ivanda postala čvrstom karikom Informativnog programa Nove TV jer iza nje je već deset godina ustrajnog novinarskog sazrijevanja. Trag je gledateljima itekako vidljiv. A u tom desetljeću, prepunom javljanja s raznih domaćih i inozemnih događaja, trag su i na njoj ostavile neke priče, neki “zadaci”.
Ljutnja i bijes
– Svaka priča ostavi neki trag. Htio to ili ne. Ovo je posao u kojemu jedan dan razgovaraš s nekim milijunašem koji ima sve što poželi, drugi dan s nekim tko spava ispod otvorenog neba i hrani se u pučkoj kuhinji, treći dan izvještavaš o kriminalu, četvrti o nekome pod istragom... Ali ako bih izdvajala nešto što me doista potreslo, onda je to ubojstvo mlade odvjetnice usred bijela dana u središtu Zagreba, Ivane Hodak, i suđenje Mladenu Šlogaru. Razgovarati u tim trenucima s njezinim roditeljima koji su pokazali nevjerojatnu prisebnost, a znaš da su ostali bez kćeri jedinice..., jednostavno ostaneš bez teksta. Događaj je to koji je pogodio ne samo mene, već, vjerujem, i cijelu Hrvatsku. Usto, nakon njega smijenjeni su ravnatelj policije i dva ministra – iskreno nam govori kolegica Ivana nastavljajući u istom tonu da unatoč tome što tijekom javljanja mora zadržati profesionalnu suzdržanost, nekad joj je teško suspregnuti emocije.
– Često me obuzmu ljutnja i bijes, pogotovo ako se nečiji problem nikako ne rješava, a imam sve dokaze da je ta osoba bila u pravu. Iako ovaj posao moraš raditi “hladne glave”, najteže je obuzdati emocije u nekim strašnim tragedijama, jer i mi smo samo ljudi. Tako su i mene puno puta obuzele emocije na snimanjima, baš zbog nekih nepravdi koje su doživjeli ljudi koje pratiš, teških ljudskih sudbina i priča. No, na kraju se skuliraš i odradiš taj zadatak profesionalno. Koliko god teško bilo. Bilo je puno situacija kada sam, došavši već i kući, razmišljala o ljudima koje sam toga dana snimala i zapitala se: pa, je li baš moralo biti tako?! Za mene kao novinarku nema veće sreće nego kada nekome možeš pomoći da ispravi nepravdu – govori kolegica o misiji našeg posla. I o tome zašto je Dnevnik Nove TV tako uvjerljivo nadmašio konkurenciju ima mišljenje.
– Mi reagiramo na svaki poziv, svaku priču. Mlad smo, uigran tim koji se doista trudi. Ali tu, naravno, najveću ulogu igraju naši dnevni urednici Ivana Ivančić, Ksenija Kardum i Branimir Felger, koji zajedno s direktoricom Informativnog programa Ivom Gačić svaki dan osmišljavaju kako da svi zajedno odemo korak naprijed i neku vijest prezentiramo najbolje što možemo. Ključne su nam vjerodostojnost i objektivnost. Naši gledatelji to prepoznaju. I to je najvažnije – kaže Ivana, svjesna i toga da je jednom osvojeni vrh teško, zapravo najteže zadržati jer gledatelji sve prate i ne može ih se prevariti. A kako onda gleda na sve učestaliju praksu prelazaka novinara u glasnogovornike. Bi li ikada mogla biti glasnogovornica neke političke stranke?
– Život me naučio “nikad ne reci nikad”, ali zaista se ne vidim u takvoj ulozi. Mnogi moji kolege odabrali su taj put i nemam ništa protiv toga, no ja previše volim i na neki način “živim” ovaj posao da bih prešla u te vode. Ono što vidim kao najveći problem glasnogovorničkog posla, npr. političke stranke, jest to što se više ne možeš vratiti u novinarstvo. Mislim, možeš..., no onda se slobodno možeš i zapitati koliko ćeš poslije biti objektivan, pogotovo ako budeš pratio upravo “bivšu” stranku. Prema mom mišljenju, teško – uzvraća.
Zemunski klan
I na kraju Ivanu smo pitali zašto su u mnogim redakcijama žene postale - većina, na što je rekla:
– Drago mi je da žena ima puno, to dokazuje da žene bez problema mogu obavljati tako zahtjevan posao. U početku sam mislila da ću zbog nekih tema koje sam pratila - poput zemunskog klana - imati problema jer sam žena. Drago mi je što sam se prevarila. Nitko me nije drukčije gledao zbog toga.
Još samo da naući govoriti hrvatski bez novokomponiranih "hrvatskih rijeći" bila bi stvarno KUL.